“Najefikasnije mjere za zaštitu okoliša nisu svenek najnovije tehničke inovacije”, razložio je Dr. Josef Fally, biolog i branitelj prirode, nedavno na mjenovskom farofu. Tamo je došao na pozivnicu društav Biblioteke Mlade inicijative Mjenovo, Okoliš Filež i Naturschutzbund Burgenland. Fally je doneso regionalne primjere promjene okoliša zadnjih vijekov u gornjopuljanskom kotaru ali i u Zajezerju (Seewinkel) na Niuzaljskom jezeru.
Tako se je Dr. Fally isto našpotkivao, da je već braniteljev kulture nego braniteljev prirode pri borbi za opstanak okoliša. Kako je to mišljeno?
Socioekologija – kratak uvod
Ljudstvo jur stoljeća dugo separira prirodu od sebe i svoje „kulture“. Znanstven:ice poredu ono razdvajanje tezi, da je človik „racionalno“ biće i se je smatra najintelegentnijom vrstom, kojoj su sve druge vrste podložne. Naravno je to človik sam, ki odlučuje ča je u trenutku racionalno i nekoliko odlukov sigurno nije bilo pametno – već ko biće bi još i reklo, da su odluke bile iracionalne.
Naime da se človik nikako ne more razdvojiti od prirode, pokidob je sam prirodno biće. Zvana toga oblikuju sva prirodna bića i sve vrste prirodu. Priroda je u drugi riči interakcija svih vrsti (bića, rasline, mineralije itd.). Zbog one interakcije se more reći, da ljudi isto „kultiviraju“ svoj okoliš. Tako ćemo kumaj najti jedan kvadratni centimetar u našem okolišu, kade nije človičja ruka odlučila smjer razvitka. Jasno, da je stanje človika odvisno od prirode, a stanje prirode je odvisno od človika. To je činjenica.
Ali problem je: Človik je imao pred nekolikimi stoljeći (početo u Europi) tu fenomenalnu ideju, emancipirati se u ime racionalnosti od prirode, neka bude ljudstvo neodvisno od prirode! Oni pokusi emancipiranja pomoću zničenja drugih špecija/vrsti je ljude konačno peljalo tamo, da si sami škodu. Tako se je med drugim zabilo, kako se zajedno s drugimi špecija u prirodnoj skupćini more djelati. Ne da romantiziram na primjer čas pred industrijalizacijom, ali i industrijalizacija bi bila moguća u jednoj prirodnoj skupćini. Žitak u prirodnoj skupćini nije harmoničan, nego je svenek borba za opstankom – za vlašći opstanak ali isto za opstanak skupćine. Naš problem je, da smo kot ljudi u ovoj borbi zaigrali, pokidob smo preveć forsirali i nadalje forsiramo samo naš opstanak ili opstanak „nekih“ ljudi. Izgleda tako, da smo trenutno med zgubitelji.
Braniti okoliš
Strastven ornitologornitolog – Vogelkundler i biolog Josef Fally je razložio, da je naša krajina jako kovana od človika i da je – argumentirano po našem zabilježenom dualizmu – ona zbog toga već „kulturna“ krajina nego je „prirodna“ krajina.
Zbog toga Nacionalni park Niuzaljsko jezero kot i umjetnost rogozomrogoz – Schilf i stari grad Rusta nisu dostali nagradu za svitsko prirodno jerbinstvoWeltnaturerbe, nego za svitsko kulturno jerbinstvoWeltkulturerbe. Park čuva pašnjake i sinokoše, zvana toga uzgaja špecijalne rase, ke onda pašu u pojedine „prirodne zone“. To gluši znamda čudno, jer su različne organizacije za branjenje prirode (uopće u zadnji ljeti) osudile pašnju krav kot klimatski grih. Ada k odgovoru na pitanje u podnaslovu: Zač gonugoniti – treiben branitelj:ice prirodeNaturschützer:innen opet krave na pašu?
Ništ je stalnije nek je promjena …
Pred 30 ljeti je udruženje za branjenje prirodeNaturschutzbund zelo na arendu nekoliko lapat, sinokoš, pašnjakov i drugih vrsti krajevin sa ciljem renaturirati one kusiće zemlje „renaturirati“ (pazi, dualizam!). Znači sekundarni životni prostor, ča su paše, opet „pretvoriti u prirodno stanje“. Tim su kani:le isto prehinjiti, da osvoji industrijalno i pretežno konvencionalno poljodjelstvo sve prirodne prostorije. U toku ovoga pokusa „renaturiranja“ uključen:e branitelj:ice prirode nisu se zapača:le u razvitak ovih sinokoš. Ali po ljeti je to mjesto tako zaraslo grmljem i stabaljem, da sinokoš već nije bila sinokoš. To znači one špecije, ke su kanile ovom akcijom braniti, su zgubile svoj životni prostor.
Kot posljedica su branitelj:ice prirode ispitava:le svoj način i su si premisli:le drugu strategiju renaturiranja: Iš:le su na one bivše sinokoše i poče:le su rušiti stabalja i otčihnuti nekoliko grmov. Ada opet čudno: Braniteljice prirode rušu stabalja?
Prvič, mi se moramo udaljiti od one ideje, da su sve mjere protiv promjene klima jednostavne, jer i priroda sama po sebi nije jednostavna i statična, nego kompleksna i živa. Druga stvar se tiče našega znanja i naše iluzije, da more človik sve znati. Človičanstvo nikada neće biti sposobno, da sve doznaje i još manje, da sve razumi. Mi ali moremo i moramo formulirati neke mjere protiv današnje promjene klime i je onda realizirati. Ali važno je da tomu slijedi točan monitoring posljedic i rezultatov onih mjerov, jer za svaku krajinu se ne moru preuzeti iste mjere.
INFO – Stabalja: Stabalja i uopće velike loze nosu važnu funkciju čuvanja i skupljanja ugljičnoga dioksida (CO2). Ali dokle je polozenjeAufforstung krajin, kade je bila prlje loza, domaći različni vrsti stabalj jedna mjera puna smisla, to ne valja za travnikeGrasland ili močvare. Dokle 1 km2 loze sadržava oko 11 gigatonov ugljičnoga dioksida, sadržava 1 km2 veliki travnik oko 16 gigatonov ugljičnoga dioksida. A sada će dojti dobitnica skupljanja: Močvare i vlažni biotopi sadržavaju na 1 km2 105 gigatonov CO2.
Pašnjarstvo – ne zgubiti volju
Na svaki način kanu danas branitelj:ice prirode održati travnike, močvare i vlažne biotope. Kako se obdržu sinokoši i paše (vrsti travnika)? Sinokoši se moraju jednoč ili dva pute u ljetu pokositi, a životinje na pašiživotinje na paši – Weidetiere obdržu paše, tako i u Nacionalnom parku na Niuzajlskom jezeru. Onde pašu konji Przewalskoga, svinje mangulice, bijele oslice i različne vrsti krav i bikov. Zadnje se moru i pojti pogledati u „prirodnom dijelu“ parka oko Lange Lacke / Dužičke Bare i oko Sandecka. PašnjarstvoWeidehaltung je ada centralna zadaća u Nacionalnom Parku, kade su zaposleni ljudi sa seljačkim znanjem ili su plaćen:e seljaki:nje, da točno na ona mjesta parka gonu krave na pašu. Krave znaju jednostavno bolje očuvati travnik, nego sami ljudi.
INFO – Zač uprav krave ili biki? Ako premišljavljaš bi se mogao preispitati jak fokus Nacionalnoga parka u Zajezerju na pašnju krav i bikov. Uopće ako su i koze ili ovce isto životinje za pašu. Ča je ada razlika? Jedan u Nacionalnom parku namješćen ekolog je meni razložio, da krava pomoću jezika otkida raslinu do odredjene višine, a ovce pojidu na primjer rasline do tla. Već ka vrst koze poji još i raslinu sa žilami. U Zajezerju imaju vrsti paše, kade je način krave najidealnija, zato imaju toliko črijedovčrijeda - Herde bikov i krav. Suri biki i vodeni bivoli imaju dodatno zadaću menedžmenta rogoza.
A ča sada?
To se je i pitao Josef Fally. Priznao je pred publikom, da je on počeo preispitivati svoje braniteljsko djelovanje i da premda se jur jako dugo bavi okolišem i prirodom, je došao do već pitanj nek odgovorov. Jedino ča je doznao: Ne moreš braniti prirodu i okoliš, ako interpretiraš človika i njegov žitak kot čega ča stoji izvan prirode. Iako su rješenja za sadašnji klimatski problem kompleksna i ne potpuno poznata, se mora čim prije odlučiti, ča neka se djela, kako točno i koliko toga, ča manje, ča već braniti. A odluka neka ne znači automatično rješenje. Tako mora biti i kašnje još volja ovde, se dalje pažljivo učiti i opaziti, kako ča skupa visi i kako ispade reakcija na mjere.
Ča se tiče krav: Krava nije nikada bila kriva ili „grišnica protiv okoliša“, nego krivo je ljudsko zahadjanje s kravom – kot držanje u masi u štala – i zahadjanje sa svimi drugimi u okolišu.
Izvor
Priredba ka je inicirala ov članak je bilo predavanje Dr. Josefa Fallyja na mjenovskom farofu. Nakon boravka u Nacionalnom parku u Zajezerju se je mogao sadržaj i od drugih znastven:ic dati potvrditi i nekoliko slik su se onde slikale. Nadalje su bile teze Politične ekologije teoretični podlogi.
Slika na početku: Vadym Yeremiichuk
