/

Prakljat po hrptu

Za Internacionalni dan feminističke borbe – isto poznat kot Medjunarodni dan žen – smo u redakciji namjerno izibral:e skeč Nore Nore, ki je izašao u zadnjem print-izdanju. Konfrontirati vas kanimo, drag:e štitelj:ice, sa seksističnom, svakidašnjom situacijom. Muž u višoj društvenoj poziciji je osvidočen, da punim pravom posesivnoposesivno – besitzergreifend zahadja s ljudi u svojoj okolici. Ova – nažalost svakidanja – scena pokaže, kako ta prepotentna osoba ignorira svaku ćut neugodnosti ljudi…


Lipo uredjena soba s velikom sofom ili kanapejom ili more biti i spavaća soba; nazoči su dvi osobe u civilu ili svitskoj opravi, ne tribaju biti goli ili slabo obličeni; starija osoba – dati ćemo joj ime A – je dominantnija, ima viši položaj, a mladja osoba – ćemo joj reći B – je lipoga zrasta, morebit snažna i starijoj osobi „podložna“.

A (sidi na postelji ili kanapeju i praklja s rukom po stelji ili kanapeju): Hodi der najzad simo k meni, prosim te lipo. Moram ti dalje povidat, još nisam gotov…
B (iza pozornice ili nekoga paravana): Nek povidaj dalje, nako te čujem!
A: Ada, kade sam prestao? A da, kot tih žen. Bila je neka priredba u nekom farskom domu, a potom mala agapa ili druženje. Nako znaš, rado se mišam med narod, to se od mene očekuje, a sigurno mi doprimi i simpatijov! A ja u punom ornatu – moraš znat, nato se stoju pred svim žene, nije li to interesantno?! Ali dobro, bilo kako bilo, ja dakle stojim uza te žene i si mislim, ča si takove zrelije žene – nisu bile najmladje, ti znam reć – od mene, mladoga, novo posvećenoga biškupa (se smije) očekuju? A pokidob sam spametan i dobro poznam ljude, mi je odmah napamet došlo ča imam za činit. Stao sam meda nje ili u njev krug i zeo je za ramen, znači uhvatio sam jednu na moju desnu i drugu na moju livu stran i počeo sam im povidati… povidao sam im o mojem posjetu, pardon mojoj audijenciji kod Svetoga oca. Siguran sam bio, da ću odmah dobit njevu pažnju, ako samo velim rič Papa! I tako je bilo. Sad sam im povidao tu štoricu, kako sam – u cijeloj svojoj poniznosti – rekao Svetomu ocu: „Aber Heiliger Vater, ich bin noch so jung, wie werde ich dieser Aufgabe gewachsen sein?“ A ča mi je Ratzinger, pardon Papa na to odgovorio? „Das machst du schon, mein Sohn, das machst du schon, mein Sohn!“ – Premisli: Sohn, sin mi je rekao! – Pri tom sam cijeli čas prakljao te dvi žene, ke sam držao s live i s desne strani, po rameni. Jedna od njih se je još i tako smišno ogledivala na moju ruku, ka ju je cijeli čas prakljala, kot da bi joj to bilo neugodno. Ali to mi se je sigurno samo činilo! Ča ne? Šnukipuc, ča ne? Ča ništ ne odgovoriš?!
B (iza pozornice ili paravana): Nako te čujem, dragi moj, nako te čujem! Samo govori dalje!
A: O, te žene! Kod žen moraš biti jako diplomatičan!
B: A kod muži ne??
A: Kod muži ne tako. Onde si moreš i drugačije pomoć…. (se smije). To je bilo ča! Kako lakovjerne su nek! Znaš, ljudem moraš tako govorit, da te razumu. To je najvažnjije! Zato sam od početka glasno govorio, pred svim glasno prodikovao! Znaš od koga sam se to naučio? Mislim, da nećeš uganjat. Naučio sam se to od Jončija, Jončija Karalla. Ča sad veliš? Šnukipuc, ti opet ništ ne veliš! Kade si nek, mali moj?! Hodi simo, daj se pogledat!
B: (još uvijek iza pozornice): Ja se bojim!
A: Ali mali moj, čega se bojiš?
B: Nako znaš, toga tvojega….
A: Ah, od njega se ne tribaš bojati! On je star i polak… A zvana toga uopće nije ljubomoran!
B (dojde polako van na pozornicu; morebit se stidljivo smihlja i se oglediva na sve strani ): OK!
A: Hodi simo, daj mi ruku!
B: (malo nervozno): Povi mi još ča iz tvojega žitka!
A: Dobro, jako rado! Znaš, prlje nego sam konačno postao… ti nako znaš ča!
B: Ekscelence! (Pokloni se pred njim.)
A: Ada, kad je bilo viduće, da ću preuzet vlast va biškupiji…
B: Ti misliš po tom, kad te je ta biškup protežerao?
A: …rekli su neki za mojim hrptom – mislili su, da ja to neznam ili ne čujem, ali ja sam sve znao. Rekli su: Sad će dojt Eiszeit, ledena dob. Ne, ne, dragi moji, sam si mislio, vi ste se vkanili, vi ste se erali, kot se kod nas veli! Sada će stoprv nastati vruće! Ćete nek vidit! I tako je bilo. Ča ne, šnukipuc? Hodi dr simo, da se malo amiziramo...!

KONAC

Slika na početku: Heike Trautmann/Unsplash
Uvodne riči: NG-redakcija
Tekst je izašao u NG4/22

Piši komentar

Your email address will not be published.