Na Državni svetak, 26.10.2020., je Hrvatski akademski klub organizirao priredbu u okviru 20-ljetne obljetnice dvojezičnih tablic. Diskutirali su Vera Buranić, predsjednica HAK-a, Alex Vuković, potpredsjednik HAK-a, Lydia Novak, gradišćanskohrvatska Bečanka, Konstantin Vlašić, urednik Novoga glasa i Marco Blažeta, ki je zastupao muzički sektor.
Kade je naša narodna svist?
Katharina Tyran, moderatorica priredbe, je stavila u rundu pitanje o narodnoj svisti, jer se čini, da su ju Gradišćansk:e Hrvati:ce zgubil:e po postavljenju dvojezičnih tablic. Lydia Novak potvrdjuje, da su tablice samo plakativni znaki i simboli, ali „za timi mora ča stati“. Gradišćanskohrvatski jezik se mora nadalje koristi i gajiti. Tu zadaću ali ne smimo samo ostaviti školi, tako Novak. Naime je i važno, da se jezik i doma i u društvu upotribuje. Tako se stvara samosvist. Ona naglašuje, da Gradišćanskim Hrvati:cam manjka samosviti, jer se boju konfrontirati većinu manjinskim jezikom, ako on:a napusti takozvani gradišćanskohrvatski mjehur mjehur – Blase. Naprimjer je samosvist kod Koruških Sloven:kinj drugačija. Kod utemeljena nove firme, je tamo po sebi razumljivo, da ima naprimjer firma dvojezične naslove.
Vidljivost i pokretanje inicijativ na čuda razin
Alex Vuković je rekao, da pred svim moramo tu svist kod mladih prebuditi, jer su oni budućnost. Aktivizam za tablice neka bude predznak za daljnje aktivitete i borbe, jer iako poštuju prava na papiru je realizacija druga stvar. On kritizira i nadalje, da su „velika gradišćanskohrvatska društva zamudila motivirati mladinu“ i njim dati i je uvoditi u odredjene funkcije. Vera Buranić vidi uključenje mladine kot glavnu zadaću i Hrvatski akademski klub se trsi, motivirati mlade ljude za manjinsku politiku. Nadalje vidi ona i digitalizaciju kot ključni sektor vidljivosti, jer „u času korone smo vidil:e, da nam jednostavno fali gradišćanskohrvatski jezik u online-svitu“.
Digitalizacija– smo ju zamudili?
Konstantin Vlašić istakne, da je Novi glas online trenutno jedini medij na platforma kot Instagram i Twitter i da je važno da se financijsko podupira digitalizaciju, „jer content, ki se objavlja mora biti i profesionalan“. Skroz povišanje subvencijov je došla takozvana „zlatna euforija“, ka bi se mogla koristiti u digitalni projekti, tako Vlašić. Marco Blažeta je imao tomu jur konkretan prijedlog, naime kolektirati sve gradišćanskohrvatske rock i pop jačke i je postaviti na muzičku platformu Spotify. On vidi kod mužike problem narašćaja i veli da je teško najti motivirane mlade bande.
Problem „najti ljude“ u različni sektori postoji u nekoliko društav. Vuković i Novak su si složni, da je ključni faktor za inicijativu u društvu jezik i jezična kompetencija.
Ča je naš state of the art?
Katharina Tyran istakne, da manjka znanstvenih člankov i pisanoga znanja o borbi tablic u Gradišću. Tako se i priključi Vera Buranić, da je znanje o manjina u Austriji kod stanovničtva minimalno ili da znanje za to uopće ne postoji. Ona misli, da je važno, da se o nami ili znamda još i po gradišćanskohrvatsku u veliki svakidanji novina piše i da se razlaže povijest manjin u Austriji u školski knjiga. Tako se more širiti svist, da je gradišćanskohrvatska grupa dio Austrije. Na to izjavi Marijana Grandić iz publike, da je važno, da imamo kolektivni narativ o gradišćanskohrvatskoj manjini, ako kanimo manjinu predstaviti – ada da se dogovorimo, ča i kako povidamo o našoj povijesti. Mi si moramo jednoč biti sami svisni, gdo smo pak ki kanimo biti, da moremo napraviti naš State of the Art, tako Grandić.
