Gradjanski boj u Etiopiji i regiji Tigraj. Prvi dijel.

U Europi nas trapi boj u Ukrajini. Ta boj je zbog geografske blizine i ekonomskih posljedic medijalno jako dominantan. O gradjanskom boju u Etiopiji se malo ili uopće ništ ne čuje. Mene osobno ta boj jako uznemiruje. Ja sam živila ljeto dan u glavnom gradu Etiopije imenom Adis Abebaamhararska rič adis abeba stoji za novi cvijet.

Ćutila sam jur onda napetu situaciju med ljudi i etničkimi grupami. Najveći dijel ljudi je kanio i kani živiti zajedno u etničkoj šarolikosti. Uopće u glavnom gradu se je euforično gledalo u mirnu i skupnu budućnost. Nažalost se je zabio važan korak – ki se čuda puti pozabi – u izgradnji demokratske multietničke države, naime predjelanje prošlosti. Da se more razumiti, kako je došlo do boja u Etiopiji, se mora pogledati u otprte rane etničkih grup i povijesti ove države.

Ako bi bila Etiopija človik, onda bi po mojem mišljenju izgledao ta človik sljedeće: Predstavite si jako staru, mlednu, ali svemu u svemu jaku ženu, ka čvrsto stoji na svoji noga i prez svake pomoći gizdavo svlada svaki dan. Ona se ne pomina o prošlosti, ako onda samo o lipi trenutki i se samo optimistički koncentrira na bolju budućnost.

Čisto ovako sam spoznala Etiopiju i etiopsko stanovničtvo. Ovo etiopsko gledišće i životno geslo su mene jako fascinirali ali istodobno mi je stalo toliko živac i frustracije, da dandanas većkoč gor ne morem zdignuti telefon, kad me moj dobri prijatelj iz daleke Etiopije naziva. Ja to jednostavno već ne morem čuti – ta optimizam, da će jur biti sve dobro i da njemu ide dobro, kad znam i ćutim da nije. Znam, da more kazanje slabosti u boju i u kriza nastati pogibelno za sebe i za one, ke kaniš braniti. Ipak mene to svaki put boli, ako moj prijatelj ne more i ne kani biti iskren prema meni.

Kad rane ne od samoga zacilu – Talijani, Selassie, Derg-režim

Etiopija i nje oko 75 etničkih grup se jur jako dugo branu protiv zajednoga predjelanja traumatičnih dogodjajev u povijesti. Početo od dogodjajev od časa, kad je Italija pod monarhističkoj vladi kralja Viktora Emanuela II. i pod fašističkim peljanjem Mussolinija (1935 – 1941) napala Etiopiju, kade su od Eritreje prvo napali Tigraj. Iako Italija nikad nije uspila osvojiti Etiopiju, je čuda doprinesla tomu, da koč eskaliraju etnički konflikti. One rane još nisu zacilile i su se s časom sve već upalile. Kralj Haile Selassie se isto nije kanio baviti onimi ranami i je apelirao na skupčinu Etiopije i Eritreje, i na orijentaciju u budućnost. Oprostilo se je tako talijanskim upadačem. Država od onda gizdavo svečuje skupnu pobjedu protiv europske invazije. Utemeljili su praznik, ki se još svenek euforično svečuje drugoga marcijuša. Etiopljan:ke nikad nisu izvrači:le svoje rane, ar su se tako boja:le, da će ta proces tako boliti, da dojde do konfliktov.

Vojni režim livo-nacionalističkoga Derga (amhar. derg = komitet), posebno socijalističko gibanje, je preuzeo vlast 1974. ljeta i je brutalno centralizirao i kontrolirao sve resurse države odnosno kulturni i socijalni život do 1991. ljeta. U ti ljeti su se podiljeno po cijeloj Etiopiji utemeljili pokreti otpora, ki su u najvećem dijelu bili regionalno i etnički organizirani, i su djelali protiv režima. More se reći, da je u svakoj obitelji bilo žrtvov ovoga „črljenoga terrora“ kot se isto zove u Etiopiji. Iako se je 2010. utemeljio za žrtve ovoga terora – zvećega su to bili mladi ljudi – zvanaredo dobro koncipiran muzej u glavnom gradu Adis Abeba, se izvan ovoga muzeja ne pomina o tom, jer fali medjusobno povjerenje. Počinitelj:ice terora još dandanas djelomično nisu kaštigan:e.

Opet se je kanilo koncentrirati na bolju budućnost. Utemeljio se je samo daljnji nacionalni praznik, imenom konac Derg-režima, ki se slavi 28. maja. Rane neka od samoga sebe i pomoću časa zacilu.

Kad se otprte rane upalu

Ovi časi talijanskoga napada i Derg-režima, ki su bili kovani od medjusobne izdaje i nasilja, su još tako dominantni u glavi i to se daje nekako na sve druge generacije dalje prez da se imenuju oni peršonski i obiteljski traumatični dogodjaji. Etiopska autorica, Maaza Mengiste, ka je kot malo dite pobigla sa svojimi roditelji od Derg-režima i sada živi u New Yorku, piše historične romane o traumi Etiopije. Za nju su glavni uzroki eskalacije etničkoga konflikta u Tigraju 2020. ljeta i konačno gradjanskoga boja otprto ostavljene rane. Tomu slijedi nemoć svakoga političkoga gibanja konfrontirati stanovničtvo s traumom. Predjelanje prošlosti se pokazuje kot važan stepen u procesu liječenja naranjene skupčine kot i jedne države. A ja mislim, da ima Maaza Mengiste onde pravo i ovo neka bude baza, ka neka daje kontekst za razumivanje daljnjih dogodjajev najmladje povijesti uopće oko Tigraja i tigrajske etničke grupe.

Kad se upaljene rane ignoriraju – Etnički federalizam

Po prisiljenom kulturno-narodnom izjednačenju komunističke vlade, je došao EPRDF (Ethiopian People‘s Revolutionary Democratic Front) po ukupno 16-ljetnoj revoluciji (početo od študenskoga gibanja u Tigraju) na vlast. Ova skupčina je sadržala različna etničko-organizirana demokratsko-socijalistička gibanja, ka u Dergu nisu vidila socijalističku pozadinu. – Etiopsku debatu, ča da je „pravi“ socijalizam i ča ne, na ovom mjestu neću dalje opisati. – Za daljnje razumivanje važno je, da je bilo unutar EPRDF-a najjače i prvo gibanje ono Tigraj:kov, imenom TPLF (Tigray People‘s Liberation Front). EPRDF je formirao demokratsku republiku, ka neka bude organizirana po etnički kriterija u devet federalnih saveznih zemalj i u dva federalne savezne varoše (Adis Abeba i Dire Dawa). Etnička šarolikost se neka akceptira i različne velike etničke grupe neka agiraju autonomno u „svoji“ regija. Zato su još svenek čuda različnih stvari etničko separirani od autobusov do piva.

U saveznoj vladi su člani TPLF-a, ki je postao politička stranka, dominirali i osvojili važne pozicije kot poziciju premijera, ki je bio do 2012. ljeta Meles Zenawi, i ministarstvo vojske. Pod vlasti Melesa je došlo u Etiopiji do ekonomskoga napretka i liberalnih reformov. Ali ipak je ovu političku periodu kovao neki daljnji boj: Brutalni boj protiv Eritreje, ka je bila pred talijanskom kolonizacijom dijel Abesinskoga kraljevstva, komu je i Etiopija slišila. Daljnje pačenje politike se je kazalo 2005. ljeta, kad su člani ove stranke na čelu s Melesom Zenawijem folišili nacionalne izbore i si osigurali autokratsku vlast u Etiopiji. Jad u drugi etnički grupa je narastao.

Nova vlada

Kad je Meles Zenawi 2012. ljeta umro, je ostavio svojemu nasljedniku, Hailemariamu Desalegnu, – on je Volajtanac (Etnija na jugu Etiopije) – državu u napetom stanju. Došlo je do različnih protestov. Kad je EPRDF, kade je bio TPLF dominantan, kanio proširiti grad Adis Abebu, kade bi oromska sela nastala dijel saveznog grada i glavnoga grada, su Orom:ke protestiral:e. Ov protest je dostao medijalno internacionalno toliko pažnje, da je Hailemariam Desalegn odstupio. Po demokratski izbori 2018. ljeta je došao po prvi put u povijesti jedan Oromac na najvišu poziciju (premijer) Etiopije, naime Abiy Ahmed. Oromska grupa je najveća etnička grupa u Etiopiji, ali je bila jur stoljeća dugo marginalizirana.

Abiy Ahmed je opet preminio politički kurs i nije slijedio etničkoj politiki Melesa*. Abiy Ahmed je diplomatično šikano i etničko diverzno formirao novu saveznu vladu i je dopustio mnoge reforme. S njim je naraslo ufanje u mir med etničkimi grupami i u štabilizaciju jedne naranjene države i demokracije.

Istotako kot je ufanje bilo veliko, je bilo razočaranje veliko, ko je slijedilo.
Već o tome u Drugom dijelu …

* Meles Zenawi kot i druga napomena imena su etiopska imena. Zenawi nije obiteljsko ime nego ime oca osobe (father’s name). Osobe se imenuju u Etiopiji u kombinaciji s prvim imenom i s imenom oca ili samo s prvim imenom, ča je u ovom slučaju ime Meles.

Triologija o Etiopiji

2018. ljeta u augustu sam došla u Etiopiju. Živila sam u muškom kloštru Salezijancev do augusta 2019. ljeta. Visoke autoritarne pozicije u kloštru su pokrivali abbaji i brotheri ili kratko: moji subrati, ki su imali tigrajske korijene. Živiti i djelati u multi-etničkoj okolici u Etiopiji je meni dalo uvid u etničke dinamike o ki ću ali u drugom dijelu pisati. Na svaki način sam napisala moje doživljaje u jednoj čisto subjektivnoj i slobodnoj intepretaciji. Izvore za sve historične detalje i za aktualne novosti se moru odzdol najti. Drugi dijel će sadržati diboku ranu tigrajske etničke grupe i propadanje Abiyjeve politike kad su se 22. junija 2019. ljeta dogodili dva atentati nad političari. Treti dijel je mali ekskurz, kade ću vam prezentirati ne tako poznate detalje etiopsko-austrijskoga veza.

Slike

je napravila Ioana Lungu. Rumunjska fotografica Ioana Lungu živi u Etiopiji i je pred bojem još putovala u Tigraj, kade su snimane ove divne analogne slike.