Ova rubrika ne bi dovoljno zaslužila ime, ako se ne bi bavili posebnom životinjom. Ona nam osigurava hranu. Namjesto da je očuvana pčela, je nje vrst sve već konfrontirana izumiranjem. NG je pohodio pčelara Philippa Fellingera u Gerištofu kot ste jur prošli tajedan u videju vidil:e. Marljivost pčele i opskrbljenje medaricemedarica – Honigbiene pomoću pčelarstva su centralne teme u ovom prinosu.
Danas je dobar dan za pohod pčel – teplo je i nije godine. Philipp Fellinger je pripravio kolca, dost obrambene opravi i ulje od klinčaca za nas goste. Mala stran u Gerištofu je lokacija sastanka. Prije neg se otpravljamo, slijedi još friška kontrola, je li inako sve imamo. Prvo mjesto Philippovih košićev nije tako daleko od sela. Na jednoj strani puta, ki je okružen od stabalj i grmov, je zastojni bazenzastojni bazen – Rückstaubecken. Na drugoj strani se nahadjaju lapti. Pred jednim biološkim laptom vidimo jur košiće i ostanemo stati.
Djelovana kot pčela
Pčele i bumbari su glavni insekti, ki uprašu biljke u našem okolišu. To je važno za reprodukciju i osiguranje biljkov. Medarica je vrst pčele s kom se djela u pčelarstvu. Divlje pčele živu neodvisno od opskrbi pčelara i u Austriji postoji polag Philippa Fellingera 700 vrsti divljih pčel, ke zvećega živu u zemlji ili med skalinaskaline – Felsen na brigu. Ali medarica se razlikuje od divlje pčele zbog svoje životne zajednice. Medarice živu u pčelcu, a divlje pčele imaju pojedino gnjazdo (divlje i single!).
Pčelac medaric će teško najti mjesto u našem okolišu, kade bi se mogao u miru naseliti. Ne postoji toliko vrsti medaric kot vrsti divljih pčel, ali medarice su odgovorne za 80 procentov oprašanja svih biljkov i polnjih plodov kot piše zemlja Gradišće. Tomu je uzrok, da su divlje pčele teško pogodjene od izumiranja. U Gradišću su dozvoljene dvi vrsti medaric, naime su to Carnica- i Buckfast-pčele, razlaže Philipp Fellinger i pri tom otpira jedan košić, koga je stopr ugrnuo.
„Najvolim ugrnuti novi pčelski rojugrnuti pčelski roj – einen Bienenschwarm einfangen u košić.“
Philipp Fellinger
Kraljica pčelca
Opskrbljenje vlašćih pčel i predjelanje pčelskih produktov je jako intenzivan hobi, veli Philipp Fellinger. Uz njegov posao u gastronomiji investira on svoj slobodni čas u pčele. Najvoli ugrnuti novi pčelski roj u košić. Ako se nova kraljica u jednom pčelcu narodi, a stara kraljica još živi, onda roje ona stara kraljica skupa s jednim dijelom pčelca iz košića. To znači, da se otpravu na put i si išću novo mjesto. Nekoliko puti se onda cijeli roj more najti oko debla ili oko kite jednoga stabla. Tamo ide pčelar na pomoć i ugrne roj u novi košić. Tako se pomnožava inventar pčelarstva. Philipp nam pažljivo kaže trutinetrutina – Drohne i djelačicedjelačica – Arbeiterin, ke se i po izgledu razlikuju. Samo kraljicu uprav ne more najti. Morebit je na „pirovnom letu“, objašnjava pčelar. Kraljica je ona, ka obdrži narod nesenjem jaj.
„Na početku sam se svenek prestrašio, kad sam upamet zeo, da nije kraljice. Ali po času znam, da moram njim dati časa i imati povjerenja.“
Philipp Fellinger
Ako po peti ljeti jedna kraljica umre, onda načinjaju/produciraju djelačice jednostavno novu kraljicu i krmu ličinkuličinka – Larve s Gelée Royal. Po 16 dani se izlegne kraljica iz jaj i vrijeda potom ide na „pirovni let“, kade se pari skupa s ča do trideset trutinami. Pri tom kraljica primaprimiti – aufnehmen 10 milioni špermijov, dosta za svoj ostali žitak, kade dnevno iznese do dvitisuć jaj. Trutine, ke su imale sriću, da su se mogli pariti s kraljicom umru po onom „pirovnom letu“. Druge čeka izolacija iz domaćega košića u augustu, kade djelačice njim već ne dopustu ulaz u košić i njeva smrtna sudbina počinje, jer se ne moru sami opskrbiti hranom.
Drugo mjesto na ko otprimi Philipp team Novoga glasa, je plantaža črišanj i maruljic na brižuljku na putu med Gerištofom i Mjenovom. Tamo se vozimo isto biciklom. Onde nam pčelar more pokazati kraljicu u košiću. Dobro vidljiva je optična razlika. Dominantan je broj djelačic u košiću. Djelačice su one pčele, ke se skrbu za pobiranje nektara i cvjetnoga praha, čim uprašu rasline, biljke i poljne plode – uopće ripica/repca i sunčane rože. Ovako nastane onaj obljubljeni, kremasti med.
Biološko pčelarstvo
Znamda najčudnija simbioza u pčelarstvu: Hibridna konvencionalna ripica – u videju sridnji izraz “repca” -, ka se od svih poljnih plodov najveć šprica i biološko uzgojena pčela medarica. Pčela je slobodna, da si ide po cvjetni prah i nektar bilo kamo, veli Philipp Fellinger. Zanimljivo bi bilo kako velik je udio nektara ripice i koliko nektara drugih raslin sadržava ov prvi med u sezoni. Zbog toga kani Philipp poslati svoj biološki med u švicarski labor, ki će mu to točno pogledati. Tako kani on u budućnosti pomoću qr-koda svoje konzument:ice informirati o tom, od kih raslin svoje pčele zamu nektar.
„Ne morem kontrolirati kamo letu pčele, ali ja gledam, da u okolici od 3 kilometrov, kade normalno pčele letu, da se onde ne toliko šprica.“
Philipp Fellinger
Osobno Philipp Fellinger ljubi bijeli kremasti med, ki se dostane od nektara ripice. Ali on kritizira dodatno praksu, da postavu konvencional:ne pčelar:ice kot i biološk:e pčelar:ice svoje košiće direktno na lapte ripice. Iako on još nije čuo, da je u blizini došlo do otrovanja pčel kontaktom insekticida, on vjeruje, da to nije zdrava okolica za pčele. Za njega je važno, da stoju njegovi košići na mjestu ili pred laptom, kade se ne šprica. To ali nije potribovanje od Austria Bio-Garantie i zapravo to nije tako lako za najti u našoj okolici. Oficijelno je praksa biološka, ako se prvič hasnuju biološke metode liječenja ako je ki pčelac bolestan i drugič ako se kupu ploče s biološkim voskomvosak – Wachs. Uopće u zimi se krmu pčele biološkim cukorom, je još dodao gerištofski pčelar. Ali njemu je važno, da im ostavlja dost meda, da se moru pčele same opskrbiti prik zime.
Prije nek se krene Novi glas s Philippom na put najzad u selo, se još kani osigurati je li inako nije ostavio ki novi pčelski roj visiti na jednom stablu, ča bi bilo dosta obično za misece maj i juni. Pogledamo u svaki red plantaže, išćemo veliku črnu masu i poslušamo pažljivo, jer takov roj zna biti jako glasan. Ali ništ se ne čuje. Tako idemo najzad k našim biciklam i se otpravljamo domom.
