/

Je cipljenje zaista razdvaja naše društvo?

Na demonstracija protiv obaveznoga cipljenja i zaštitnih mjerov protiv koronavirusa se čuje predbacivanje, da oštre mjere protiv necipljene raskolu društvo. Razlikovanje izmed cipljenih i necipljenih da bi stvorilo dva društvene staliže.

Da je koronavirus opasan i tako prenošljiv, da prez posebnih mjerov na jednoč (teško) obeteža već ljudi, nego naša medicinska infrastruktura more liječiti, je činjenica. O tomu je zaman diskutirati, ar koronavirusu je svejedno, je li negdo (na socijalni mriža) ima alternativnu realnost.

Dužnost prema demokraciji

O tomu, da se mora nešto poduzeti, da svaki u našoj državi dostane sebi potribnu medicinsku uslugu, nije diskusije. O tomu, što se triba poduzeti, se još i mora diskutirati. To smo demokraciji dužni, ar demokracija mora biti naticanje najboljih idejov za dobrobit društva.

Ne mislim, da su mjere vlade uzrok za raskol društva, nego sve veća desolidarizacija i egoizam. Na demonstracija protiv mjere vlade se potribuju sloboda, solidarnost, i vlašća odgovornostEigenverantwortung mjesto aktualnih mjerov. Agendi demonstrantov se je dodao i otpor protiv (obavezno) cipljenje.

Solidarno rješenje

U opasnoj situaciji bi svaki tribao nešto doprinesti k rješenju, tako da se opet zadobizadobiti-wiedergewinnen sloboda. To bi bila solidarnost. Ki se ne želji cipiti, bi tribao iz odgovornosti prema društvu na drugi način doprinesti rješenju. To more biti na primjer redukcija kontaktov. Na mjesto toga čujemo samo “ja ne željim cipljenje”, “ja ne željim testiranje”, “ja ne željim masku”, itd. Potribuju neograničeni pristup k društvu, za čiji dobrobit u vrimenu pandemije ne želju ništ doprinesti.

Pred kratim je još i bilo moguće, da se namjesto dokaza cipljenja ili ozdravljenja po infekciji koronavirusom more i putem aktualnoga negativnoga testa ulaziti u krčme i na priredbe. Zašto to nije bilo dost? Svaki zna, kako “oštro” se je to posebno u krčma i u kafići kontroliralo. Ako je konobar pitao za dokaz je nekad bilo presenećenje. Da bi negdo scanirao QR-code i podatke prispodobio s iskaznicom sam samo doživio kod koncerta Severine u Kugi. Tako je redovito testiranje kod mnogih necipljenih ispalo, posebno u vrimenu niskih brojev zaraženih.

Manjkanje kontrolov i ne bi bilo problem, ako bi ljudi imali dosta te opomenute vlašće odgovornosti. Vlašća odgovornost ne znači, da se samo preuzame za vlašće posle odgovornost, nego da se odgovara za ono, što se drugim čini. Ako se u aktualnoj situaciji ide med ljude, prez da na neki način reducira rizik prenašanja pogibelnoga virusa, onda se postupa neodgovorno i nesolidarno.

Medijska zadaća

U komentaru “Moje mišljenje” u Hrvatski novina, 19. novembra 2021., glavni urednik špekulira o uzroki, zašto su Hrvatice i Hrvati iz „stare domovine“ tako lijeni u pogledu na cipljenje. To da se tiče naravno i drugih zemalj, blizu ili u susjedstvu „stare domovine“. Kao uzrok piše, da je to morebit i zbog toga, jer su se u prošlosti bolno naučili da ne tribaju vjerovati oblasti i državnim ustanovam.

Morebit je to tako. Pretpostavljamo da je. Onda se mora staviti pitanje, zašto se nima povjerenje u državne ustanove one države, u ku su se mnogi od tih ljudi svisno odselili, ali se vjeruje u svaku sumnjivu i dubioznu informaciju iz interneta, ku negdo šalje putem WhatsAppa ili dili na Fejsu (Facebook).

Klasični mediji, ki su prije bili glavno sredstvo širenja informacije, sve već stoju pod pritiskom. Informacija, kriva ili prava, putuje nefiltrirano kroz druge kanale. U vihoru dezinformacije serioznih medijev bi morali biti svitionik istine i prezentirati informacije na temelju poštenoga istraživanja i znanosti.

UtišenjeBeschwichtigung, Appeasement nesolidarnoga ruba društva, ki sebe rado prezentira u ulogi žrtve u borbi za slobodu, mora imati konac. Nisu oni ti, ki su žrtve, nego svi oni, ki se ponašaju na neki način (cipljenje, redukcija kontaktov, PCR-testiranje) solidarno i odgovorno prema društvu.

Društveni fail

Meni osobno je bilo jasno, da su suprotivniki cipljenja jur pred ovom pandemijom mobilizirali i stvorili borbene strukture (online i offline). Da će im slijediti toliko ljudi si nisam mislio.

Nisam i ja srićan, da je došlo do obaveznoga cipljenja, ar kaže, da se je naše društvo izjaloviloizjaloviti – scheitern. Cipljenje pomaže i funkcionira, ali samo ako je dost ljudi imunizirano. Momentano je još preveć potencijalnih kandidatov za odiljenje intenzivnoga liječenja. Obavezno cipljenje, ko sada dolazi, nije mjera za društvo, ko ima vlašću odgovornost. Nasuprot: To je mjera za neodgovorne.


Komentar je izašao u NG 4/2021
Daljne tekste Matthiasa Wagnera najdeš ovde
Slika na početku: Jeremy Bezanger, Unsplash

Piši komentar

Your email address will not be published.