Židovski cimitor Rohunac.
Eva Schwarzmayer über den jüdischen Friedhof von Rechnitz
Mi se nahadjamo na židovskom cimitoru u Rohuncu. On se je načinio 1682. ljeta. Narasao je paralelno židovskomu stanovničtvu, ko je pravalo i svenek već mjesta za cimitor i tako je kusić za kusićem rasao. Cimitor se je po zadnji put povećao 1827. ljeta. Cimitor je velik 8.200 kvadratnih metrov i 1827. ljeta se je dodatno uzidala kamena zid, ka još dandanas u cijelom postoji. Ov cimitor se razlikuje od drugih cimitorov u sjevernom i sridnjem Gradišću, jer se je rohunska zajednica priključila reformnom židovstvu.
Zač se je zajednica priključila reformnom židovstvu? Tanač općine se je jur sredinom 19. stoljeća ili malo prije kanio priključiti reformnom židovstvu i liberalnoj židovskoj vjeri. Rabi onoga vrimena je bio Engelmann. On je bio jako ortodoksan i se je borio protiv te tendencije. Stanovničtvo je ali jur bilo usmireno prema reformskoj vjeri. Kad je došao rabi Maier Zipser 1858. ljeta u Rohunac, se je zajednica konačno priključila reformnom židovstvu.
To se jena jednu stran razvilo zbog historične činjenice od 1848. ljeta a konačno zbog temeljnoga Državnoga zakona iz 1867. ljeta, ki je izjednačio Židove i Židovke s većinom stanovničtva. To se neka kaže u svakidašnjici kot i u vjeri. U sinagogi su koristili nimški ili ugarski jezik. Na cimitoru postoju isto nimški, ugarski i hebrejski naslovi. Tendencije se moru isto prepoznati kod grobov: Grobni kameni nisu iz pješćanoga kamena kot tradicionalni grobi, nego su izabrani po ukusu i bidžetu. Usmirenje grobov je tradicionalno, naime grobi gledaju prema istoku. U Rohuncu je postojala i jedna Chewra Kadischa, to je posebno „bratstvo“, ko se je skrbilo za sve djelo oko pokopov i za žalujuću obitelj. Po Maieru Zipseru, ki je umro 1869. ljeta, je došao rabi Engelmann. On je nastavio Zipserovo djelovanje do 1920. ljeta i je bio sklonjen reformom židovstvu.
1938. ljeta je živilo oko 125 rohunskih Židovov i Židovkov. Sve su zignali. Kad su naciji preuzeli vladu, je došlo do oskrunjenja cimitora. Kamenoklesari su si došli po dragocjene kamene, ke su zeli kot materijal ili za prodaju. Po 1945. ljetu je bilo ovo mjesto neobdjelano, nijedan se nije za to skrbio. Stoprv 1988. ljeta su inicijativom židovske vjerske zajednice, rohunske općine i jednoga projekta AMS-a uredili cimitor. Od onda se skrbi rohunska općina za opstanak cimitora. Zadnji pokop se je 1989. ljeta održao. Pokopali su žrtve smrtnoga marša, ke su u Kalchu ekshumirali. To je bio zadnji pokop na ovom mjestu. U devedeseti ljeti je opet došlo do oskrunjenja cimitora. Krivce su ali našli i kaštigali.
Najzad karti. Zurück zur Karte.
Sinagoga Rohunac
Christine Teuschler über die Synagoge von Rechnitz
Mi se nahadjamo ovde na mjestu bivše sinagoge u Rohuncu. U Rohuncu je znamda bilo jur u 15. stoljeću jedno židovsko naselje. Oko 1676. ljeta se židovska zajednica po prvi put pismeno spomene. U onom vrimenu je jur postojala jedna sinagoga, ka se je izgradila od obitelji Batthyány. Ovu sinagogu je zajednica kupila i onda povećala. Sinagoga je bila jedna nova zgrada barokne dobe, ka je imala 400 mjest. Vidi se veličina bivše židovske zajednice. U Rohuncu nije postojao vlašći geto. Židovi su živili ovde na glavnom trgu, u „Herrengasse“, u „Judengasse“ – ona još dandanas postoji – u „Klostergasse“ i u „Anzengrubergasse“. Duhovni centar se je nalazio u „Badergasse“, kade su bili sinagoga, stan rabija i škola. Sinagoga se je nalazila na jednom posebnom mjestu, naime na jednom brižuljku nasuprot katoličanskoj crikvi, ča nije po sebi razumljivo. Zbog toga je i došlo do konfliktov s katoličanskim stanovničtvom.
Jur u 18. stoljeću je bila židovska zajednica u Rohuncu duhovni centar, to znači, da je ovde postojala velika ješiva. Ovde su podučavali poznati rabiji. Oni su bili internacionalno priznati i to je dodatno dokazalo veličinu ove zajednice. Najveći broj stanovničtva židovske zajednice se je dostignuo u 19. stoljeću. Političke promjene i pravna situacija po 1848. ljetu su značili, da već nije bilo Židovov pod obrambom i po gradjanskom izjednačenju 1867. ljeta je došlo kod Židovov do medjusobne diskusije. U židovskoj vjeri je bio raskol izmed liberalnih reformskih Židovov i ortodoksnih Židovov. Židovska zajednica Rohunca se je odvojila od zajednice ortodoksnih zapadnougarskih židovskih zajednic.
Rohunac je nastao centar liberalnih židovskih zajednic. Ovde je učio poznati rabi Maier Zipser, ki je imao ovde jako velik upliv na svakidanji žitak i općenito na židovsku zajednicu. Nimški jezik je nastao u sinagogi novi jezik liturgije. Liberalno ponašanje se je kazalo i u svakidanjem žitku. Židovske tradicije su se nadalje obdržale, ali na šabat nisu imale sve trgovine zaprto. Čuda Židovov i Židovkov je bilo u seoski društvi aktivno. Oni su bili i u predsjedničtvu aktivni, na primjer kod nogometnoga društva ili seoske štedionice. Rohunski Židovi su bili pretežno tršci i rukotvorci, ali i deset procentov rohunskih seljakov su bili Židovi, ča je bilo u onoj dobi neobično.
U 30-ti ljeti je bilo nek malo Židovov. 1934. ljeta je živilo ovde samo 170 Židovov i Židovkov. Za vrime nacionalsocijalizma se je škola koristila kot čuvarnica. Sinagoga se nije potpuno zničila. Nutarnji dijel se je djelomično kraj spravio, ali na sriću se je moglo spasiti nekoliko vjerskih dugovanj. Zgrada se je hasnovala za nekoliko stvari, pred svim za slobodno vrime. Po 1945. ljetu se je sinagoga pregradila u ognjobranski stan. Na gornjem katu su se načinili privatni stani. Oni privatni stani još dandanas postoju. Ognjobranski stan se je u medjuvrimenu premjestio. 1990. ljeta je rohunske općine postavila spomensku ploču na ovom gradjevinskom kompleksu, ka neka spomene na rohunsku židovsku zajednicu. 2009. ljeta su se postavile u toku jednoga školskoga projekta tri ploče od stakla, ke neka spominjaju na konac židovske zajednice u ovoj općini.
Najzad karti. Zurück zur Karte.
Ein Projekt der BFG in Kooperation mit Novi glas
