Sinagoga Solunak
Viktoria Pichler über die Synagoge von Stadtschlaining
Mi smo u biblioteki mira Austrijanskoga sveučilišnoga centra za mir i rješenje konfliktov. Ova biblioteka se nahadja u bivšoj solunačkoj sinagogi, ka je bila vjerski, kulturni i socijalni centar bivše židovske zajednice u Solunku. U 17. stoljeću se je razvila židovska zajednica pod obrambom grofa Batthyányja. 1715. ljeta su dostali zemljišće za gradjenje sinagoge. Uz sinagogu se nahadja stan za rabija. Dodatno su dostali zemljišće za tri židovske cimitore.
Današnja sinagoga se je uzidala 1864. ljeta i se je u toku ljet mnogokrat renovirala. Posebnost ove sinagoge je, da se nahadja u centru grada za glavnim trgom, unutar historičnih gradskih zidin. Bila je velika židovska općina, ka je sve već narasla. 1848. ljeta je živilo 600 Židovkov i Židovov u ovom mjestu. Živili su skupa s drugimi stanovniki. Židovski dijel stanovničtva je iznašao 40 procentov. U drugoj polovici 19. stoljeća je došlo do iseljenja mnogih u bliže ekonomske centre kot u Bortu, Beč i Peštu. Uzrok tomu su bili različni ekonomski, infrastrukturni i pravni aspekti. Zadnji rabi je napustio Solunak 1934. ljeta. U nacionalsocijalizmu su naciji konfiscirali cijelo imanje i sinagogu. Došlo je i do proganjanja zadnjih solunačkih Židovkov i Židovov. Najveći dijel je pobignuo u Beč i onda dalje u SAD ili u Izrael. Sinagoga se nije uništila od nacijov, ali po Drugom svitskom boju se je morala obnoviti.
Stoprv u 1980. ljeti je Austrijanski sveučilišni centar za mir i rješenje konfliktov kupio sinagogu i je uredio ovde biblioteku mira. Sveučilišće je dalo nalog renovirati sinagogu po originalni primjeri. Tako postoju zvanaredne slike na plafonu. 1921. ljeta će biti solunačka sinagoga uključena u zemaljsku izložbu prilikom 100-ljetnoga postojanja Gradišća.
Najzad karti. Zurück zur Karte.
Židovski cimitor Solunak
Viktoria Pichler über die jüdischen Friedhöfe Stadtschlainings
Mi se ovde nahadjamo na jednom od trih bivših židovskih cimitorov Solunka. Cimitor se je izgradio izvan gradskih zidin i se nalazi blizu izlaza sela. Drugi dva židovski cimitori su za nekoliko ljet starji. Oni se nalazu u centru sela. Jedan od njih se dosada nije našao, kad se je ta cimitor jur pred nekolikimi stoljeći predjelao.
Sredinu 19. stoljeća je bila jedna židovska vjerska zajednica u Solunku. Ončas je živilo već od 600 židovskih stanovnic i stanovnikov na ovom mjestu. To je bilo već od 40 procentov cijeloga stanovničtva. Posebno na ovom cimitoru je, da se nalazi suprot katoličanskomu i lutorskomu cimitoru. To more biti znak, da su si različne konfesije stale blizu.
Na grobi se moru najti pred svim hebrejski natpisi. To je znak za to, da je bila zajednica ortodoksna židovska zajednica. Malo natpisov je napisano na nimškom jeziku. U židovskoj vjeri je cimitor mjesto vjekovječnoga mira. Vjersko židovsko pravo veli, da se ova mjesta ne smu bluditi. Grobi su vjekovječno imanje mrtvacev i oni imaju pravo na vjekovječni mir, da se moru za pravi čas goristati. Svaki mrtvac je dostao svoj grob. Grobni kameni su usmireni prema istoku, znači u smir Jeruzalema i izlaznoga sunca.
Danas se nalazi ovde malo već od 30 grobnih kamenov. Cimitor je bio pred 1938. ljetom čuda veći. Vrimenski svidoki su povidali, da je bila na cimitoru i hala za ceremonije. Ona ali dandanas ne postoji. Je li se je 1938. ljeta zničila, nažalost nije poznato. Vrimenski svidoki povidaju, da se je cimitor 1938. ljeta i kašnje plinjio. Neke grobne kamene su ovde odstranili i nastavili na katoličanskom ili lutorskom cimitoru. Splinjeni kameni su i kašnje i po Drugom svitskom boju novo izbrusili i ponovič popisali. Po 1938. ljetu je cimitor jako propao. Priroda je cimitor u pravom smislu opet prisvojila.
Stoprv oko 1990. ljeta se je cimitor renovirao i polipšao. Danas stoji nam nek malo izvorov na raspolaganje. Općina se sada skrbi za cimitor. Nažalost postoji nek malo grobnih kamenov. Skupno s društvom CONCENTRUM i društvom “Zukunft Schlaining” se mi, “Austrijanski sveučilišni centar za mir i rješenje konfliktov”, jako trudimo postaviti na noge spomenskokulturne aktivitete. U sadašnje vrime dostajemo svenek opet pohode od potomstva židovskih stanovnic i stanovnikov, ki išću staze svojih starjih.
