Knjiga „Drugačija“ Austrija sadržava doživljaje individuov, ke je društvo markiralo kot „drugačije“. Med pis:ačicami su i Katharina Tyran i Cvetka Lipuš za najti, izdavač je poznati istražitelj islamofobije i rasizma Farid Hafez. Izašla je u nakladi New academic press.
Ča se meni čini važnim, je da Hafez jur u uvodu knjige naglašava da biografični teksti ne reprezentiraju jednu odredjenu i imaginiranu manjinu, nego cilj knjige je pokazati individualnost i imati razumivanje za šarolike životopise i za nestalne i kompleksne pripadnosti.
Mali uvid: Kompleksna pripadnost Johna Bunzla
Točka kompleksne pripadnosti se intenzivno reflektira u biografiji Johna Bunzla, ka me je jako fascinirala. Rodjen u Londonu, odrasao je u gospodarstvenoj obitelji, ka je kooperirala sa sovjetskimi poduzeći u Doljnoj Austriji u času po boju. U školi je valjao kot Židov, kad je to stalo u njegovi papiri, ali doma je svečevao Božić. Identificirao se je stoprv židovom kad se je u Izraelu družio palestinentskom manjinom. Sanjao je i sanja od Izraela, kade da diskriminacija i tlačenje nima mjesta.
Jedan čas je bio svenek opet aktivan kod “livih” društav u Austriji i u Izraelu, onda se je opet distancirao od njih, došlo je do svadje i diljenja. Na strani “livih”, Izrael:kov i Palestinent:kov imao je obadvoje – prijatelje i neprijatelje. Doživio je zaredjivanje od svih stran. Teško je slijediti biografiji (osam stranic) ako se politički u 60ti i 70ti uopće ne putiš. Ali ako malo poznaš tematiku, ćutiš ono simo-tamo, onu pripadnost i onda opet nepripradnost osobe.
Othering u Austriji
Moć opisivanja dozvoljuje dominantnoj grupi razlikovati se od jedne stvorene grupe i omogućuje tlačititlačiti-unterdrücken nju argumentom, da su „drugačiji“. Ta proces se zove Othering (polag Edwarda Saida i Gayatri-ne C. Spivak) i je ključan za razumivanje biografičnih tekstov ove knjige.
U praksi se kaže proces podrugačenja, zaredjivanja i isključenja pomoću vidljivih osobin, naprimjer ako se čuje ne-nimški jezik ili ako k:a javno kaže svoju ne-heteroseksualnu orientaciju. Ke reakcije su za doživiti, ako k:a nosi vjerske simbole, ki nisu katoličanski, ili je rodjen:a ne-bijelom kožom, isto broji k procesu podrugačenja.
Nekoliko puti se more dogoditi tlačenje i kot posljedica strukturalne diskriminacije, kad drugi na tebi najdu već “kategorijov” – naprimjer to kažu turski jezik i muslimanska vjera kot biografije Alija Dönmeza. On i Noomie Anyanwu, Almina Bešić, Andreas Brunner, John Bunzl, Arwa Elabd, Cvetka Lipuš, Dženeta Karabegović, Sladjana Mirković, Bianca Tănase i Katharina Tyran opisivaju u svoji biografični teksti kako je to, kad dominantno društvo zaredjuje tebe „drugačijim“ i k jednoj manjini.
Pod “manjinom” se razumi u knjigi predstava unutar homogene grupe, ka je zaprta za sve ne-pripadnike. Ovakova manjina u stvarnosti ne postoji, nego je stvorena kad nju dominantno društvo ne kani k sebi priključiti. Tako se konstruiraju zidi okolo dominantnoga društva i manjin.
Knijiga “Drugačija” Austrija je mišljena kot lektira za dominantno društvo kot i za on:e, k:e doživljavaju proces podrugačenja i zaredjivanja, jer svi teksti imaju dvoje u sebi: sličnost i individualnost.
