//

Pop, Polyester & Požić

Kade je gradišćanskohrvatski Božićni film?

Adventsko i božićno vrime izaziva zapravo dost raspravov i diskusijov: Ča se smi i ča se ne smi, ča je (naša) tradicija, ča je moderno? Do neke mjere razumim, ponekad – priznajem – si i ja pušćam u purističke rasprave, a koč si opet mislim, neka svak:a tako čini kako komu ili koj odgovara, svak:oj svoje.

Medenjakimedenjak-Lebkuchen u augustu i čuti usrid oktobra „Srićan božić, jer vjerojatno se pred svijetki već nećemo viditi“ mi se ipak čini malo pretirano. Uopće u časi neograničene virtualne povezanosti, kada se lako šalju čestitke na sam dan, a more se još i urediti da to odleti automatično na odredjen termin. Da su se minjale tradicije oko Badnjaka, Božića itd., je jasna stvar, to je jednostavno običan i prirodan tok vrimena a tim i tradicijov.

Nekad je bio Badnjak običan djelatni dan na kom se držao post, dandanas je 24. decembar proglašen Božićem – to je naprimjer tema pri koj spadam u purizam. Morebit – anegdotski – i zato, jer ima moja mama na Božić rodjendan, i znam se spomenuti da je pred nekoliko ljeti bila najavljena emisija na Ö1, o ljudi ki imaju rodjendan na Božić. Znajući o kvaliteti prve radijske stanice u Austriji je naravno velikim očekivanjem slušala onu emisiju – dokle se nje lice pretvorilo u razočaranje, kad su sve osobe u prinosu bile rodjene 24. decembra. Prvo, dičja trauma da se mora diliti vlašći rodjendan s malim Jezušem, a onda još i ta posebnost već ne valja.

Božić i božićno vrime nikako već nije samo kršćanski blagdan, pretvorio se ili narasao je na veliku kolektivnu svetačnost pop kulture (i konzuma, ali o tom aspektu bi se moglo posebno reflektirati) u svi mogući načini – od muzike, prik filma do naravno jila. Pravi društveni dogodjaj ki obuhvaća i javni prostor i obitelji i pojedince.

Popularna božićna muzika

Za muzičku industriju je božićni čas financijski vrlo gusto i uspješno vrime. Božićne jačke, bile čisto nove ili poznate i novo nasnimljene, stoju u medjuvrimenu na vrhu charts. All I want for Christmas is you Mariahe Carey je od prve objave 1994. ljeta konstantan dio stalne zvučne kulise u adventu i božićno vrime – i još prlje, čim su kupaće gaće od ljeta suhe. O drugoj konstanti, Last Chistmas grupe Wham!, sam jur čula da neki broju dane kad tu jačku ne čuju. Razumim. Ipak je na drugom mjestu najveć streamed božićnih jačak 2023.:

  1. Mariah Carey: “All I Want for Christmas is You” (1994.), 1,5 mrd. streamov
  2. Wham!: “Last Christmas” (1986.), 1,2 mrd. streamov
  3. Ariana Grande: “Santa Tell Me” (2013.), 901 mio. streamov
  4. Michael Bublé: “It’s beginning to look a lot like Christmas” (2011.), 869 mio. streamov
  5. Sia: “Snowman” (2018.), 771 mio. streamov
  6. Justin Bieber: “Mistletoe” (2011.), 672 mio. streamov
  7. José Feliciano: “Feliz Navidad” (1970.), 559 mio. streamov
  8. Michael Bublé: “Holly Jolly Christmas” (2011.), 516 mio. streamov
  9. Band Aid: “Do they know it’s Christmas?” (1984.), 503 mio. streamov
  10. Dean Martin: “Let it Snow!” (1959.), 500 mio. streamov

                                                                       (izvor: https://www.gq-magazin.de)

Kako to izgleda ako gledamo na “našu” božićnu muziku? Ta ja već u čvrsti ruka tamburaških društav i zborov, krowodnrockeri ov žanr očividno još nisu otkrili za sebe. Morebit je to ideja za budućnost? Božićni pop & rock na našem jeziku bi sigurno imao publiku.

Gh Božićni albumi dostupni za streaming:

  • Panonci, Radujmo se (2009.)
  • Kolo Slavuj, Zajačimo maljahnomu (2019.)
  • Zelenjaki, Oko Božića (2019.)
  • Muško jačkarno društvo Hrvatski Jandrof & Čunovski bećari, Mir ljudem na zemlji (2011.)

Priznajem, u pitanju muzike imam isto puristički stav: „Tiha noć“ se jači najranije na Badnjak, a naravno stoprv kada je vani škuro.

outfit za polnoćicu

Nove navade: puloveri i filmi

Uz muziku su dandanas i božićni filmi žanr za sebe. Od starjih filmov kot It’s a wonderful life, Home alone, Scrooged i Love Actually (da, i ta u medjuvrimenu jur broji med starje filme) se sada svako ljeto produciraju božićni filmi en masse, najvećim dijelom kao romantične komedije. Streameri kot Netflix i Amazon Prime nudjaju i produciraju toliko takozvanoga christmas contenta da bi človik mogao gledati takove filme kroz cijeli decembar i januar. Je li se filmi tematski i sadržajno jako razlikuju, o tomu bi se moglo diskutirati. U srži nekako svi funkcioniraju po sličnom principu, a gledajući na uspjeh toga žanra je recept dakle vrlo dobar. Morebit i zato jer ima publika u predbožićnom i božićnom času želju za čim bliskim, poznatim, 90 minut zabave ka prouzrokuje lipe i pozitivne emocije.

Znamda bi i to bila ideja za našu zajednicu: gradišćanskohrvatski božićni film. Jur je prošlo 40 ljet od zadnjega dugometražnoga igranoga filma (nap.: Pir na selu), bio bi čas za ča novoga. Recept internacionalnih filmov toga žanra bi se dao i lako pretvoriti na naše prilike. Na primjer sljedeći plotsadržaj, ne barijera med susjedi: “Ona” se pred Božići vrne u domaće selo u Gradišću, jur nekoliko ljet nije bila kod obitelji jer djela po cijelom svitu, i sad po prekidu prošloga odnosa je odlučila opet pohoditi svoje. Ona je nekako “črna ovca” u obitelji jer nije član seoske tamburaške grupe i ostavila je domaće selo za druge izazove. Znamda ima obitelj i kakovo poduzeće ko ima trenutno teškoće, ki ćedu se naravno riješiti do Božići, i uza to upoznaje na selu novu osobu i se naravno zaljubi… Pokidob bi film igrao u našoj zajednici, upleli bi i malo manjinske politike i jezične izazove naše narodne grupe. Tako otprilike bi to moglo izgledati. I na koncu svi jaču „Svim na zemlji mir, veselje“. GH-feel-good-deluxe.

Adekvatna oprava

Pri gledanju filmov i ne smi faliti prava pratež, oprava: pulover s božićnim motivom ili musterom. Čim već, tim bolje. Neki bi znamda i rekli, čim mraznije, tim bolje. Izbor je svaku sezonu veći i veći, skoro pa nije motiva iz pop kulture ki se još nije koristio za božićni ukras na finom polyesteru. Perfektan outfit za božićne svetačnosti, fešte ili večere.

Apropos jilo: Kako velika je prosječna fleksibilnost ča se tiče jila na Badnjak i Božić, to još triba istraživati. Po ćuti i iskustvu bi rekla, da je uprav to stvar, kade većina ljudi hlepi za onim, kako je svenek bilo. Čim se probila neka kulinarska tradicija unutar obitelji ili društva, je to teško minjati. A zač minjati, ako odgovara?


Vjerujem da nekim ove nove tradicije i navade ne odgovaraju, jer nimaju toliko – jako malo ili uopće ne – veze s Božićem kao vjerska fešta i s rodjenjem maloga Jezuša. I to je ok, nijed:na nije prisiljen:a nositi (čudan) pulover i gledati Love Actually po 35. put. Važno je na svaki način napomenuti, da jedno ne isključuje drugo. Jur sam bila u božićnom Darth Vader puloveru na Badnjak u polnoćici.

Bilo kako, je li prakticiramo starije ili neke novije tradicije, ili i jedno i drugo, človik nikako ne more svim ugoditi. Najvažnije je da smo sv:e ljubez:ne prema drugim i da svak:a najde “svoje” da se more dobro snajti u ovom času a znamda još i malo uživati u svemu tomu – svak:a na svoj način. I ne zabiti: Božić je 25. decembra.

Piši komentar

Your email address will not be published.