Kad sam se po jednom ljetu vrnula iz Etiopije u Austriju, su mene ljudi iz moje okolice konfrontirali s jednostranom slikom o onoj mnogovrsnoj zemlji. Morebit poznate i vi samo one slike od “organizicijov za razvitak”, ki imaju različne projekte u Etiopiji? Pokidob sam pisala u zadnji dva članki o Gradjanskom boju u Etiopiji, sam kanila u ovom dodatku jednoč napomenuti druge povijesne dogodjaje, ki moru proširiti sliku o istočno-afrikanskoj državi.
Kršćanska kraljevstva u supsaharskoj Afriki su postala prlje neg u Europi.
Kriva je pretpostavkapretpostavka – Annahme, da je u toku europske kolonizacije ili misijov pred kolonizacijom došlo do prvih valov pokršćavanjapokršćavanja – Christianisierung u južni i istočni regija pustine Sahare. Naime je u Etijopiji, točno rećeno u aksumskom kraljevstvu – Aksum je grad u današnoj regiji Tigraj – bila kršćanska vjera državna vjera jur nekoliko desetljeć prlje (oko 316. ljeta po Kristušu) nego je car Konstantin u rimljanskom carstvu etablirao kršćansku državnu vjeru (oko 380. ljeta po Kristušu). Tako je aksumsko kraljevstvo bilo prvo kršćansko kraljevstvo u supsaharskoj Afriki.
U Sridnjem vijeku je sve jači nastao interes za onim kršćanskim kraljevstvom, ko leži onkraj muslimanskih kraljevstav, jer su se uprav onda europska kraljevstva borila protiv proširenja islamske vjere.
Iako su jur postali kontaktni vezi med Etiopijom i Rimljanom jur u 4. stoljeću, su različna europska kraljevstva izgubila kontakt, još i pozabili su, kako doputovati u Etiopiju. Još i do 15. stoljeća su europska kraljevstva znala jako malo o Etiopiji i proširile su se različne legende o kršćanskom kraljevstvu u Etiopiji. Otto von Freising, biškup u Austriji u 12. stoljeću, je još i pisao o jednom mističkom duhovničkom kralju iz Etiopije, ki je po njegovoj teoriji iz porijekla jednoga od Svetih trih kraljev. Izvori iz tadašnjega časa su jako neznatnineznatno – spärlich, ali ča se od pisam od svih dvih stran more izviditi, je, da je došlo do nekolikih susretov u Jeruzalemu pri križarski boji ali i pri različni shodišni putovanji u Jeruzalem.
Etiopski učeniki ili misionari na svoji putovanji u Europi
Štajerski kroničar Ottokar aus der Gaal je kot jedan od prvih u 12. stoljeću naglasio važnost jednoga saveza Europe s onim “močnim kršćanskim kraljem onkraj islamskih kraljevstav”. Takov savez su i iskali papa u Rimu kot i druga europska kraljevstva, ča ali nisu uspjeli. Ona moćna europska kraljevstva do 15. stoljeća nisu bila sposobna, da pošalju poslanstvoposlanstvo – Gesandtschaft u Etiopiju (ili tada je bila Abesinija), ko uspješno korespondira europske interese nad kooperaciji s etiopskim kraljem, kad se je i dost dugo držala misao, da leži Etiopija u Indiji ili uz Indiju.
Ali obratno su etiopski učeniki na primjer 1306. ljeta došli u Europu, početo u Italiji. Ne zna se točno s kim ciljem su oni učeniki putovali u Europu. Autor Jacobus Philippus Foresta je pisao o jednom susretu s ovimi učeniki, kade je dokumentirao, da su oni bili tanačniki za španjolskoga kralja, ki je bio u konfliktu s islamskimi vjerniki u svojem kraljevstvu. Drugi izvori velu, da su oni bili fratrifratri – Mönche, ki su bili na misiji kroz Italiju, Francusku i Španjolsku. Od 15. stoljeća su abesinski fratri redovito bili sudioniki pri koncili u Italiji, pritom su išli na različna shodišća i različne misije u Europi. Tako je u Augsburgu u onom stoljeću dokumentiran susret s abesinskimi fratri. Ali do aneksije s rimokatoličanskom Crikvom u Rimu – naravno želja rimokatoličanske Crikve – nikada nije došlo.
Talir Marije Terezije je bila etiopska državna valuta od konca 18.stoljeća do 1894. ljeta.
Naravno se je i habsburško kraljevstvo trudilo za kakov savez s abesinskim kraljevstvom. Ali pokusi u 17. stoljeću nisu uspjeli, stoprv sredine 19. stoljeća su etablirane diplomatske veze. Ča se je ali jur pred tim probilo su bili taliri Marije Terezije, ki su od konca 18. stoljeća do 1894. ljeta bili državna valuta. Od 1741. ljeta su se oni srebrenjaki brzo proširili na arapskom poluotoku i u Abesiniji. Oni su nastali jako popularni, jer je sadržina srebrasadržina srebra – Silbergehalt ostala svenek ista. Po taliri Marije Terezije je državna valuta nastala Birr, ka je ostala do danas.
Pomoć u razvitku: Etiopijski dar Austriji po Drugom svitskom boju
1954. ljeta je etiopski car Haile Selassie I. pohodio Beč i je darovao 100.000 šilingov za pomoć u razvitku, kad je ga pogodilo veliko siromaštvo u Beču. Pri njegovom putovanju skroz Europu je i u daljnji gradi darovao nekoliko pinez, tako i u Nimškoj. Car Haile Selassie I. je bio zadnji car solomonske dinastije (1270. do 1974.) u abesinskom kraljevstvu. Po legendi je porijeklo ove dinastije Menelik I., ki je u prvom stoljeću pred Kristušem bio prvi kralj Abesinije/Etiopije, ki je bio ilegitiman sin kralja Salomona i kraljice Sabe – dvi osobe o ki je rič u Starom teštamentu i u Koranu.
Austrijanka kuharica carske familije u Addis Abebi.
Pokidob je carica Menen II. bila dijabetičarka, je etiopski car iskao kuharicu, ka ima dodatno znanje o dijetologiji. Za ono slobodno mjesto se je javila Austrijanka Lore Trenkler, ka je služila do smrti cara na carskom dvoru u Addis Abebi. Na početku je priredila Trenkler samo jilo za caricu, ali vrijeda je mogla druge, uopće cara, osvidočiti o austrijski deserti. Kad je carica umrla, je ona preuzela komando u kuhinji i je doprimila poznate austrijske recepte u Etiopiju kot na primjer “Kaiserschmarren” i jabukovu savnicu. Ona je pisala u svojem memorijumu Arbeiten und Leben am Hof Haile Selassies o svoji doživljaji u Etiopiji, uopće u carskom dvoru u Addis Abebi.
Sve slike: privatni arhiv
Izvori
https://austria-forum.org/af/Wissenssammlungen/Essays/Geographie/Lore_Trenkler_%C3%84thiopien
https://magazin.zenith.me/de/kultur/afrikanisch-europaeische-beziehungen-seit-dem-mittelalter
https://unipub.uni-graz.at/obvugrhs/content/titleinfo/1930048/full.pdf
Preporuka
Ryszard Kapuscinski: König der Könige . Polski žurnalist Kapucsinski opiše kot nijedan drugi doživljaje iz različnih regijov Afrike. U König der Könige portretira službene, ki su djelali za kralja Selassieja.
