//

Židovski Kobrštof. Jüdisches Kobersdorf.

Sinagoga i židovski cimitor. Synagoge & jüdischer Friedhof. Videovorträge mit burgenlandkroatischen Untertiteln. Fotos: Michael Hedl.

Sinagoga Kobrštof

Erwin Hausensteiner über die Synagoge Kobersdorf

Mi smo u sinagogi u Kobrštofu. Kobrštof je bila jedna općina takozvanih „Siebengemeinden“ u Deutschwestungarnu, a po 1921. ljetu u Gradišću. Sinagoga je izgradjena od 1858. ljeta do 1860. ljeta Zapravo je jur druga sinagoga. Prva je bila oko 120 metrov dalje na jugu i je bila vjerojatno jur u 16. stoljeću izgradjena. 1857. ljeta je bio veliki oganj, pri kom su brojni stani u Schlossgasse i veliki dijel tadašnje sinagoge pogorili. Tadašnja židovska zajednica je kanila postojeću sinagogu novo izgraditi i obnoviti. Gradjevinska vlast komitata Šoprona je ali bila protiv. Tako su se odlučili, dalje sjeverno izgraditi ovu sinagogu. Tadašnji grof Esterházy je stavio na raspolaganje zemljišće, a tako su sinagogu izgradili bizantskopovijesnimi i romantičnimi elementi. Ča se tiče pohištva unutri, je zapravo reformirana sinagoga. Stara zgrada je bila još drugačija: Tako da je u sredini prostorije stao „Schaubrottisch“ s menorom, kot je bio slučaj u prvom židovskom hramu, u takozvanom Salomonskom hramu u Jeruzalemu. Ovo je reformirana sinagoga, jer su se bima i toraniša  – barem u 19. stoljeću – nalazile u istočnom dijelu glavne prostorije.

1938. ljeta su nacionalsocijalisti preuzeli zgradu, da se u njoj održu vojne vježbe. Nadalje je tadašnje nacionalističko zastupničtvo općine kupilo sinagogu od izraelitske kultuszajednice u Beču i ju kanilo prodati gradskoj komunalnoj upravi Novoga Mjesta, da načinju onde garažu za autobuse. Razgovori su bili jur vrlo konkretni. Nacionalsocijalistička uprava općine je kanila s nutarzimanjem izgraditi centar za mladinu. Tako stoji u pismu tadašnjega nacionalističkoga načelnika peljačtvu u Gornjoj Pulji. Pohištvo sinagoge su raspustošili. Ča je bilo u njoj su – tako i toranišu – ispraznili. Ostala je samo presna zgrada kot ju danas vidimo. Po boju je osnovano društvo, ko je kupilo sinagogu od Bečanske kultuszajednice, da bi ju restaurirali. Dali su ju stručno popraviti i urediti krov, potom se je ali izgubilo djelovanje oko restauracije, tako da je sinagoga skoro od samoga propala. 2019. ljeta je zemlja Gradišće kupila sinagogu, da bi ju restaurirala.

Najzad karti. Zurück zur Karte.

Židovski cimitor Kobrštof

Erwin Hausensteiner über den jüdischen Friedhof Kobersdorf

Evo se nahadjamo na židovskom cimitoru Kobrštofa. Iskopali su ga u 16. stoljeću, kad je prvi židovski stanovnik – imenom Gerstl – zapravo bigunac iz Šoprona došao u Kobrštof. Bio je sin tadašnjega rabija Šoprona, Jakoba Gerstla. Vjerojatno je i na ovom cimitoru pokopan. Povjesničari izvješćavaju, da je židovska općina Kobrštofa jur u 16. stoljeću bila puno izgradjena – to znači sa sinagogom, cimitorom, mikvom i svimi institucijami, ke je tako židovska općina tribala. Na cimitoru kažu svi natpisi na grobni kameni prema istoku. Slično je u sinagogi, kade gosti isto gledaju prema istoku, u takozvanu tora-nišu.

Fotos vom irrtümlichen Waldfriedhof in Kobersdorf von Michael Hedl. Weitere Fotostrecken gibt es in Mattersburg und Deutschkreutz.

Oko 90 procentov grobnih kamenov je iz japnenopješćanoga kamena, zbog toga i natpisi mnogih već nisu za pročitati. Danas se nahadja na cimitoru Kobrštofa još oko 600 grobnih kamenov. Postoju i jako posebni. Na primjer imaju neki korunu s reljefom, da se posebno spomene mrtvih. 2014. ljeta je počeo projekt, da se napravu snimke svih grobnih kamenov zemljišća. Oko 150 su prevodili na nimški jezik. Židovske općine svih „Siebengemeinden“ su bile vrlo ortodoksne i tako imaju i grobi hebrejski natpis. Od snimljenih kamenov se moru oko 150 čitati. Daljnjih 150 natpisov su zgubljeni, jer se zbog posljedic vrimena nećedu već moći čitati.

1938. ljeta po proganjanju židovskoga stanovničtva se cimitor nije razrušio. Ostao je kot prlje. Ali pokopov već nije bilo. Zadnji pokop se je održao 1938. ljeta. Pokidob su bili svi Židovi prognani, potom već nije bilo pokopa. Po 1945. ljetu se je cimitor prepustio svojoj sudbini. Potpuno se je podivljao i zarastao, i kot se vidi – su mnoga stabalja počela rasti. Neka su po 70 ljeti impozantno velika nastala. Ovo ali nije takozvani lozni cimitor, kot ga mediji koč opisuju. Ovo je prirodno nastalo kroz čas, jer se zemljišće nije obdjelivalo.

Najzad karti. Zurück zur Karte.

Ein Projekt der BFG in Kooperation mit Novi glas

Piši komentar

Your email address will not be published.