//

Židovski Kerestur. Jüdisches Deutschkreutz.

Sinagoga i židovski cimitor. Synagoge & jüdischer Friedhof. Videovorträge mit Untertiteln. Fotos: Michael Hedl.

Židovski cimitor Kerestur

Adalbert Putz über den jüdischen Friedhof Deutschkreutz

Jur u 15. i 16. stoljeću su židovske obitelji živile u Keresturu. Veliko doseljenje je počelo ali stoprv u 17. stoljeću. 1671. ljeta se je doselilo 28 židovskih obitelji. Pretežno su bile obitelji iz Beča i Dolnje Austrije. Pred svim su se naselili na istočnom rubu Kerestura, u smir kaštela. Kašnje su se i naselili u centar Kerestura. 1729. ljeta je Michael Esterházy izdao propusnicu za židovsku zajednicu. U njoj im je obećao sinagogu, cimitor i jednu kosher mesnicu.

S velikom sigurnošću se more reći, da su prvi židovski mrtvaci pokopani na ovom mjestu. Pokidob je zajednica sve već narasla, je bio cimitor svenek premali. 1759. ljeta je došlo do oficijelne dozvole ovoga cimitora. Fragment jednoga grobnoga kamena, koga su našli pred nekolikimi ljeti, je iz 1760./61. ljeta i je tako jedan od najstarjih fragmentov. 1857. ljeta je živilo jur 1244 židovskih stanovnikov u Keresturu, ča znači, da se je cimitor morao svenek povećavati.

Stari fragment. Foto je slikao Michael Hedl.

Povećali su ga do današnje veličine, naime jednoga hektara. Znamenite osobe, ke su ovde pokopali, su bile zvećega rabiji, ki su djelovali u Keresturu. Tako i rabi Menachem Katz-Proßnitz, ki je ovde služio od 1840. – 1891. ljeta, znači 51 ljeto dugo. On je bio jako ortodoksan rabi i je bio i glava ortodosknih Židovov u Ugarskoj. Do danas se on časti u židovskom svitu kot jedno čudo. Poznate su anegdote i povidajke o njemu. Kad su naciji zničili 1944. ljeta cijeli cimitor, je jedan SS-nadzornik, ki je peljao zničenje cimitora, poginuo pred grobom rabija Menachema Katz-Proßnitza. Cimitor je za Židove sveto mjesto. Tako je zničenje cimitora bilo jako bolno.

Grobni kameni su se upotribili za očuvanje Jugoistočnog nasipa, ki se je naredio izmedju Harke i Fileža. To je bio uzrok, zač su koncem 1944. ljeta onde djelali židovski prisilni djelači. Na kaštelskom arealu je bilo smješćeno oko 10.000 židovskih prisilnih djelačev. U toku pet tajedan, znači od novembra do koncu decembra, je 246 od njih umrlo. Pokopani su na cimitoru u jednom skupnom grobu. Židovski cimitor je bio u onom času jur prazan i tako je ostao. U pobojnom vrimenu je zbog toga cimitor podivljao. Kroz inicjativu židovske vjerske zajednice i zemlje Gradišće su cimitor sanirali početkom 1989. ljeta. Sve se je očistilo, poramalo i dodana je zid oko cimitora. Dvoja, troja ljeta kašnje su se doprimili grobni kameni, ke ončas nisu zničili, najzad iz Bečkoga centralnoga cimitora, kade su bili u skladišću židovske sekcije. To je onih 38 grobnih kamenov, ki se moru sada viditi na cimitoru.

Kerestur | Deutschkreutz.
Foto: Michael Hedl.

Najzad karti. Zurück zur Karte.

Sinagoga Kerestur

Adalbert Putz über die Synagoge Deutschkreutz

Kad je 1671. ljeta došlo prvih 28 židovskih obitelji, pred svim iz Beča i Dolnje Austrije, u Kerestur na mjesto, na kom je vladala obitelj Esterházy, su se naselili na istočnom rubu sela prema kaštelu.

Pokidob je narastao broj židovskih biguncev iz Austrije, su tribali sve već gradilišćev. Za to se je ponudio travnik, ki je bio med glavnom ulicom i Lange Gasse i ki je bio do 200 metrov širok. Esterházyjeva uprava je dala gradilišća izraelitskoj vjerskoj zajednici, ka je je dalje prodala doseljenikom. Tako je došla židovska općina Zelem u centar Kerestura. Michael Esterházy je 1720. ljeta dozvolio židovskoj općini u zaštitnom pismu izgraditi sinagogu, vlašći cimitor i košer mesnicu. 1746./47. ljeta je postavljen prvi hram, kot su ga zvali ljudi, ada prva sinagoga Kerestura. Je li je bila točno na ovom mjestu, ne znamo. Imam samo referenciju iz 1759. ljeta, ka veli, da je stan kršćanske obitelji stao sa̅m na travniku. Znamda je ali hram jur ipak bio dozvoljen.

Kašnje, u drugoj polovici 18. stoljeća kot i prvoj polovici 19. stoljeća, je došlo većkrat do velikoga ognja. Tako i u židovskoj četvrti, ka je bila gusto izgradjena. Kod sinagoge je stala hutica uz huticu, ča je tomu peljalo, da su stani bili čudakrat žrtve ognja. Tako su i najstarji dokumenti židovske općine pogorili, tako već nije pismenih dokumentov iz početka židovskoga naselja. 1834. ljeta je opet izgorio centar Kerestura, kade je isto stari hram, ada izgorila stara sinagoga. 1834./35. ljeta su morali ada novu sinagogu postaviti. Kad je bila nova izgradjena, došao je rabi Menachem Katz-Proßnitz u Kerestur i je peljao općinu na ortodoksan način.

Hram Kerestura na livo. Foto iz arhiva BFG-a.

Hram, ki je ovde stao i koga su onda izgradili, nije bio na granici židovske četvrti, ka je išla do Mittelgasse. Ovde, kade je sada cesta, je bio još jedan red stanov. 1938. su naciji u par tajedan prognali Židove iz Kerestura: U maju je bio Kerestur bez Židovov. Nedilju, 16. februara 1941. ljeta, su srušili sinagogu. Kako je meni miner, ja sam ga upoznao, povidao, je to bila masivna, velika, impozantna zgrada, ku su morali duplasto eksplozivom okovati, da se sruši. U tom času su jur počeli židovsku četvrt, ku je tadašnji načelnik zvao „šlompava tvorevina”, odstraniti. Tako je dio za stanom rabija, ki je graničio na cestu, bio poravnan.

Po boju su okolo hramovoga trga postavili plot i spomenik. Ostalo je to do 1971. ljeta, kada je izraelitska vjerska zajednica prodala mjesto trgovačkomu lancu KONZUM. Ta je 1971. ljeta izgradio na mjestu sinagoge trgovinu, ka je bila do 1995. ljeta otvorena.

Najzad karti. Zurück zur Karte.

Ein Projekt der BFG in Kooperation mit Novi glas

Piši komentar

Your email address will not be published.