//

Što naši “velikani” ne vidu ili ne kanu viditi

Slika: Lauren Lopes

Konačno imam opet vrimena, da se bavim tim da pišem štiteljsko pismo kao odgovor na komentar Moje mišljenje u Hrvatski novina. U ovom broju stoji u natpisu “Sinergija i simbioza mladih i zrelih je najbolje i u naši struktura”.

Po nimšku bi na to odgovorili “no na”, ada “samorazumljivo”. Sigurno bi bilo najbolje, ako bi iskustvo i organizacijska rutina starih generacijov profitirala od inovacije mladih generacijov (i obrnuto).

Simbioza je, ako je partnerstvo na korist svih partnerov. Nažalost je u realnosti naše scene to partnerstvo parazitarnoga načina. A to nije problem starosti, nego konkretnih osobov s karakterskimi nedostatki, ki koristu svoje iskustvo, kontakte i kontrolu (pineznih) resursov da dominiraju odnos.

Te osobe znaju biti jako inertniinertan-träge, ako ide za reforme i promjene, ar te ugrožavaju njev položaj moći. Na drugu stran znaju biti i jako agilni i brzi, kad ide za to, da bi se neka osoba neutralizirala, ka bi morebit ugrožavala ta prije napominjen položaj moći. Onda znaju i neprijatelji jako dobro kooperirati. Ako bi ti isti ljudi bili tako kooperativni, kad ide za dobrobit našega naroda, onda bi važni problemi jur dugo bili riješeni!

Otvorena lesa

Gospodin Tyran tvrdi, da se sa sigurnošću smi i more tvrditi, da su mladjim i mladim snagam, svi obloki i sva vrata, još i lesa otvorena. Samo bi morali pregaziti prag i stupiti u ta društva.

Znamo, da su ta vrata i lesa otvorena. Ali i znamo (iz iskustva), što te čeka (uz drugo) na drugoj strani toga praga:

  • Neprestalno školovanje naših “velikanov”, ki bi kanili, da nasljedniki sve tako dalje djelaju kot su to oni uredili. Kot da bi prilagodjenje na nove uvjete, suvrimenu situaciju i današnje izazove značilo, da je njevo djelovanje u prošlosti bilo krivo.
  • Stalni utisak, da si samo drugi izbor. Prvi izbor su ljudi iz “prave” obitelji ili ljudi ki su se barem u pravu obitelj uženili. Isto tako u prvom izboru su prominentni ljudi i njeva dica. Oni još i ne moraju vladati jezikom. Kod njih je dost ako imaju hrvatske korijene i je barem ponekad ne taju.
  • Uloga čuvara mjesta za prvi izbor: Dobro se more opaziti “tajno” ufanje naših “velikanov”, da bi si prvi izbor ipak premislio, i preuzeo kakovu važnu funkciju.
  • Neki, ki tvrdu da išću nasljednike, zapravo ne kanu predati vlast (ili samo prvomu izboru). Morebit bi formalno predali, da bi se zbavili odgovornosti, ali samo ako su sigurni, da iz pozadine još uvijek moru zapovidati.
  • Ja nisam čuda kade bio svidok jasne diskriminacije žen. Ali ako sam bio, onda se je to stalo u skoro svi slučaju u gradišćanskohrvatskoj sceni. Tako očividno i otvoreno kot to u današnjem vrimenu nisam držao za moguće. Početo od toga, da su ruke nekih “velikanov” onde, kade ništ nisu zgubile, do zatišenja kod diskusijov. Tomu dodatno imaš uvijek velik broj muških funkcionarov (ne samo starih!), ki su obožavatelji “tradicionalnoga” načina općega društva, u kom žena zna, kade je nje mjesto. A to nije na čelu društva.

Mogao bi još navoditi nekoliko točak, ali ne kanim pisati roman. Jasno je, da se ovakovom perspektivom nećedu dobiti sposobni ljudi (i posebno ne žene), nego (obrnuto) nesposobni ljudi i fundamentalisti.

Zgubljena generacija

Još pred 20-30 ljeti je morebit bilo dost kandidatov i kandidatic, ki su si mislili, da imaju realističnu šansu, za nekakov upliv kroz svoj angažman (prije nego su izlazili s razočaranjem). Stari “šme”, da bi se moglo iz unutar nešto preminiti, već ne vliće. Sve već izvještajev o negativnom iskustvu s nekimi društvi i ljudi se širi. A ti ljudi, ki su djelomično jur 30-40 ljet na vlasti i kultivirali ovu otrovanu okolicu, ne vidu ili ne kanu viditi kod sebe nikakovu krivicu.

Mislim, da je jur prekasno za preokret i da je jako nerealistično, da ćedu se ovi predlogi primiti. Ipak ću je formulirati, da izvan kritike sadašnje situacije i budu neki predlogi za poboljšanje.

Predlogi za poboljšanje

Na svaki način predlažem, da naši dugoljetni “velikani” napravu ponudu, s kom bi (morebit) najzad dobili povjerenje osobov, ke su istirali iz društvene scene naše narodne grupe ili osvidoču nepotrošene ljude za angažman.

  1. Pitajte Nikolu Benčića, je li će napraviti predavanje. Ne o povijesti, literaturi ili jeziku, nego o tomu, kako se kot pravi velikan s drugimi ljudi komunicira oči u oči.
  2. Napravite mjesta, za nove ljude svih generacijov, ki ne nosu teret zadnjega pol stoljeća i su zbog toga u stanju, da djelaju u simbiozi.
  3. Ponudite, da ćete odmah, kad vaši potencijalni nasljedniki to želju odstupiti iz odbora i obećajte da nećete pokusiti iz pozadine nadalje dirigirati društvo. Na drugu stran ponudite pomoć, ako vas vaši nasljedniki prosu.
  4. Propustite mjesta u Savjetu za narodne grupe novim osobam. To valja posebno za one, ki su u intervjuu govorili, da imaju toliko kandidatov i ne znaju, koga ćedu nominirati, samo da su onda ipak sami preuzeli mjesto. Neki naši “velikani” rado velu, da Savjet nije važan, ali zapravo se onde dogovori, ki dostane za ki projekt koliko pinez. Kancelarstvo je ta predlog u prošlosti već ili manje prez promjene preuzelo. Ki kani oblikovati budućnosti našega naroda mora imati glas u tom gremiju.

Ako niste pripravni pustiti moć, onda barem iskreno priznajte, da kanite biti šefi do konca. Samo nekate nadalje povidati, da su svim sva vrata otvorena. Ar vrata šefske etaže nisu.


Slika: Lauren Lopes/Unsplash

Piši komentar

Your email address will not be published.