Projektori bižu i jur su se prikazali prvi filmi ljetošnjega 74. izdanja internacionalnoga filmskoga festivala u Berlinu. Iz osobnoga gledišća je ovo moj četvrti put na Berlinale, prvi put s akreditacijom, ča konkretno znači, da budilica svaki dan zvoni u sedmi jutro da bi uspila u 7:30 ulaziti na stranicu za rezervaciju karatOstalim pohodnikom festivala mora budilica stoprv zvoniti u 9:55. da bi si osigurala one filme ke kanim viditi dva dane kašnje. Za sada se ne morem potužiti: za prve dane imam otprilike sve karte ke sam nemjeravala si preskrbiti, i hvalabogu je kava u Berlinu dost dobra.
Prvi dan festivala je bio vrlo uspješan: dvi svitske premijere! Kao prvo film otvaranja „Small things like these“, drama po romanu autorice Claire Keegan i irska produkcija. Svakako neobičan izbor za otvaranje festivala, kade se za politiku, prominenciju i sponzore uglavnom svenek kažu malo već mainstream ili malo već feelgood filmi, ča se od ovoga filma ne more reći. Teška tema, nekako tih i ne spektakularan film, ali zato jako moćan, pogotovo u tom ča ne kaže i ne sprogovara.
Drugi film je bio „Crossing“, otvaranje Panorama-ljestvice berlinalskoga programa, ka se uglavnom bavi društvenimi temami, tako ima ovde i čuda queer filmov mjesto u programu. Tako je i „Crossing“ bio odličan izbor za ljetošnji Panorama – isto svitska premijera. Film švedskoga režisera Levana Akina s georgijskimi korijeni je oduševio publiku pri prvom prikazanju, tim da su ostale predstave jur rasprodane će ov film sigurno oduševiti i još brojne druge gledatelj:ice.
Cijeli grad je u znaku berlinalskoga medvida, ovi dani su svakako svetačni dani za ljubitelj:ice filma i za sada izgleda da će ljetošnje izdanje ono ispuniti ča očekujem odnosno nač se veselim: Dobar miks malo mainstreama, svitskih produkcijov ke inače nebi bile tako lako za viditi i čuda štoric o drugi životni realiteti, ke znamda ne tako odgovaraju onomu ča opće društvo ili publika očekuje.
Toliko za početak, za detalje sada nije vrimena, jer čekaju opet drugi filmi. Izgleda da projektori ove dane uopće ne miruju…
