Koliko krat ideš ti još na pistu? Se znaš još skijati ili ta vrst športa polako već ništa nije za austrijansku ski-naciju? Wenn die Corona-Tragödie von Ischgl doch nur das letzte Problem für den österreichischen Ski-Tourismus geblieben wäre.
Korona-tragedija u Ischglu nije zadnji problem za Austrijanski ški-turizam. Nakon puno pre teploga decembra – kade su se turisti po neki pista vozili već po vodi neg po snigu – se je mrzlo vrime polako vratilo u brige. Turisti i hoteljeri su jur na to čekali.
Koliko krat ideš ti još na pistu? Se znaš još voziti ili ta vrst športa polako već ništa nije za austrijansku ski-naciju? Polag aktualne študije se oko 60 posto austrijancev uopće već ne ide skijati. Austrija je bila ski nacija dok nije došlo do drastične promjene klime.
Daljnji razlog protiv skijanja su cijene. Inflacija u trgovina a s njom i više cijene za energiju, mnogim već ne omogućuje pojti na odmor u zimski prazniki. Ljetos med najdraže cijene za skijanje broji Altenmarkt, kade je do 2014. ljeta bio i takozvani Haus Burgenland, u kom su do tada gradišćanski skijaši imali njev homebase. Gradišćanski ski tajedan je nadalje na tom mjestu u Solnogradu. Karta za lift u Altenmartku stoji za jedan dan u ovoj sezoni 68 Eurov. U drugi regija je za cijena znamda malo bolja, ali ona ne garantira da će i biti dost sniga na pisti. Zvuči kot loterija namjesto zimskog putovanja.
S pogledom na nesigurnost sniga i apsurdnih cijenov za kvartire, jilo i lift-karte, ne znam, kako super je ta ideja zemaljskoga poglavara Doskozila bila, da će svaki školar u Gradišću dostati gratis-skije. Kupaće gaće bi bile bolji politički cukrić. Ali ča onda, ako i veliko jezera vrijeda ne bude?
