//

Židovski Lakimpuh. Jüdisches Lackenbach.

Sinagoga i židovski cimitor. Synagoge & jüdischer Friedhof. Videovorträge mit burgenlandkroatischen Untertiteln.

Sinagoga Lakimpuh

Michael Schreiber über die Synagoge Lackenbach

Na ovom mjestu je stala do eksplozije 1942. ljeta sinagoga u Lakimpuhu. Uzidala se je sinagoga pred sredinom 18. stoljeća. Kada točno i pod ki uvjeti nije dokazano, jer su i sve povelje ili dokumenti bili žrtve ognja 1829. i 1902. ljeta. Ovo nije bila prva sinagoga u Lakimpuhu, jer se je Samson Wertheimer, još kad je živio – on je živio od 1658. do 1724. ljeta – borio za renoviranje sinagoge u Lakimpuhu. Zajednica je bila ortodoksna zajednica, kade je služilo čuda poznatih rabijov.

U vezi s ovim se svenek spominja ime Ullmann: To je bilo ime jedne rabijske dinastije, ka je djelovala u Lakimpuhu. Dodatno je i rabi Schlomo Salman Lipschitz ovde služio.

Skupni život u selu i u regiji med drugimi konfesijami nije bio svenek bez konfliktov. Iz 18. stoljeća su nam poznati članki, u ki piše, da su prisilili Židovke i Židove, da se povrnu kršćanstvu. Nadalje postoju i pisma, u ki se ljudi potužu, da je pivar u selu Židov i zato nečist.  Na drugu stran postoju i pisma vrimenskih svidokov, ki pišu, da je postojao interkonfesionalni sporazum. To se je tako oblikovalo, da su Židovke i Židovi imali na primjer nedilju svoje prodavaonice zaprto, kad su imali kršćani svoje svete maše.

Upravu sinagoge je preuzelo jedno društvo. Zgrada je bila skromna i je imala krugle obloke. Nekoliko stepenic doli se je nalazila molitvena dvorana, a čim si išao stepenice gori je koruš za žene. Unutrašnjost je bila sjajna, ča se tiče inventara i slikarstva. Freske je oblikovao slikar Johann Krausz iz Lekindrofa. Postoji jedna virtualna rekonstrukcija sinagoge. Načinio ju je Benjamin Gaugelhofer.

Posebnost u ovom selu je bila navada „Schulklopfen“. Sinagogu su zvali „Schul“ i svaki put, kad je bila sveta maša je išao jedan od stana do stana i je potropao na vrata.

U zimi se je molitvena dvorana rijetko koristila. Išli su onda u molitvenu hižu, ka je bila naprotiv sinagoge. Ta hiža je bila manja i zato su ju mogli laglje grijati nego sinagogu. Po priključenju 1938. ljeta su pokrali sve srebro, inventar i dragocjenosti iz sinagoge. Na kraju su ju 1942. ljeta rashitili u zrak.

Najzad karti. Zurück zur Karte.

Židovski cimitor Lakimpuh

Michael Schreiber über den jüdischen Friedhof Lackenbach

U pozadini se vidi židovski cimitor Lakimpuha. Ovo je najveći cimitor u Gradišću i ima 10.000 m². Cimitor ima 1.800 grobnih kamenov. Lakimpuh je bio jedan od poznatih „Siebengemeinden“. To su bile općine, kade su živili Židovi pod obrambom vladara Esterházyja. Pod njevom obrambom se je u 18. stoljeću napravio ov cimitor.

Zanimljivo je, da je počeo židovski žitak u Lakimpuhu jur sredinom 16. stoljeća. U toj dobi se je kaštel izgradio pod vladom Erasmusa Teuffela u Lakimpuhu. To je prouzrokovalo migraciju od Židovkinj i Židovov iz susjedskih sel i okolice u Lakimpuh, jer su oni iskali blizinu vladaru. Najstarji grobni kamen na cimitoru datira iz 1729. ljeta. Koncem istoga stoljeća, naime 18. stoljeća, se je dogodio na cimitoru strašan dogodjaj i to oskrunjenje mrtvacev.

Grafika: Alex Wukovits.

Bilo je to u dobi rabija Schlomo Salman Lipschitza. Jedan muž je iskopao novo pokopane mrtvace, je je svlikao i je pokusio prodati robu. Njega su uhapšili i došlo je do procesa i konačno do smrtne osude.  Pokopi su se do 1938. ljeta održali pod peljanjem pogrebske zajednice Chewra Kadisha. Zanimljivo je, da su ovde Židovke i Židovi iz drugih sel isto zakopani.

Po priključenju 1938. ljeta je bio cimitor nadalje intaktan. U novembru 1940. ljeta se je u blizini cimitora načinio ciganski zaustavni logor. Romi i Sinti, ki su onde umrli, su se isto pokopali na židovskom cimitoru. Danas je ali ta dio zgradom razdiljen. Na cimitoru se nalazi nekoliko znamenitih grobov. Istaknuti kanim dva grobne kamene: grob Markusa Mordechaija Scheyja i njegovoga mladjega brata barona Philippa Freiherr Scheyja. Markus Schey je bio praotac velikoga austrijskoga literata, naime Arthura Schnitzlera. Obadvi figure su u njegovom romanu „Der Weg ins Freie“ igrale uloge. Roman se publicirao 1908. ljeta, a u osamdeseti ljeti se je načinio film. Cimitor je dandanas u jako dobrom stanju. To leži na tom, da se je sredinom devedeseti ljeti generalno sanirao, a dvajset ljet kašnje opet sanirao. Za cimitor se skrbi općina Lakimpuh.

Najzad karti. Zurück zur Karte.

Ein Projekt der BFG in Kooperation mit Novi glas

Piši komentar

Your email address will not be published.