Kamo u Beču

Prvi dio. Proširi svoj horicont.

Pišačke staze Beč

Ljeto dan jur živimo u pandemiji. Ljeto dan se jur izoliramo u stani i sve već nas trapi želja, da opet ča doživimo, da dojdemo van iz naše zone komfora. Svejedno koliko prednosti naša hiža u nutarnjem kotarunutarnji kotar – Innenbezirk ima, polako i tu već ne moremo viditi. Znači jedina mogućnost, da se olakšamo je – lako rečeno – pojti van.

Odvesti se u centar varoša more ov čas biti pogibelnogefährlich – preveć ljudi, od kih bi se mogli dobaviti. Odvesti se na selo more biti predaleko, odnosno more predugo durati – u tom limitiranom času, ki dandanas imamo (šalim se). Bilo kako je, imam vist za te: Beč nudja već nek Stephansdom, Schönbrunn ili Prater. Informacija usput: Varoš Beč je zadnje ljeto položio prvo mjesto na listi „Najzelenijih gradov na svitu“. Naše prijateljice Floru i Faunu moreš najti u cijelom varošu – sigurno u neki kotari već, u drugi manje. Da se za par minut u tramvaj sjedemo, je ali najmanji problem ovoga svega. A znamda na putu još i ča vidimo, ča dosad još nismo upamet zeli. Dakle priroda je teoretično pred našimi vrati. Mogućnosti ju doživiti u Beču ima dost.

Zapravo točno 13. To je broj pišačkih stazovpišačka staza – Wanderweg u Beču – poznati pod imenom Stadtwanderwege. Označene, odnosno jasno markirane pute moreš najti u cijelom varošu. Većina od njih se naravno nahadja u vanjski kotarivanjski kotar – Außenbezirk, ali svaka staza se more javno lako dostignuti. Puti su prosječno 10 kilometrov dužički – najkraći 4, najduži 15. Znači većinom traju oko trih do četirih uri. Skoro svaka staza pelja na jedan brig zvana varoša (ako se ove bečanske brižuljke uopće more zvati „brig“). Polag toga i višinske razlike nisu dramatične u prispodobi s alpskom regijom. Dakle ove pišačke staze su (iz mojega gledišća) u svakoj starosti za ostvariti.

A ti si sad misliš: dosadno, se po blatu šetati, a sve ča vidiš je Bečanska loza? Pogodi:lapogoditi – erraten si – nije tako. Svaka pišačka staza ima svoj posebni „flair“. Svaki kotar u Beču je drugačiji, a tako je i prirodaNatur. Na početku ideš kroz varoš po asfaltu, onda kroz sinokoše sinokoš – Wiese u lozu, a potom prik briga, kade te najlipši dio puta čeka. Pogled na varoš. A i ta perspektiva na najvišoj točki se od staze do staze razlikuje, jer (za one, ki još nisu znali) Beč je dost velika i šarolika fleka.

Osobito za nas mlade, ki obično išću adrenalin i doživljaj, nije lako, ako ti od jednoga dana na drugoga fali mogućnost putovanja, odnosno sloboda se bilo kamo dati – prez da si dvakrat premislimo. Ova situacija je ali čim već pokazala, koliko lipih mjest naša mala zemlja nudja i koliko je vridno, da smimo Austriju – jur samo Beč – uopće zvati „domovinom“. A znamda nam sada konačno bude svisno, da nam ovde zapravo ničesa ne fali.

Na mojoj listi je još dosta mjest otvoreno, ali nekoliko pišačkih stazov u Beču jur imam za manom. Moji favoriti do sada: broj 3 Hameau i broj 1a na Leopoldsberg. Svaki put je bio doživljaj za sebe, a znatiželjna sam, ča me kod drugih još čeka.

Uživajte!


Evo link ponudov:
https://www.wien.gv.at/umwelt/wald/freizeit/wandern/wege/

Lektorat: Theresa Grandits
Slike: Elisabeth Satovich

Piši komentar

Your email address will not be published.