//

Najbolje slike i najbolje štorice iz 50 ljet Dana mladine

When on Dan mladine …

Silvia Degendorfer
Dan mladine od juga do sjevera

Kad mislim na Dan mladine mislim na čuda svega, najmanje na koncerte. Mislim na ljude, s kimi smo organizirali ovu najveću feštu hrvatske mladine. Ončas mi to nije bilo svisno, ali dandanas vidim da neke ljude poznam od i zbog DM-a! A isto tako mi ide i sa seli! Brojna sela naredno nikada ne bi bila tako upoznala kot pri DM-u, kad smo spali na tlu u kulturni domi, stari škola, dnevni soba ili pivnica; kad smo završavali feštanje s ručenjem na terasi ili kad smo po sjednici skupa jili gulaš u zadnjoj hiži krčme. Mislim na to da smo 2001. ljeta u Nardi diskutirali na granici o granica, a 2004. smo se u Čembi veselili, da moremo „Živiti prez granic“. Spominjam se, da su se velikoborištofski Barani kot mlado društvo mogli etablirati 2002. ljeta, Mlada inicijativa Mjenovo si je 2005. s DM-om mogla pomoći pri renovaciji staroga farofa, ki je dandanas glavno mjesto kulturnoga i društvenoga djelovanja u selu, a u Novom Selu smo 2003. ljeta montirali prvi dvojezični ulični natpis, 48 ljet po potpisivanju Državnoga ugovora, a daljnjih 16 ljet je duralo dokle su dostali oficijelne dvojezične ulične natpise. To je za mene Dan mladine.

Petrovo Selo, DM95

AKCIONIZAM

Manfred Čenar
Dan mladine 1992. ljeta, Nova Gora

U Novoj Gori je Hrvatski akademski klub 1992. po dvajseti put organizirao Dan mladine. HAK je pri Dani mladine 1990., 1993., 1994. i 1995. ljeta isto imao političke akcije u vezi sa seoskimi tablicami. Ali akcija u Novoj Gori je bila na svaki način najhrabrija. Izminili smo naime pred očima policije i djelomično protestirajućega pučanstva jednojezičnu tablu s dvojezičnom. Konkretno su ju Terezija Stojšić i Marijana Grandić osobno izminile, jer su imale kot zastupnice u parlamenat imunitet i tako prisutni policajci to nisu mogli prepričiti.

U noći na nedilju je ta tabla skrsnula. Ostao je samo okvir. Mi smo tu kradnju „naše“ table, ku smo financirali, pri policiji javili. Sumljali smo, da je ju sama policija odstranila. Očividno smo imali i pravo, jer misece dugo nismo ništa čuli od njih. Po skoro pol ljeta sam dostao poziv na razgovor u tom slučaju od policajskoga komisarijata Favoriten kao predsjednik HAK-a. Prošao sam na ta termin, misleći da sam svidok. Kad sam sidio kot policajskoga jurista u sobi, najednoč dojdu još tri policijski visoki oficiri u punoj monturi sa svojimi čini. A jurist mi jako oštro veli, da oni mene gledaju za toga, ki je tu tablu ukrao i mi vrgli na stol protokol, koga neka potpišem i tako da priznajem, da sam si ukrao „svoju“ tablu. Svi tri oficiri su počeli galamiti na me, ako to ne potpišem me čeka kaznena procedura, jer da nisu mogli izviditi, ki bi tu tablu mogao ukrasti. Moj argumenat, da je apsurdno mi predbacivati, da sam si sam svoju tablu ukrao, nisu akceptirali. Konačno ipak nisam u toj neugodnoj situaciji ta protokol potpisao i uz neke grube psovke napustio tu ispitnu sobu, a nisam od tada do dana današnjega ništa čuo u vezi s tim. Osam ljet kašnje su postavili dvojezičnu tablu u Novoj Gori i u svi ostali hrvatski seli Gradišća. Početo od političara do vlasti nam povidaju, da nikada nije bio problem s dvojezičnimi seoskimi tablami u Gradišću.


Jakov Zvonarits 
Dan mladine 1990. ljeta, Koljnof

1989. ljeta su granice spale i pred tim je bilo jako teško, da dojde mladina iz Ugarske na Dan mladine u Austriju. Zato se je organiziralo u 80-i ljeti prikgranično biciklanje na Dani mladine, jer iz Austrije u Ugarsku je bilo laglje dostati “Sondergenehmigung”. Tako smo se na primjer iz Pajngrta u Koljnof vozili ili iz Bandola u Petrovo Selo i se mogli tako prijateljski družiti. Ali Dan mladine u času komunističkoga režima nije bilo moguće organizirati, iako je bila želja, uopće od ugarske mladine, ovde. Kad je bilo 1990. ljeta konačno moguće, organizirati festival kot Dan mladine u Ugarskoj, smo onda u Koljnofu to kanili realizirati. A to je bila velika muka, jer sve (šatori, tehnika, stoli…) se je moralo iz Austrije doprimiti. Najbolja anekdota je za ovo štorica o “Cola-Mitu”: U Ugarskoj si dostao, ako si naručio Cola-Mit, 0,2 l ruma i onda litar Cole. To ali nije bio standard austrijskih bar-pićev. Tako smo “porcionirere” sobom zeli i ja sam je naučio, kako se to miksa. Ali zato smo pravali jednu dasku s nasloni na strani, ali niti to nismo mogli dostati u Ugarskoj. Ter sam se odvezao na Mjenovo našemu stolaru po dasku. To mislim s tim: Iako su bili uvjeti teški, mi smo to kanili organizirati: “Tri države, jedan jezik.” – To je bio moto onoga Dana mladine.  

Štafeta biciklov iz Cogrštofa u Koljnof, DM85

UVOD U SCENU

Davor Frkat
Dan mladine 2014. ljeta, Koljnof

Moj prvi Dan mladine nije bio jako spektakularan. Bili smo spontano i zapravo nisam ni znao što je to zapravo točno DM. Nažalost dobar dio svojeg djetinjstva nisam odrastao u hrvatskom selu, pa nisam ni imao društvo s kojim bi išao na DM, odnosno nije zauzeo tako prominentno mjesto u mojem planu. Kroz Lukasa i Mariju sam se počeo angažirati u HAK-u nakon što sam se preselio u Beč, jer su me uvijek motivirali i pozivali. Brzo sam preuzeo odgovornost blagajnika i pripremao svoj prvi pravi DM – kao organizator i “osviješten” gost. Dobro se sjećam sjednice kod Chrisa, gdje smo još planirali zadnje točke za DM. U to vrijeme sam se i sve više družio Konstijem. Više ne znam kako se to stalo, ali grupe iz Stinjakov su i ovog večera bile na dobrom glasu kao super party-ljudi (spoiler). Zamislite mene, nedavno počeo u HAK-u kao odbornik, pripremajući novce za kase, honorare i preračun za DM, a opterećen s mnogim novim utiscima. Nisam znao što me točno čeka. Godina je bila 2014. u Koljnofu. Moj prvi pravi DM je imao utjecaj na mene i moj daljni put. Naučio sam preuzeti odgovornost, bolje sam upoznao sam hakovce u tome, ali i skroz nove ljude, koji svi zauzimaju jedno posebno mjestu u mojem životu i srcu. Od tada nisam propustio ni jedan Dan mladine i čak smo kratko poslije skupa organizirali DM u Stinjaki (2016.). To je i bio izazov za nas, jer je kao svaki Dan mladine imao duge diskusije o glazbenom izboru. To iskustvo je gradilo međusobno povjerenje i lekciju, da neka sela imaju svoj poseban način funkcioniranja, ne samo glazbeno. Danas, nekoliko godina kasnije, gledam nazad na puno prijateljstava, dragih ljudi koje rado sretnem svaki DM i naravno na prvom mjestu, svoju najbolju prijateljicu (koja me zvala Dalibor jer si nije mogla zapamtiti moje ime u Koljnofu).


Judit Šołćina
Dan mladine iz sorpske perspektive

„DAN MLADINE – ein Muss und Vorbild für uns Lausitzer Sorb:innen“

Ich kann mich nicht erinnern, wie oft wir als Lausitzer Sorben zu Dan mladine gefahren sind! Aber es war immer ein Highlight und ich denke jedes Mal mit Wehmut zurück und frage mich, weshalb wir uns nicht jedes Jahr auf den Weg gemacht haben, um unsere Burgenlandkroaten zu Dan mladine zu besuchen? Einmal hatten wir es sogar geschafft, einen sorbischen Reisebus zu organisieren, sehr oft waren wir jedoch als Kleingruppe unterwegs oder mit der JEV. Eine der wichtigsten Zielsetzungen war für uns stets gewesen: Wir gewinnen den Wettbewerb am Sonnabendnachmittag und zeigen den Burgenlandkroaten, was wir können! Und wir haben es euch gezeigt!

Die schönsten Erinnerungen jedoch an Dan mladine sind die gemeinsamen Tage unter wahren Freunden: Gastfreundschaft, Tanz, guter Wein (und hier meine ich nicht Bonanza – wie es einige kroatische Jungs damals getrunken haben), Sonne pur, eine wunderschöne Landschaft, herzliche Leute und meine Lieblingsmusik: kroatische Tamburica-Gruppen mit wunderschönen Liedern wie “Ne dirajte mi ravnicu” oder “Napij se”…. 

Was begehrt das Herz mehr? Wir Sorben haben sogar versucht, Dan mladine zu kopieren und in der Lausitz zu etablieren. Dies ist uns leider nicht gelungen, zumindest feiern wir leider kein Jubiläum. Was einmalig ist, kann man wohl nicht einfach kopieren.

Für all die Erinnerungen sagen wir: Lipa hvala – wutrobny dźak!
Und eins noch, dragi prijatelji: Vidimo se!

Pandrof, DM97

PUTOVANJE

Viktorija Wagner
Dan mladine 2009. ljeta, Hrvatski Jandrof 

„Što se dogadja na DM-u, ostane na DM-u ;-)“ – ali dobro se sponinjam na vožnju na DM 2009. ljeta iz Pinkovca u Hrvatski Jandrof, moramo reći na putovanje kroz cijelo Gradišće. Katja, Flo, Markus i ja smo se prvo autom u Dolnju Pulju (to je jur bilo napodne, tako oko četiri), na našu štaciju za DM-bus. Tote brzo na krčmi na zahod i brzo dalje kroz skoro sva hrvatska sela u sridnjem i sjevernom Gradišću u Slovačku na super Dan mladine – i samo toliko: Vožnja od šest uri (jedan smjer) nam je bila vridna za izvanredan večer na Danu mladine!


Laura Kirisits, Jelena Gašpar – po stinjačku!
Dan mladine 2012. ljeta, Trajštof

2012. lita smo nåšli nåš put u Trajštof (dvåkrat u novi bus, u Dolnjoj Pulji čekat, četire ure se vozit, za saku ednu žiemlju) i put k našemu prijateljstvu i važgali ljubav za Dan mladine. Mi da oš mlåde, sramežljive Južnogradišćanke smo na Danu mladinie najdnoč imale kup novi tovaruškinj i tovarušev iz drugi regijov i zemalj (talijanci). Med koncerti, party, pool, odbojkom, melonom i pivom smo i po prvi put čule jåčku Buđav lebac, kå je veljek nastala himna našega prvoga Dana mladine! 

Naši novi tovaruši su nam otprli vrata gradišćanskim Hrvatom, a znåle smo: Od sad sako lito na Dan mladine!

Stinjaki, DM21, DM putuje

LJUBAV

Dorica Zvonarich
Dan mladine 2022. ljeta, Beč

Dan mladine 2022. – moram vam uvaditi, da je ov DM (ki je bio i prvi, ki se je održao u Beču btw.) bio moj prvi po sedam ljet u nekoj funkciji kao odbornica. Prebavila sam prvih šest misec u Danskoj, tako da nisam bila čuda involvirana u organizaciju, a zadilili su me za službu na kasi u lokalu Rhiz. Onde je bila naime još jedna premijera u historiji Dana mladine – mi Hakovci smo se poufali van iz Schwindgasse i u daleki svit na „Gürtel“. No dobro, ali ovo sve ovako usput. Gosti ovoga koncerta su mi bili skoro većinom nepoznati – svi znamo, da se ovako ča u našem malom univerzumu malo puti stane. Stala sam na šanku da naručim piće a vidim uz mene jednoga mladoga muža, ki pije Makavu. Moji prvi misli: „ Čaaa, ov ne pije alkohol na DM-u“? ( Spoiler: Da, ov tip je sada moj dragi ). Ja sam si mislila svoje i prošla najzad, da završim službu. Bili smo jur skoro na kraju, kad još u zadnjem hipcu dojde ov tip i si kani kupiti t-shirt. No svi, ki me poznaju znaju, da se rado pominam s ljudi i tako smo došli u razgovor. Prve važne informacije, ke sam dostala su bile, da je njegova obitelj poznata u gh i koruškoslovenskoj sceni. Nisam s tim računala, da ću na ov večer dojdućega člana ove velike obitelji upoznati – morem vam reći, još dugo nije konac.

No, iz ovoga razgovora su nastali sastanki, a konačno i ljubavna veza. A ufam se, da će ova još jako dugo držati.  <3


Silvija Rešetarić
Dan mladine 1983. ljeta, Bandol

Sada slijedi mali ekskurs za sve mlade: Ta šator ončas, no, kako ću vam to opisati; to nije bila tako profesionalna čelična konstrukcija kao smo to dandanas naučni. To je bio šator, koga je bandolska mladina sama iz prostoga driva otesala, s kakovimi punjavami pokrla i vlakom počvrstila. Je li je ta šator statično bio u redu, neka drugi ocijenu; sumljam, da bi bio izdržao veći vihor – krez TÜV današnju dob sigurno ne bi prošao. Ali ipak je nam tri dane dugo dobro služio, nije se srušio.

Ali sada opet k fešti. Opet su Bruji špiljali (igrali) kotno biflji. Dobro se i spominjam nastupa Srebernih Kril, Vlado Kalember je bio – kao bi po bečansku rekli – „a fescha Kampl“, mlade cure su ga obožavale (a malo zrelije isto…).

Ali i jedan drugi zvanaredno dobro izgledajući mladi junak mi je u oko spao. Cijeli večer sam ga sramežljivo promatrala. Takovoga tipa med mojimi poznanci nije bilo. On je imao divlji nimbus, nonkonformistički način, po prateži pravi alternativac.

Kratko rečeno sve što si majka i staramajka ne želju! Ali meni se je vidio. Prema jutru smo konačno ipak došli u razgovor i doznala sam, kako mu je ime i da je iz Maloga Borištofa. A uprav, kad je malo zanimljivije nastalo, je moj šofer kanio domom! Tuga i žalost.

Kako i kada smo se opet vidili pak ipak skupa došli, je štorica za jubilarni spis Centra odnosno stare pivnice u bečanskoj Schwindgasse 14!

Ibrigenz: Jedna jedina seoska tablica, ku je HAK u vezi sa svojimi legendarnimi i špektakularnimi akcijami postavio, još stoji i to u Malom Borištofu!

Mali Borištof, DM99

TRAGEDIJA

Michael Hirschler
Dan mladine 2009. ljeta, Hrvatski Jandrof

Smrtni slučaj pri 37. Danu mladine
Zapravo ima svaki pojedini Dan mladine svoje posebne štorice. Na mojem prvom Danu mladine kao odbornik HAK-a se je dogodila „mala“ tragedija, na ku se dobro spominjam. I to na 37. Danu mladine, ki se održao u Hrvatskom Jandrofu u Slovačkoj 2009. ljeta. Bilo je subotu otpodne. Sunce je svitilo i mi svi smo bili jako veseli. Počela se je reli ganjkov. Pred nami na koli su se vozili muzikanti, ki su nam veselo zaigrali. Kola je vlikao zadnji jandrofski konj! Tako smo se veselo šetali kroz selo od jedne štacije do druge. Činilo se je, da bi bilo sve u najboljoj uredbi. Ali tomu nije bilo tako. Na koncu igre naime se je stao strašan slučaj: Najednoč je konj kolabirao i se je srušio. Iako nismo mogli vjerovati, ali konj je bio na mjestu mrtav! Ovim putem je zadnji konj Hrvatskoga Jandrofa crknuo pred svimi našimi očima! Ča je bio uzrok tomu, još do današnjega dana ne znam: starost, štrapaci ili moguće kakov beteg.

Bar kako, kot se vidi, pri Danu mladine je sve moguće!


KEMP

Florian Wagner
Dan mladine 2012. ljeta, Trajštof

Prije nekoliko ljet na Danu mladine (mislim da je bilo u Trajštofu), sudjelivao sam pri odbojkaškom turniru. Ta je bio u subotu, pred koncerti. Iako nisam dobar, „morao“ sam se igrati, ar inače ne bi bilo momčadi HAK-a. Bili smo tri ili četiri u svakoj momčadi, ali samo jedan član našeg tima se je zaista znao igrati. On je servirao loptu redovito na način ki je protivnikom zadavao probleme i osiguravao nam bodove. Ta stručna ruka je donašala konstantan uspjeh. Njegove servise su mogli vratiti samo rijetko krat. Zahvaljujući njegovoj snagi osvojili smo drugo mjesto na turniru.


Dominik Tallian
Dan mladine 2013. ljeta, Bandol

Na Danu Mladine u Bandolu 2013. ljeta je u campu bio postavan saniterni container s tušami. Subotu jutro su svi, ki su prenoćevali u Bandolu, iskoristili tu mogućnost i su onde dalje svečevali! A bilo je i viditi mlade ljude, ki su samo ručnikom opasani išli kroz selo! Jedinstveno!

Pandrof, DM97

PRVI PUT

Sonja Horvath
Dan mladine 1999. ljeta, Mali Borištof

Moj prvi Dan mladine, stopr sam bila 14 ljet stara. Još nismo se zvali Brezovci, ali su nas pitali, je li bi mogli svirati pri igri „1,2 ali 3“ s glavnom temom „tamburica”. Gizdavi smo bili, da smimo sudjelivati. Svirali smo poznate jačke i predstavili smo tamburice. Uživali smo, da smimo biti med „Hakovci“. Pri otvaranju su postavili dvojezičnu tablicu (s zlatim i črljenim rijemom), ča posebnoga za nas. Još uvijek stoji ta tablica na početku sela “Maloga Boristofa“. A potom smo dostali ulaznice kot plaću za naš nastup. Mi smimo na Dan mladine!!! Ali ča će Mama reći, sutra je škola! Ljuto domom, da ništ ne zamudimo i da pitamo roditelje, je li smimo navečer na muziku. Soundcheck smo jur čuli i prvu hrvatsku zvijezdu Petra Grašu jur vidili. Ali mi čekamo na „Prljavce“. Od Prljavoga Kazališta smo jačke poznali ali je live viditi, to je zopet druga stvar. Mama veli “da” i mi smimo prvi put sami na muziku, a to veljek na Petra Grašu i Prljavce. Uživali smo Petra Grašu u prvom redu i pet jačak od Prljavcev sam još čula. Onda je bilo polnoć i ja sam morala domom, ali svedno, ja sam bila prvi put na Danu mladine!

Prljavci u Bandolu, DM13

MUZIKA

Jasenko Houra (Prljavo Kazališće)
po prvi put na Danu mladine 1991. ljeta, Hrvatski Jandorf

Velika nam je čast da smo imali prilike nastupati na festivalu „Dan mladine“ i ne samo tada nego i inače kada god bismo bili pozvani da sviramo u Gradišću i za Gradišćanske Hrvate. Putujući po svijetu svugdje se susrećemo sa Hrvatima koji su u iseljeništvu i koji brinu oko svoje tradicije, međutim Gradišćanski Hrvati su na neki način na posebnom mjestu jer su najbliže domovini, ali eto stoljećima žive na teritoriju Austrije, Slovačke i Mađarske. Mi smo veoma ponosni na ulogu Gradišćanskih Hrvata u svim porama zemalja u kojima sada žive i na neki način podupiremo opstojnost zajednice i vaš napor da sačuvate svoj identitet, a da ste s druge strane vrijedni nosioci društva u državama u kojima živite. Želimo vam još jedanput puno uspjeha u vašem radu. Radujemo se skorom viđenju ne samo u Gradišću nego i naravno u Hrvatskoj.


Joško Vlasich (BRUJI)
Dan mladine 1979. ljeta, Klimpuh

Danas, 50 ljet nakon toga prvoga nastupa s grupom “The BREW” mi dojde spominak na DM u Klimpuhu, 1979.ljeta. To je bilo jur za vrime prelaska od stare grupe “The BREW” u novu “BRUJI”. Samo to još nije bilo onda u javnosti poznato. Ali moji kolegi i ja smo u ljetni prazniki 1979.ljeta jur marljivo djelali na naši vlašći kompozicija. Pri nastupu u onom klimpuškom vrtu još kao “The BREW” smo se poufali zaigrati po prvi put na pozornici našu vlašću kompoziciju “Koliko smo, toliko smo!” Reakcija ljudi na tančenom parketu mi je još dobro u pameti: Velike upitnice u obrazi, nerazumni pogledi – tako rekuć “Ča vo sada kani biti?” Po tom se već nismo ufali nijedne od naših vlašćih novih kompozicijov zaigrati. “Plovi mala barka”, “Lola” i drugi hiti iz tadašnje Jugoslavije su opet zadovoljili kratko iritiranu publiku tadašnjega Dana mladine. Sada ja za nas BRUJE “DM” jedan od najlipših nastupov, uživamo atmosferu i željimo  “Danu mladine” još neizmjerno lipu i uspješnu budućnost.

Bruji u Frakanavi, DM93

SVETO VINO

Marko Csenar
Dan mladine 2006. ljeta u Uzlopu

Dan mladine 2006. ljeta u Uzlopu su održali u Čelajevom malinu. Gosti su imali mogućnost da prenoćuju u osnovnoj školi. Stao sam pred malinom, kad me u četiri ura rano pita jedan prijatelj kade je osnovna škola. Instrukcije su bile jednostavne: “Ovde najpr kod križanja ideš na desno, a pak po cesti gori. Na koncu ceste ćeš viditi putokaz a čim zagledaš crikveni turam ćeš stati pred školom.” Po trifrtalje ure ta isti prijatelj nazove i veli:  “Išao sam u smjer crikvenoga turma. Ta crikva je još daleko. Ja sam sada kade-tade med vinogradi. Ovde ću se leći. “Skrenuo je na livo, u obrnuti pravac prema Česnu. Onde smo ga našli na poljnom putu med vinogradi. Iako nije našao stelju, barem se je najio zreloga grojza. Ada ki dobro svečuje i se orijentira po crikvenom turmu se more i s prebivališćem med vinogradi zadovoljiti.


Anonimno
Bez ljeta

Bio je jedan od mojih prvih DM-doživljajev, kad sam se ulovio (trizan već stvarno nisam bio) pri tom, da nosim oltar u DM-šator. Ali zdavno sam jur bio iz crikve vanstupio. Smim sad ipak u nebo?

Hrvatski Jandrof total party, DM09

Rajmund Filipović
Dan mladine 2007. ljeta, Petrovo Selo 

Kad je septembar, kad je jesen, kad je početak školskoga ljeta, onda je Dan mladine. Priredba, ka je meni dala jako čuda. Istina je, da su se pomišali spominki, ljudi, mjesta, ljeta. Naravno za mene je posebno bilo u Petrovom Selu 2007. ljeta. Na domaćem terenu organizirati jednu veliku feštu sa svojimi prijatelji, moremo mirno reći za cijelo Gradišće i širje, je bilo zvanaredno lipo.

Kako gledam kipice, videosnimke dojde mi na pamet, da smo u subotu ujutro morali pojti još po vodu za špricer, kad je izašlo, što je bilo računano za cijeli vikend. Da na nastupu Pinkice bilo na pozornici puno perja, što je pred nami Let3 ostavio ili da se je ozbiljno i emotivno diskutiralo o Thompsonu i o njegovoj mužiki. A sada moram i poslati ove stare kipice za prijatelje, ki su bili onda onde i sada opet dojdu. Vidimo se u Petrovom Selu!

Petrovo Selo, DM95

Još već štoric u aktualnom izdanju NG-a.
Sve slike iz DM-arhiva.

Piši komentar

Your email address will not be published.