Da Hrvatski akademski klub ljetos jur po 21. put priredjuje Dan mladine je zapravo čudo (članak je izašao 1993.). Mnoge gradišćanskohrvatske ličnosti su predbacivale i predbacivaju Hrvatski akademski klub u da mu fali kontinuitet. Da tomu nije tako se vidi naprimjeru Dana mladine.
Na početku ovoga sastanka mladih je bila ideja prirediti ča zvanarednoga. Ta „Rendez-vous” – pod ovim naslovom se je održao prvi Dan mladine – se je morao znatno razlikovati od drugih zabavov i sastankov, ke priredjuju različne seoske organizacije, različna društva i pojedinci. Morao se je razlikovati po sadržaju i po kvaliteti. Organizatori su težili za ekskluzivnim, zvanarednim. Pri svakom Danu mladine je morala biti kakova-takova premijera, svaki Dan mladine se je morao razlikovati od prijašnjega i to uglavnom po sadržaju.
Izbor mjesta
Rendez-vous 73 je održan zbog toga u Trajštofu ar su pokretači toga dana bili Trajštofci. Glavni motor je bio Branko Kornfeind, ki je 1973. bio predsjednik Hrvatskoga akademskoga kluba. Po prvom Rendez-vousu se je premišljavalo, jeli će se i drugi sastanak održati u Trajštofu. Načelo Hrvatskoga akademskoga kluba je onda bio stupio Tibi Jugović, a on je nastao pak glavni pokretač drugoga Rendez-vousa u Čajti. Ta priredba je nosila jur podnaslov Dan hrvatske mladine. Glavni organizator tretoga Dana mladine, ki se je još samo u podnaslovu zvao Rendezvous, je pak bio tadašnji sekretar Hrvatskoga akademskoga kluba Jurica Čenar, a Dan mladine su organizirali u čenarovom selu, u Dolnjoj Pulji. Tako je bio fiksiran red, da se Dan mladine priredi svenek u drugom kraju po principu jug, sredina i sjever.
Spočetka je HAK gledao, u kom selu ima odbornika ili povjerenika, ki bi mogao biti glavni organizator Dana mladine. I svenek se je težilo za tim, da se Dan mladine priredi u selu, kade ga još nisu priredili. Jedina iznimka je bila 1989. ljeta. kad je Dan mladine po drugi put održan u Čajti. Danas HAK raspiše Dan mladine. Pri razgovori s interesenti se pak odluči, ko selo će biti domaćin Dana mladine. U prvi deseti ljeti se je jako gledalo, da se je mladina mogla sastati pod vedrim nebom, da uzato ali ipak postoji i mogućnost sigurnoga krova prik glave. Kašnje se je pak premjestio Dan mladine u različne dvorane, a 1983. ljeta po prvi put u šator. Iako se mora reći, da se je Bandolski šator znatno razlikovao od onoga, ki je 1988. ljeta stao u Pajngrtu, a potom u Čajti, Koljnofu, Hrvatskom Jandrofu i lani u Novoj Gori. Bandolci su postavili sami šator za koga nisu potrošili “velike” pineze. Ali čim se je počelo postavljanje šatorov, tim se je počelo i komercionaliziranje Dana mladine.
Počelo se je računanje, a počela su se i vrimena, kad je HAK morao ulagati pineze u Dan mladine i kad već nije bilo dobitka. Dan mladine je dostao u šatoru drugačiji karakter. Preminila se je atmosfera i Dan mladine je sve već i već nastao fešta kot ju priredjuju ognjogasci ili ko drugo društvo.
Sastavljanje programa
Hrvatski akademski klub je svenek imao suorganizatora za Dan mladine, a i program je nastao u suradnji dvih ravnopravnih partnerov. Obično si je selo moglo zibrati, koga interpreta, ku grupu kani imati na Danu mladine. Ovako su došle različne grupe i pjevači početo od Grupe 777, prik Srebrnih Kril, Dubrovačkih Trubadurov, Anelidov, Prve Ljubavi s pjevačicom Sanjom Doležal, do Stijenov, ITD-banda, Divljih jagodov, Magazina i Kića Slabinca. Mnoge grupe iz Hrvatske su svoj prvi nastup med Gradišćanskimi Hrvati imali na Danu mladine. Uzatoje bio nepisan zakon, da sve domaće grupe nastupu na Danu mladine svejedno jeli su to The Brew, Bruji, Trendi, Fras i ili Paxi.
Brzo su se iskristalizirale glavne točke programa, ke su preživile sve dosadašnje Dane mladine, a to su zabav, folklor i maša. Pomašnica se je rodila 1975. ljeta. Uzato su pak pri pojedini Dani mladine bile različne novosti. Da nabrojim samo neke:
- 1976. Po prvi put je gostovala Budokai-ekipa iz Zagreba, a odigrao je i finale hrvatskoga nogometnoga kupa koga je organizirao i izmislio Hrvatski akademski klub.
- 1979. po prvi put se priredjuje čitanje hrvatske lirike
- 1982. po prvi put se priredjuje naticanje u kabaretu
- 1983. po prvi put se dopelja štafeta iz Hrvatske u Gradišće I
- 1984. prva izložba hrvatskih knjig
- 1987. prvi tenis-turnir
- 1990. prvi Dan mladine izvan Gradišća
Počelo je i obogaćenje programa za prijatelje umjetnosti. Tako su 83. ljeta u Bandolu izlagali Erich Novosel i Milan Vuković. Potom su slijedile izložbe u Gerištofu, Cogrštofu i Pajngrtu.
Pojedine inovacije su preživile samo jedan Dan mladine, a druge, kot na peldu program za dicu, je preživio već Danov mladine.
U veliku krizu je došao Dan mladine, čim je dostao konkurenciju u Hrvatskom pop-festivalu, koga je počela organizirati Djelatna zajednica komunalnih političarov. Atrakcija, da samo Hrvatski akademski klub more dopeljati zapravo svaku grupu u Gradišće, je nestala. Pinezi su počeli nadomješćivati veze, tako da je Dan mladine nastao za jednu ekskluzivnost siromašniji. U iskanju novih programnih sadržajev je Hrvatski akademski klub naletio na ideju pridržati program i samo minjati državu. U medjuvrimenu već nije hrvatskih pop-festivalov, tako da se je mogla pridržati dugoljetna koncepcija Dana mladine.
Politička manifestacija
Da sastanak mladine nima samo zabavni karakter nego da se pomoću te priredbe pokušavaju transportirati politički sadržaji se je pokazalo jur u Trajštofu. 1976. ljeta, kad je stala brojidba posebne vrsti pred vrati, je Petar Kreisky govorio protiv te brojidbe i Zakona o narodni grupa, za koga je odgovarao njegov otac Bruno. Pri različni Dani mladine je htio predsjednik Hrvatskoga akademskoga kluba držati govor, u kom je dao pregled o stanju hrvatske manjine i potribovao, da država konačno ispuni svoje dužnosti iz člana 7 Državnoga ugovora 1955. Jedno ljeto je bilo već politike, a drugo ljeto opet manje.
1983. ljeta se je počelo s višanjem transparentov, na ki su stale političke parole. 1987. ljeta su pak počele konkretne manjinskopolitičke akcije. U Mjenovu su postavili po prvi put hrvatsku seosku tablu. (Vidi posebni članak “Dan mladine i seoske tablice”) Velik politički čin je pak bio organiziranje Dana mladine u Koljnofu i Hrvatskom Jandrofu. Na ov način je Hrvatski akademski klub dokumenti rao, da je prispilo vrime spajanja svih Gradišćanskih Hrvatov ke su razdvajale bodljikave žice, granične barijere i različni sistemi.
Od samoga početka, Dani mladine manifestiraju i vitalitet narodne grupe. Kad se 1000 Hrvatov sastane u jednom selu, onda je to i prez političkih govorov, prez svih transparentov i letkov itako velika politička manifestacija. A za mještane sela u kom se priredjuje Dan mladine je to dokaz, da nisu sami, nego da je Hrvatov široko i daleko po Gradišću, Beču,Slovačkoj, Ugarskoj, Moravskoj, da ne govorimo o Hrvatskoj.
Posredovati ćut skupnosti, skupne snage, omogućiti zbližavanje Hrvatov iz različnih sel, to je bio cilj Rendez-vousa. A to su i danas još cilji ove priredbe. Ki redovito ili samo sporadično pohadja Dane mladine najbolje more ocijeniti, u koj mjeri su ispunjeni ti cilji.
Perspektive
Najjednostavnije bi bilo reći, neka Dan mladine ostane kot je bio do sada. Ali mislim, da je potribna korektura programa. Potribno bi bilo, da pojedinci ki su samo na Danu mladine Hrvati, a kim u svakidanjem žitku, u odgoju svoje dice pak fali hrvatska svist tako napunu svoje hrvatske akumulatore, da moru prebroditi sve poteškoće i zaobići sve pačke u nimškom morju. Za to je ali folklorni program, tanac i zabav premalo. Pasivno konzumiranje hrvatskoga programa bi se moralo postepeno pretvoriti u aktivno sastajanje s drugimi ljudi od koga človik i sam profitira. Potribni bi bili workshopi (od farbanja seoskih tablic do načinjanja videofilma o Danu mladine), referati stručnjakov, djelatne grupe i mogućnost, da se širji sloj ljudi uključi u stvaranje manjinske politike. Zač sudjelnik Dana mladine ne bi mogao reći ili deponirati ča ga bludi, kade ima probleme sa službenim jezikom, školovanjem dice, sa čuvarnicom, s hrvatskimi društvi, s Hrvatskimi novinami ili s hrvatskim programom na radiju i televiziji. Mogao bi se načiniti i posebni nimški program za nimške žene ili muže Hrvatov u kom se daju upute, kako se najbolje odgaja dvojezično, ke posljedice ima dvojezičnost i ke prednosti. U folklorni program bi mogli ugraditi naticanje u tamburanju jednoga te istoga kusića i slično. Sigurno je dosta predlogov čabi se moglo minjati na Danu mladine.
Ali gdo kani minjanje dosadašnjega programa? Je to samo pisac ovih redov, je to grupa funkcionarov Hrvatskoga akademskoga kluba, je to široki sloj ljudi? 21. Dan mladine bi sigurno bio dobar povod načiniti anketu o tom, kako sudioniki ove priredbe ocijenjuju Dane mladine.
Ivan Hakovac
