//

Film: O tajnom jeziku Jenišev. Auf der Suche nach der jenischen Sprache.

Ja si gor nisam siguran, je li smim pisati o ovom, jer zapravo Jeniši i Jeniške gor ne kanu, da o nji znamo. Ne mi seljaki, ne mi pauri, mi ruächi. Oni ki nismo na putu. Ovom poteškoćom počinje film o jeniškoj manjini.

slušaj recenziju | zweisprachige Rezension anhören

Odakle točno dohadja manjina, ka živi u Švicarskoj, u Austriji, u Nimškoj, u Francuskoj, u Luxemburgu,… se ne zna. Da su si nekako rod s Romi i Sinti ili Židovi ostaje teorija. Da su si ali dilili sličnu povijest, još i sličnu sadašnjost, to je istina. 

Kinodvorana u bečkom Metro-kinu je nabito puna, a to iako je film jur počeo u 18:00 uri navečer. Nije veliko presenećenje, da je ispao film Ruäch kot roadmovie. Ali ipak ti toliko povida o jednom žitku, koga si kumaj moremo predstaviti. Je li je ulovio najveću slobodu kamerom? Najveća sloboda je, djelati samo dvi ure na dan, a ostali uživati na suncu, tvrdi jedan protagonist. Loviti ribu rukami. Najveća sloboda je zapakirana u kola, kimi se voziš jednoč tamo, onda tamo. Ali romantizacija nije sve u ovoj priči.

Živiti potajno

Biti proglašen Jenišem je moglo značiti čuda, u povijesti čuda čemernoga. To počinje kod toga, da ti zamu dicu, da te vračitelji potajno steriliziraju. Da su Jeniši sumljivi prema državi, je logično. Tim već ako znamda koč moraš zbog teške bolesti u bolnicu.

Jezično se nisam preveć naučio na osnovi filma. Mislim, to je iz respekta producentov prema govoračem jezika. Čujemo samo par stvari.

Funki – to je oganj.
Sprussi – to je drivo.

Puno već si nisam zapamtio. U NG-history-podcastu je naš kolega Ralf Grabuschnig, ki je putovao na različne jeniške priredbe, uvadio, da se na primjer kava zove Bräunling. U jednoj Ö1-emisiji je bilo za čuti, da je telefonirati weitschmusen.

Značaj ježa. Videostill Ruäch/soapfactory

Protagonisti povidajke su djelomično jako čvrsti ženski karakteri. Starja žena u Švicarskoj u Graubündenu (onde i živu Retoromanci npr.), žena u Francuskoj malo južno od Genfa s nje obitelji. Imamo jednoga muža kroz cijeli film i dicu kade blizu loze – kade točno, zapravo nije važno. Znamda koruška loza? Cesta nikada nije daleko. I jedna grupa Francuzov, kade je jedan uprav prodao svoj auto.

Na kraju filma ćeš se pitati, kade moreš dati brusiti nože; ti ćeš znati, zač stoji jež u jeniškom gledišću i se pitati, ča sve smo zgubili modernim žitkom.

U Švicarskoj se je ugodalo priznanje jeniške manjine, u Nimškoj ne. Austrijska savezna vlada kani njev status pregledati. A nekako – znamda i kot je bilo kod drugih grup, ki su u povijesti tlačeni – se svak:oj pripadni:ci neće dopadati, ako su priznat:e. Toliko uvadi film, ki me je puno već naučio nek sam očekivao. Tschüssikovsky.


Još za viditi u Beču u Metro-kinu 22.3. marca, i nedilju 24.3. Onda putuje dalje u Top-Kino sljedeći tajedan.

Piši komentar

Your email address will not be published.