Sinagoga Lakimpuh
Michael Schreiber über die Synagoge Lackenbach
Na ovom mjestu je stala do eksplozije 1942. ljeta sinagoga u Lakimpuhu. Uzidala se je sinagoga pred sredinom 18. stoljeća. Kada točno i pod ki uvjeti nije dokazano, jer su i sve povelje ili dokumenti bili žrtve ognja 1829. i 1902. ljeta. Ovo nije bila prva sinagoga u Lakimpuhu, jer se je Samson Wertheimer, još kad je živio – on je živio od 1658. do 1724. ljeta – borio za renoviranje sinagoge u Lakimpuhu. Zajednica je bila ortodoksna zajednica, kade je služilo čuda poznatih rabijov.
U vezi s ovim se svenek spominja ime Ullmann: To je bilo ime jedne rabijske dinastije, ka je djelovala u Lakimpuhu. Dodatno je i rabi Schlomo Salman Lipschitz ovde služio.
Skupni život u selu i u regiji med drugimi konfesijami nije bio svenek bez konfliktov. Iz 18. stoljeća su nam poznati članki, u ki piše, da su prisilili Židovke i Židove, da se povrnu kršćanstvu. Nadalje postoju i pisma, u ki se ljudi potužu, da je pivar u selu Židov i zato nečist. Na drugu stran postoju i pisma vrimenskih svidokov, ki pišu, da je postojao interkonfesionalni sporazum. To se je tako oblikovalo, da su Židovke i Židovi imali na primjer nedilju svoje prodavaonice zaprto, kad su imali kršćani svoje svete maše.
Upravu sinagoge je preuzelo jedno društvo. Zgrada je bila skromna i je imala krugle obloke. Nekoliko stepenic doli se je nalazila molitvena dvorana, a čim si išao stepenice gori je koruš za žene. Unutrašnjost je bila sjajna, ča se tiče inventara i slikarstva. Freske je oblikovao slikar Johann Krausz iz Lekindrofa. Postoji jedna virtualna rekonstrukcija sinagoge. Načinio ju je Benjamin Gaugelhofer.
Posebnost u ovom selu je bila navada „Schulklopfen“. Sinagogu su zvali „Schul“ i svaki put, kad je bila sveta maša je išao jedan od stana do stana i je potropao na vrata.
U zimi se je molitvena dvorana rijetko koristila. Išli su onda u molitvenu hižu, ka je bila naprotiv sinagoge. Ta hiža je bila manja i zato su ju mogli laglje grijati nego sinagogu. Po priključenju 1938. ljeta su pokrali sve srebro, inventar i dragocjenosti iz sinagoge. Na kraju su ju 1942. ljeta rashitili u zrak.
Najzad karti. Zurück zur Karte.
Židovski cimitor Lakimpuh
Michael Schreiber über den jüdischen Friedhof Lackenbach
U pozadini se vidi židovski cimitor Lakimpuha. Ovo je najveći cimitor u Gradišću i ima 10.000 m². Cimitor ima 1.800 grobnih kamenov. Lakimpuh je bio jedan od poznatih „Siebengemeinden“. To su bile općine, kade su živili Židovi pod obrambom vladara Esterházyja. Pod njevom obrambom se je u 18. stoljeću napravio ov cimitor.
Zanimljivo je, da je počeo židovski žitak u Lakimpuhu jur sredinom 16. stoljeća. U toj dobi se je kaštel izgradio pod vladom Erasmusa Teuffela u Lakimpuhu. To je prouzrokovalo migraciju od Židovkinj i Židovov iz susjedskih sel i okolice u Lakimpuh, jer su oni iskali blizinu vladaru. Najstarji grobni kamen na cimitoru datira iz 1729. ljeta. Koncem istoga stoljeća, naime 18. stoljeća, se je dogodio na cimitoru strašan dogodjaj i to oskrunjenje mrtvacev.
Bilo je to u dobi rabija Schlomo Salman Lipschitza. Jedan muž je iskopao novo pokopane mrtvace, je je svlikao i je pokusio prodati robu. Njega su uhapšili i došlo je do procesa i konačno do smrtne osude. Pokopi su se do 1938. ljeta održali pod peljanjem pogrebske zajednice Chewra Kadisha. Zanimljivo je, da su ovde Židovke i Židovi iz drugih sel isto zakopani.
Po priključenju 1938. ljeta je bio cimitor nadalje intaktan. U novembru 1940. ljeta se je u blizini cimitora načinio ciganski zaustavni logor. Romi i Sinti, ki su onde umrli, su se isto pokopali na židovskom cimitoru. Danas je ali ta dio zgradom razdiljen. Na cimitoru se nalazi nekoliko znamenitih grobov. Istaknuti kanim dva grobne kamene: grob Markusa Mordechaija Scheyja i njegovoga mladjega brata barona Philippa Freiherr Scheyja. Markus Schey je bio praotac velikoga austrijskoga literata, naime Arthura Schnitzlera. Obadvi figure su u njegovom romanu „Der Weg ins Freie“ igrale uloge. Roman se publicirao 1908. ljeta, a u osamdeseti ljeti se je načinio film. Cimitor je dandanas u jako dobrom stanju. To leži na tom, da se je sredinom devedeseti ljeti generalno sanirao, a dvajset ljet kašnje opet sanirao. Za cimitor se skrbi općina Lakimpuh.
Najzad karti. Zurück zur Karte.
Ein Projekt der BFG in Kooperation mit Novi glas