Zbog Svitskoga prvenstva u zimi je mjesta za Europsko prvenstvo žen, ko se je zbog pandemije odrinulo za ljeto dan. Pardon: Zato kad se je Europsko prvenstvo mužev zbog pandemije odrinulo od 2020. na 2021., se je odrinulo i Europsko prvenstvo žen za ljeto dan. Dakle, po dugom čekanju je 6. julija bilo konačno tako daleko, da je mali VW dovezao labdu u sredinu igrališća u Old Trafford stadionu u Manchesteru.
Putovanje na prvenstvo i pred svim na tu igru imala sam već ili manje u planu otkad je u oktobru 2021. ljeta bilo odlučeno, da će ta prva igra prvenstva biti med domaćini i Austrijom. Na utakmice austrijskih žen idem svenek kada mi je moguće, i moram priznati da sam fen engleskoga tima, takozvanih „Lionesses“. [Priznajem: U trenutku kada pišem ove rede, nosim englesku majicu #7, Beth Mead.]
Čim su bile karte na prodaji je bilo jasno, da će ovo biti prvenstvo rekordov. Karte su prošle kot vruće žemlje, pred svim za utakmice Lionesses. To je vrlo znatno, zato da se za ov sport odnosno za žene ke igraju nogomet uopće nigdo ne zanima. Tako se barem čudakrat čuje i čita, pred svim na socijalni medija.
Ali i neki eksperti u ORF-u su se u tom pitanju jur eksponirali – Roman Mählich pri EURO 2021: „Fußball ist ein Männersport.“ Ah da. A ove žene u Engleskoj sada igraju…golf?
Naravno, činjenica je da se svaki (muški oblik je u ovom slučaju adekvatan) ne zanima za svaki šport, ali jedino kod ženskoga nogometa postoji ovakov nagon, da se ta desinteres tako jasno i glasno komunicira na van. Zapravo je skoro epohalno, koliko energije neki nač trošu, ča je ne zanima i ča oni smatraju nepotribnim. Mene naprimjer odbojka, curling ili boksanje uopće ne zanimaju, ali ne vidim potriboću to svaki put naglasiti ako su ovi športi u pitanju.
Ženska povijest muške domene
Zač je to tako? Zač ova „muška domena“ u neki očiju mora ostati isključivo muška? Malo je poznato ali ipak činjenica, da to uopće nije takov novum da i žene igraju nogomet, niti u „domovini“ nogometa u Engleskoj, niti ne u Austriji. Jur iz 1880ih postoju zapisi za utakmice žen, ali jur pred tim su žene igrale nogomet. Naravno je bilo otpora jer se je reklo da to nije feminino i još i da je to nedostojno. Ipak su se dalje igrale, jur 1920. ljeta je u Engleskoj bio ženski nogomet vrlo popularan i proširen, igralo je oko 150 timov. Najuspješniji tim su bile Dick, Kerr Ladies s prosječnom publikom od 10 000 ljudi. Vrhunac je bila njeva utakmica na Štefanju 1920. ljeta s oko 50 000 gledatelj:ic.
Niti ljeto dan kašnje, 5. decembra 1921. ljeta je FA (The Football Association) odlučio prepovidati ženam i ženskim timom da igraju dalje nogomet, odnosno bilo im je zabranjeno koristiti igrališća i sredstva, ke koristu muške momčadi. Službeno obrazloženje je bilo štićenje žen i njevoga fragilnoga tijela, kim nisu bile u stanju igrati nogomet. [Moram opet pitat: ča su pred tim igrale? Golf?]
Neslužbeno je nekako jasno, da je ovde pred svim bilo u pitanju štićenje muškoga teritorija i ega, jer su čudakrat žene imale već publike pri svoji utakmica nego muži.
Važan faktor je sigurno isto bio kraj Prvoga svitskoga boja, kada su se muži vrnuli domom i „morali“ opet najti svoje mjesto doma i u društvu. Naravno su se žene u privatnom dalje igrale, ali bez potpore i sredstav nije bilo moguće da se ov šport dalje širi i razvija. Stoprv 50 ljet kašnje, 1971. ljeta je FA prekinuo ovu zabranu. Teško je sada predstaviti si, kakov stav bi imale nogometašice dandanas da nisu bile 50 ljet dugo prognane iz javnoga prostora.
U Austriji su stoprv u 1920-ti ljeti osnovali prvi nogometni klubi za žene, prvo prvenstvo se je održalo 1935. ljeta. I ovde je bila slična situacija kot u Engleskoj, ÖFB (Österreichischer Fußball-Bund) se nije složio s interesom i pažnjom ku dostaju žene i je zabranio da koristu igrališća i sredstva. Politička i društvena situacija od 1938. ljeta je činila svoje, da žene već ne igraju nogomet. I ova zabrana se je stoprv 1970. ljeta prekinula. Austrijska reprezentacija žen postoji uopće stoprv od 1990. ljeta, engleske Lionesses barem jur od 1972. ljeta.
Omniprezentan pasac
Dakle, od športa koga su morali zabraniti zbog prevelikoga interesa – jer budemo iskreni: Ča nijed:na ne kani prakticirati ili gledati, se i ne triba zabraniti – opet do prvenstva 2022. ljeta: Po cesta Manchestera bilo je viditi da se ča dogadja, po veliki i manji reklama po gradu su se vidile točno one igračice, ke su onda igrale u Old Traffordu. I po cijelom gradu su se mogle opaziti grupice u majica i trikoti Austrijankov i Engleskinjov. Za tu priliku sam ipak ublikla austrijanski trikot, i kad me je na cesti vidila grupa u engleski majica su mi mahali i vikali „Enjoy the game!“ Ta mala anegdota je nekako i egzemplarična za atmosferu na tom prvom danu Europskoga prvenstva.
Uopće vlada u tom mehuru nogometa žen neka atmosfera pozitivnosti, diverziteta, inkluziviteta i tolerancije.
Lipo je ako Harry Kane (nap.: kapetan muške engleske reprezentacije) nosi narukvicu kapetana u obliku pasca/duge kao potporu za LGTBQ+ zajednicu, ali činjenica je da je kod muži još dalek put, dokle se ne čuju homofobni komentari iz tribina ili dokle se u muškoj sekciji nogometa zaista živi ta inkluzivitet i šarolikost. Pasac/duga je pri Europskom prvenstvu omni-prezentan, i na ruka kapetanic nekoliko timov i u publiki, i to zač ta zastava i te šest farbov stoju, se ovde i zaista živi i ima značenje – i u publiki i med igračicami. Čuda čega je po sebi razumljivo i takorekuć „normalno“ ča u općem društvu još nije tako. [Highlight med tablami: „I’m Austrian but I’m in love with Leah Williamson.“]
Medicinska ravnopravnost
I kako je u društvu općenito, žene se ne moraju samo boriti za utakmice i gole, nego i za svoja prava i sredstva. Do equal pay je još daleko, i uopće je pitanje je li je to cilj na koga triba djelati, jer su honorari mužev eksorbitantni i dijelom apsurdni. Uglavnom ide za to, da imaju žene iste mogućnosti, isto podupiranje, a pred svim i ča se tiče medicinskoga sektora: Tako je naprimjer stoprv sada poznato, da imaju ozljede križnoga ligamenta (Kreuzbandriss) kod žen i veze sa ciklusom i s hormoni.
Pokidob se (sportska) medicina ali fokusira na muško tijelo, to još nije do kraja istraživano.
Sada polako se počne gledati i na te faktore, kimi bi se moglo sigurno prepričiti nekoliko teških ozljedov. Dakle, kot na toliki sektori našega žitka – ide za ravnopravnost.
U slučaju da gdo još nije osvidočen, ovo Europsko prvenstvo je najbolja reklama za potriboću te ravnopravnosti. Prva igra je imala još i već publike nego ona igra na Štefanje 1921. ljeta, naime 68.871 gledatelj:ic. Atmosfera nevjerojatna, i prvi rekord za najviši broj publike pri Europskom prvenstvu žen. Nije ovo zadnji ni jedini rekord pri #weuro2022, a rekordi u tom pogledu ne padaju samo u Europi: Naime, u isti čas je u Maroku Women’s Africa Cup of Nations s rekordnim brojem publike – 45.562 gledatelj:ic pri semifinalu Maroko vs. Nigerija.
Premda su Lionesses u „Theatre of Dreams“ (Old Trafford) dobile (1:0 od #7, Beth Mead) se je putovanje isplatilo. Gledati ovakovu utakmicu s 68.870 drugimi ljudi, ki se „ne zanimaju“ za nogomet žen, gledati moje najdraže time, bio je svakako highlight, otkad sam počela pojti na utakmice. More se samo ufati da će ov mega-event ostaviti svoje trage, i da ćedu oni, ki su odgovorni (uglavnom opet muži) činiti svoje, da ovo još nije vrhunac toga, ča je uopće moguće i ča se more dostignuti.
Slatka Karolina
U meni je ovo prvenstvo ostavilo svakako još već oduševljenja za ove vrhunske športašice i za sve ča su dostignule i ćedu još dostignuti. Uza to je ostavilo u meni masivnu zujalicu (Ohrwurm) jačke „Sweet Caroline“, ka se čuje i jači po svakoj utakmici u Engleskoj. I naravno ovo nije kraj: Lionesses se igraju 3. septembra u Bečkom Novom Mjestu protiv Austrije. Ja ću biti onde. A vi?
Glavna slika: Nepoznato/Twitter. Sve ostale: Lydia Novak.
Finalna utakmica prvenstva je 31.7. u 18:00.
