Beyond greatness je bilo geslo ko je FIFA dala ovomu Svitskomu prvenstvu (SP) i daljnjemu planu da temeljito promovira i podupira žene i divičice u nogometu. Koliko je to ovo SP ispunilo, kako izgleda budućnost, ki rekordi su pali i ke veze ima Bob Marley sa Svitskim prvenstvom žen, o tomu kašnje.
Misec dan dugo je trajalo 9. izdanje službenoga Svitskoga prvenstva žen u organizaciji FIFE, i to po prvi put u dvi zemlja, na – iz naše perspektive – drugom kraju svita, u Australiji i Novom Zelandu/Aotearoa.
Slično kao lanjsko Europsko prvenstvo u Engleskoj je ovo bio turnir premijerov i rekordov: Po prvi put su sudjelivale 32 reprezentacije, premda je bilo unajpr malo kritike na toj odluki proširenja, s argumentom da je razlika med „velikimi“ i „malimi“ još prevelika i da bi to prouzrokovalo rezultate – kao na primjer 13:0 pobjeda SAD-a protiv Tajlanda na SP 2019. – ki ne bi bili dobra reklama za ov sport. SP 2023. je pokazalo točno suprotno, proširenje na 32 ekipe je bila dobra i pametna odluka. Nivo igar, i tehnički i taktički je bio tako visok kao još nikada, a najbrži gol s 110,79 km/h Engleskinje Chloe Kelly je bio brži nego najbrži gol u prošloj sezoni u Premiere League (nap.: muška liga u Engleskoj). Dakle kvaliteta utakmic nije med aspekti, ke se smi i more kritizirati. Ča se mora kratko napomenuti i kritizirati je na primjer ponašanje španjolske i nizozemske reprezentacije, ke su se mokirale o „Haki“, tradicionalnom plesu Maori u Novom Zelandu/Aotearoa, ku su kao pozdrav izveli za sve one time, ki su igrali u Novom Zelandu. Nepotribne akcije, ali barem se u tom kontekstu tematiziralo ča je Haka i kakovo značenje ima ta ples. Nije škode bez koristi.
Kritika na FIFI – još prlje nego je počelo SP – je bila da su zabranili da kapetanice pri igra nosu (kao lani pri EP, ali u organizaciji UEFE) dugavu ili „One love“ vrpcu/traku. Čudna odluka, kao da FIFA ne pozna velik dio igračic ili dio svoje publike. Vjerojatno posljedica sve većega uticaja Saudijske Arabije u Svitsku organizaciju nogometa, ali i to je točka za poseban članak…
Neke su ta problem elegantno riješile, kao na primjer kapetanica Novoga Zelanda, ka si je lakirala nokte u stilu pasca.
Turnir sam nije tako ispao kako su to vjerojatno neki očekivali, pred svim i oni ki su kritizirali proširenje SP-a. Ali uprav i zato je bilo toliko zabavno i uzbudljivo. Jur u grupnoj fazi je bilo premijerov i nekoliko rezultatov, ki su presenetili. U prvoj igri je reprezentacija Novoga Zelanda („Ferns“) šokirala Norvešku s pobjedom od 1:0 – prva pobjeda Novoga Zelanda pri SP-i u 16. igri. Za svaki veliki turnir je od koristi, ako domaćini imaju uspjeha, u ovom slučaju i zato, jer nogomet u Novom Zelandu (isto u Australiji) nije toliko popularan sport – barem ne do ovoga prvenstva. Zbog zgubitka protiv Filipinov „Ferns“ ipak nisu prvi put dospile u rundu zadnjih 16, u tzv. KO-fazu.
Drugi domaćini iz Australije, „Matildas“, su pobjedom 4:0 protiv Kanade domom poslale olimpijske prvakinje, ča je bio prvi a ne zadnji šokantan ispad iz grupne faze. I Kina se morala zaran oprostiti iz turnira, reprezentacija ka je lani dobila Asian cup. „Seleção“ iz Brazila – dobitnice Copa America 2022. – isto nije uspila u rundu zadnjih 16. Zadnji šok grupne faze je svakako bio ispad nimške reprezentacije, ku su mnogi imali na listi za moguće prvakinje. Posljedice toga ranoga izlaska ćedu se još pokazati, svakako je kritika na DFB-u (nimška nogometna federacija) sve glasnija, da su zanemarili daljnji razvitak dokle je ostali svit napredovao.
Uz nekoliko debitantic su prvi put ušle tri reprezentacije iz Afrike u KO-fazu, i to Maroko, Nigerija i Južna Afrika, premda je i na tom kontinentu dost problemov s nogometnimi federacijami.U rundi zadnjih 16 bila je vrhunac svakako igra med SAD-om i Švedskom, ka je završila u jedanaesterci s boljim rezultatom za Švedsku. Doslovno jedan milimetar je bio odlučujući da je zadnji jedanaesterac bio gol.
Tim ranim ispadom iz prvenstva je za SAD puknuo san o tri svitski tituli po redu. I onde je kritika unutar reprezentacije, od nekih bivših igračic i od medijev glasna, da nisu bile dobro pripravljene za ovo prvenstvo. Trener Vlatko Andonovski je u medjuvrimenu jur dao ostavku.
Pobjedom Švedske protiv Japana u četvrtfinalu bilo je jasno, da će ovo SP imati premijerne prvakinje, jer su sve reprezentacije, ke su do sada osvojile titulu, jur ispale iz turnira: SAD, Norveška, Nimška i Japan.
U semifinalu med Australijom i Engleskom s jedne strane i Švedskom i Španjolskom s druge strane bilo je teško dati prognoze, gdo će uspiti u finale. Na kraju su europske prvakinje „Lionesses“ iz Engleske igrale protiv reprezentacije Španjolske – „La Roja“, ka je pri ovom prvenstvu uopće prvi put uspila dobiti igru u KO-fazi velikoga turnira. (Iz austrijskoga gledišća je mislim važno spomenuti, da su pri Europskom prvenstvu 2017. ljeta u Nizozemskoj Španjolke zaigrale u četvrtfinalu protiv Austrije.) Prvi put u povijesti SP-a žen su prva troja mjesta išla na reprezentacije iz Europe. Pobjedom 2:0 protiv domaćine iz Australije – tzv. „Matildas“ – je Švedska drugi put po redu osvojila brončanu medalju.
Finale je završio 1:0 za Španjolsku i titulu je na kraju osvojila „La Roja“, i to zasluženo s odličnom igrom, u koj „Lionesses“ nisu imale čuda mogućnosti suprotstaviti se španjolskoj tehniki. Malo gorki ukus toga finala i rezultata je, da je kod Engleskinj falilo nekoliko igračic zbog teških ozljedov, tako na primjer kapetanica Leah Williamson, najbolja igračica EP 2022. Beth Mead i midfield magician Fran Kirby. Na drugoj strani je falio velik dio vrhunskih španjolskih nogometašic zbog štrajka protiv kontroverznoga trenera Jorje Vilda i Španjolsku nogometnu federaciju. Zač stoju u kritiki je po završetku igre i pri diljenju medaljov i pokala vidio cijeli svit po ponašanju predsjednika federacije, Luis Rubiales, ki si je pri završnom zvižduku držao „jaja“ kao da se natiče za Michael Jackson imitaciju – vrlo čudna gesta –, i ki je pri diljenju medaljov igračicu Jenni Hermoso jednostavno kušnuo na usta. To nije znak euforije, to je nasilje coram publico. Ke posljedice i je li će to uopće imati trajne posljedice, još nije jasno. (Stanje: 23.8.2023., tri dane po incidentu. Sažetak cijele afere vidi ovde.)
Update 12.9.2023.: Rubiales je dao ostavku. Oprostio se ali nije.
„stick to the football“
Ostanemo kod federacijov: Ke veze ima sada jur pokojni Bob Marley sa SP-om žen 2023.? Priznajem, to je bio mali click bait za naslov (je funkcioniralo?), ali indirektno ima veze: Njegova kćer Cedella Marley je više manje odgovorna za to, da je reprezentacija Jamajke mogla doputovati na SP u Australiju i Novi Zeland, jer nogometna federacija jur ljeta dugo zanemaruje (financijsko) podupiranje za žensku reprezentaciju. I to je samo jedan primjer nemarnosti nogometnih federacijov: Igračice Nigerije jur ljeta dugo nisu dostale plaću, Južna Afrika je štrajkala pri zadnjoj pripremnoj igri pred SP-om, jer isto tako nisu podupirane od vlašće federacije. O treneru Zambije se je pred početkom turnira doznalo da je seksualno zlostavljao nekoliko igračic. Ipak je sidio pri SP-u na klupi. Toliko k tomu ako neki velu “just stick to the football” i zač da moraju nogometašice svenek biti i angažirane u nekom aktivizmu: Jer ako one nećedu, nigdor neće, ako se one same ne boru za svoja prava, nigdor neće. Zapravo bi se moralo još već cijeniti da su sportašice takovoga nivoa i profila, premda moraju multitaskati. U tom kontekstu se činu izreke predsjednika FIFE Giannija Infantina jako čudne i tupe: Veselio se uspješnomu prvenstvu i rekao neka se žene boru za svoje i neka osvidoču mušku populaciju. A k vragu, on sidi na poziciji da otvori sva vrata.
Rekordi, rekordi
U obadvi država su se rušili rekordi u pogledu na broje publike u nogometu – ne samo u ženskom. Semifinale med Australijom i Engleskom je imalo najveće kvote tv-publike u Australiji otkada se registriraju broji gledatelj:ic tv-programov. Uopće je ov SP privukao najveći broj gledatelj:ic, i uživo i pred ekrani od 1991., otkada se službeno organizira SP žen. Po euforiji prošloga ljeta i rasta nogometa žen moglo se je to očekivati. I činjenica je da je nogomet žen sport, ki trenutno najbrže raste na svitu, i po broju gledatelj:ic i po broju igračic. Za to da napreduje i profesionalizacija, bio je ov turnir najbolji dokaz. Sve veća vidljivost je naravno isto važan faktor u tom razvitku. Ako padaju rekordi, puni stadioni već nisu iznimka, nego sve već standard. I gledanje pred ekranom je sve laglje, to morem potvrditi iz vlašćega iskustva: Časi kada se moralo iskati čudne streams po internetu i gledati utakmice s rizikom da kompjutor pri gledanju ulovi kakov virus, su (skoro) mimo. ORF je kazao sve igre SP-a na prvom programu, premda Austrija nažalost nije bila kvalificirana. Nezamislivo pred deset, petnaest ljet!
Legende i budućnost
Moglo bi se reći, da je ov turnir i nekako stao u znaku minjanja generacijov: Ranimi ispadi nekih favoritov imale su neke žive legende i pionirke u sportu svoje zadnje nastupe na internacionalnoj pozornici nogometa, pred svim ove tri su istaknute osobe u nogometu: Christine Sinclair iz Kanade je igrala 326 igar za reprezentaciju i zabila 190 golov, iako nije rekla službeno, ali pokidob je 40 ljet stara, more se pretpostaviti, da je ovo bilo nje zadnje SP. Nje pandan iz SAD-a Megan Rapinoe je po 202 igra i 63 goli jur pred početkom turnira rekla, da će po sezoni pojti u mirovinu. Nje uticaj na igrališću i nje aktivizam izvan toga dalje polariziraju u SAD-u, pred svim za desničarsko društvo i Republikance je Megan Rapinoe ključna osoba u tom otvorenom i diverznom društvu, koga oni odbijaju. Brazilijanka Marta Vieira da Silva (108 golov u 154 igra u reprezentaciji) je u svojoj karijeri šest puti dobila nagradu najbolje nogometašice svita, i kad je počela igrati u reprezentaciji niti nisu imale vlašće dresse/majice, nego su dostale stare i male majice muške brazilijanske reprezentacije. Kad je sada stupila iz igrališća pri svojem zadnjem Svitskom prvenstvu je to činila pred punim stadionom i pred TV-publikom od nekoliko milioni. Preporučujem pogledati nje govor pred mediji u originalu:
Turnir je i pokazao neke zvijezde budućnosti: Od prvakinj iz Španjolske je devetnaestljetna Salma Paralluelo pokazala svoj talenat, Linda Caicedo (*2005) iz Kolumbije je s petnaestimi ljeti preživila raka i je bila važan faktor u uspjehu Kolumbije i da su došle do četvrtfinala, Lauren James iz Engleske je pokazala svoj virtuozitet s labdom ali i da ponekad još fali odredjena zrelost, jer je dostala u igri protiv Nigerije črljen karton zbog nasilnoga ponašanja. Dakle, budućnost izgleda dobra i obećavajuća!
I kako izgleda budućnost za austrijsku reprezentaciju? Ta smi 26. septembra konačno po prvi put igrati u Beču, i to u Viola Parku odnosno u stadionu od Austria Wien. Izgleda da će se rušiti dosadašnji rekord u Austriji (3600 gledatelj:ic). Prava dob bi bila, a i dobra prilika: Igraju protiv Francuske, u novo kreiranoj Nations League za ženske reprezentacije.
Post scriptum: Za sve ki imaju Disney+ account, preporučujem dokumentarnu serije u šest dijeli „Matildas“, ka prati reprezentaciju Australije dvoja ljeta pred početkom SP-a.
