Pred kratikm je štartao projekt gh.digital, čiji cilj je doprimiti muziku Gradišćanskih Hrvatov na različne platforme za digitalnu distribuciju (kupnja i streaming). To su na primjer poznate platforme Spotify, Apple Music, Amazon Prime Music, Google Play Music, itd.
Momentano to samo postoji kod pojedinih izdanj i grup i tako moremo opaziti djelomično groteskne situacije: Mladi člani narodne grupe snimlju sa svojom tamburaškom grupom produkciju, ku sami ne moru slušati, ar CD-playera samo već poznaju iz auta.
Kad me je Tome Janković koncem prošloga ljeta nazvao, sam veljek inicirao koordinaciju s Marcom Blascettom, od koga sam znao, da je neodvisno počeo slični projekt s takozvanim Krowodnrockom. Tako se je dogovorilo, da će se gh.digital skrbiti za produkcije izvan Krowodnrock-scene, a Krowodnrock Records će biti label pod kim ćedu objaviti jačke, ke pripadaju tom žanru.
Od prvoga telefonata s Tomom Jankovićem do službenoga starta s web-stranicom gh.digital je prošlo samo oko trih misec. Ako društva daju stručnjakom djelati onda ide brzo.
Projekt gh.digital je jedan dio truda, da se prodavanje produkcijov Gradišćanskih Hrvatov transferira u 21. stoljeće. Jedan drugi dio je projekt Cro-Shop i onde izgleda nažalost drugačije.
Aktualni projekt za skupnu platformu za prodavanje (fizičkih) produkcijov gradišćanskohrvatskih društav u internetu je počeo početkom 2019. ljeta. Po jednoj sjedinici članov Savjeta za hrvatsku narodnu grupu sam artikulirao ideju i Martin Ivančić od HKDC-a je tvrdio, da je on isto imao tu ideju. Najbolje rješenje je naravno, da se složu snage u skupnom projektu a ne da svaki opet svoju supicu kuha i nam ljudi “pticu pokažu”.
Da bi ipak svako društvo (HKD i HKDC) moglo dalje imati svoju autonomiju, sam predložio platformu, ka na van nastupa kot jedna jedina trgovina. Svaka narudžba se onda tehničko podili med društvi, ali kupci se tim ne opteretu. Slično kot na Amazon Marketplace. Kao stručnjak za informacijsku tehnologiju sam se skrbio za ponude i kontaktirao nekoliko firmov. Isto tako sam u ljetni miseci 2019. ljeta putovao dvim poduzećem u Beču, da na licu mjesta dogovorim uvjete za ponude. Najlakocjenija ponuda je bila oko 20.000 eurov. Svota, ku su i stručnjaki Saveznoga kancelarstva ocijenili običnom za tržišće. Tehničko rješenje se je prezentiralo i članom Savjeta za narodnu grupu kod sjednice u kancelarstvu.
Svota nije mala, ali (ako bi bilo volje) sigurno bi se našli pinezi u tadašnjoj svoti podupiranja za narodnu grupu od oko 1,1 milion eurov. Ipak se je odlučilo, da će se pokusiti dojti do dodatnih pinez iz nekoga drugoga lonca, ki nažalost nikad nisu curili.
Novu šansu za projekt sam vidio po izbijanju koronapandemije. Jasno je bilo, da se neki projekti nećedu moći realizirati tako, kako je bilo predvidjeno. Pisao sam u maju 2020. mail na sve člane Savjeta, da bi koristili ponudu Saveznoga kancelarstva, da preminimo projekte i tako financiramo Cro-Shop. Jedina reakcija na moj mail, ka je isto išla na sve člane Savjeta, je bila od Gabriele Novak-Karall. Ona ali nije dio triumvirata, od koga odvisi, je li se nešto djela u Savjetu. Oni, ki imaju nešto za govoriti, nisu (otvoreno) reagirali na predlog. Tako je opet prošlo jedno ljeto prez Cro-Shopa.
U novom loncu za “ostalo” su definirana težišća. Jedno težišće je digitalizacija, i tako ima ov projekt šansu, da dostane podupiranje. Nima konkurencije tolikih drugih projektov, ki kod peljačev Savjeta uživaju više podupiranja.
U medjuvrimenu sam se morao povlići iz ovoga projekta (i Savjeta), ar mi se je izručilo, da moja osoba napravlja probleme kod suradnje izmed HKD-a i HKDC-a. Ne kanim, da diskusija o mojoj osobi dalje koči projekt, ki je važan i se konačno jednostavno mora realizirati. Posebno sada, kad već ne postoji ispričnica “nimamo pinez”.
Jedno se ali ufam tvrditi: Ako bi bitne osobe bile osigurale sredstva, i dali stručnjakom djelati svoj posao, Cro-shop bi jur dugo bio gotov.
Komentar: Matthias Wagner
Slika: gh.digital
