/

Izložba o Wotruba crikvi u Belvedere 21

Uvod novoj izložbi. Einführungstext zur Ausstellung. Foto: Johannes Stoll. Belvedere.

Wotruba-crikva je tako ča kot vlažan san svakoga študenta arhitekture. Belvedere 21 otkriva u izložbi neke zanimljive detalje, ke sama zgrada u Liesingu (23. kotar) ne povida. Modelirao je ju naime likovni umjetnik, kipar Fritz Wotruba, ali za realizaciju je tribao još arhitektonsku pomoć Fritza Mayra.

Srijedu, 5. maja, je Belvedere 21, prije poznat kot 21er Haus i 20er Haus, otvorio izložbu o Wotruba crikvi. Stella Rollig, direktorica muzeja, je rekla pri konferenciji za štampu, da je još i za nju bilo novo, naprimjer, da je ta zgrada bila puno veća planirana. Ali zbog pritiska unutar crikve su prvi pokušaj ju zgraditi otpovidali.

Fritz Wotruba s pticom “Hansi” u svojem ateljeu. Slika: Belvedere.

Kako je došlo do zgrade

Nastajanje zgrade spominja na James Bond film. Činovnica Margarethe Otillinger, rodjena 1919. ljeta, je bila 1948. ljeta kot savjetnica ministra za ekonomsko planiranje na putu najzad u Beč. Zbog sumlje špionaže su ju sovjetski soldati iz auta ministra uhapsili – ministar Krauland je zbog imuniteta smio dalje putovati. Za čin je osudjena Ottilinger na 25 ljet u gulagu, ipak je nastalo “samo” sedam u sovjetskoj uzi. Vratila se je 1955. ljeta po potpisanju Državnoga ugovora i teško bolesna iz zatvora. Vrijeda je opet počela djelati za državu, ov put kot jedina žena u odboru OMV-a. Tote je ostala do penzije. Po riči kuratorice Gabriele Stöger-Spevak je Ottilinger iskustvo u zatvoru očvrstilo u vjeri, tako se je i akvitirala kod Karmeliter:ic, ke su tribale novi samostan. Dobro umrižena Ottilinger se nije obratila velikim arhitektom te dobe, nego je pitala “trubavoga” Wotrubu, tada jur vrlo poznatoga kipara i profesora na Akademiji likovne umjetnosti u Beču.

Crikveni protest

1965. ljeta je Wotruba dostao nalog koncipirati kloštar i samostan. Ada je počeo djelati to, ča najbolje zna, formati rukami i ilovačom model. Problem je, Wotruba ne zna, kako se zidju zgrade. Da bi mogao nekako i realizirati zgradu, je tribao pomoć arhitekta. S prvim kandidatom nije uspjela kooperacija, ada je Wotrubin asistent zvao relativno mladoga – bio je 36 ljet – Fritza Mayra u atelje. Jedan drugoga slabo pozna, ipak – tako tvrdi arhitekt Mayr – ga je Wotruba pitao: “Wüllst des mochn mit mir?” Mayr da je požrknuo i onda rekao: “Bitte probier ma’s.”

Model Wotrube. Slika: Johannes Stoll/Belvedere.

Izazov je ipak bio. Wotrubin kupac kubusov, te je modelirao ilovačomilovača – Ton, je nakanio realizirati hrvatskim marmoromuh, za NG tako bitna uputnica na bilo-ča hrvatskoga. Klasični kipar bi mogli reći. Arhitekt Mayr je znao, da bi to bilo na jednu stran predrago, i na drugu i preteško s toga načiniti zgradu, ka bi se rado držala zakone štatike. Wotruba je u tu dob i čudakrat napravio kulise za igrokaze, onde nije moralo biti sve tako točno poračunano. Skica za skicom, model za modelom su djelali. Kad su bili gotovi Mayr i Wotruba i moglo bi početi gradilišće, je došlo do kritike i pritiska iz crikvenih krugov, ali more se i reći, da PR nije bio idealan. Bečanska dijeceza i kardinal König su 1969. ljeta otpovidali gradnju kloštra i crikve u Steinbachu, ka bi stala 23 milioni šilingov, iako bi najveći dio pinez došao iz darov, a ne od vjerske zajednice.

The end

Ali samo par tajedan kasnije, je došlo u dijecezi do odluke, da bi se crikva (bez kloštra) bilo-kade mogla ipak zgraditi. Wotruba i Mayr su iskali mjesto za realizaciju, jedan od kandidatov je bio takozvani Georgenberg u Wien-Mauer u 23. kotaru. Crikva (institucija) je onde na rubu Beča inako pravala kako-takovu crikvu (zgradu), ada zač ne tu Wotrubinu u stilu brutalizma? Sa strani dijeceze nije bilo došlo već bidžeta nego za bilo-ku novozgradjenu crikvu u novom naselju. Od 1974. do 1976. ljeta su ju zgradili s velikim upotribljavanjem betona. Fritz Wotruba nije doživio već finalizaciju, umro je neočekivano 1975. ljeta. 

Kada je bilo zadnji put, da je sindikatGewerkschaft darovao milion šilingov za gradnju crikve? Polag kuratorice Stöger-Spevak se more zgrada viditi kot zadnji simbol pobojnoga mitosa i prikstranačkoga konsensa, ki je prešutio i predjelanje naci-prošlosti Austrije, zbog ke je Wotruba emigrirao u Švičarsku. Kad je došao najzad u Beč kot profesor, da je samo već preuzeo naloge, ki su imali nekako s pomirenjempomirenje – Versöhnung ili fašizmom posla. Tako i zgradu crikve iako Wotruba sam nije slišio nikoj konfesiji.


Izložba je otvorena stopr od srijede, a NG je zapravo slučajno jur utorak inspicirao izložbu. Belvedere 21 je otvoren zvana pandiljka od 11-18 uri. Preporučuje se, kupiti ljetnu kartu za Belvedere, super tip za šparanje od redakcije je i članarina kod Prijateljev likovne umjetnosti. Uz Wotruba izložbu moru se još Joseph Beuys (kratko) i Maja Vukoje u B21 pogledati.

Slika izložbe. Fotocredit: Johannes Stoll/Belvedere.

Piši komentar

Your email address will not be published.

Latest from Blog