Shodišće u Celje, točnije piše hodočastiti u Celje za vrime Hrvatskoga shodišća me sprohadjasprohadjati – begleiten, impf. jur skoro polovicu mojega žitka. To meni milo shodišće je kroz ljeta nastala fiksna točka običnoga augusta. Koč sam ostala cijeli vikend do predaje Putujuće Marije, koč nek do subote, koč sam se veljek u petak opet vrnula. Skroz izostalaizostati – auslassen to shodišće u zadnji ljeti još nikad nisam. No, ovo ljeto i nimamo običnoga augusta. Oficijelno hrvatsko shodišće je naime bilo otpovidano.
Kratka kronologija
Po tzv. shutdownu su se od 15. maja opet smile održati maše. U ovo vrime se je još mislilo, da skupnoga shodišća neće biti. A po seli se je čekalo na raspisanje hodočasnih grup. Ja na primjer sam bila čvrsto uvjerena, da neće biti shodišća i jur sam u svojem prijateljskom krugu počela premišljavati kako sami, u malom broju iti u Celje. Početkom junija onda preokretWende. Održat će se shodišće, ali – naravno – u malom drugačijem obliku, dobrih petsto ljudi da more pohoditi svetu mašu najednoč. Početkom junija se objavljuju konkretne sigurnosne mjere za Celje. Ljudi moraju nositi maske za vrime maše, mora se držati razmak i dopušćena mjesta u škamljuškamalj -Kirchenbank su markirana. Sredinom augusta, kih deset dan pred Hrvatskim shodišćem, konačno otpovidanje. Rizik bi bio prevelik, dopušćeno bi bilo samo tristo ljudi najednoč u baziliki, moralo bi se je napisati koncept, ki bi morao biti odobren od gradišćanskoga i od štajerskoga biškupa.
Presenećenje: odobravaju male grupe
Širila se je – bar u mojem slučaju – kakova nesigurnost, ča to znači za hodočasnike i njeve grupe. Nije se znalo, ča to znači za grupe, za put, ali i za maše u Celju, a to kratko pred odlaskom. Ljudi su se odjavili od shodišća, velike grupe su se raspale i rastrovašilerastrovašiti – zerstreuen u nove grupice, ne svenek u dobrom. Neke male grupe su se ipak otpravile. Med zadnjimi sam bila i ja. Na putu se je sve odvijalo neobično obično – molilo se je, jačilo se je, pominalo se je i dočulo se je još i da ćedu svaki dan biti hrvatske maše u Celju. Oficijelno shodišće je otpovidano, maše ćedu se ipak po hrvatsku s našimi farniki služiti. U četvrtak, kade su jur sve grupice bile na putu, smo mi hodočasniki dostali sanctus od odzgora. Nazvistilo se je, da dijeceza još i odobravaodobravati – gut heißen, impf. male hodočasne grupe. Hrvatska redakcija je objavila i mašni raspored, ki se barem po broju maš ne razlikuje od običnoga Hrvatskoga shodišća.
Sve kot svenek?
Sve po staromu? Da i ne. U Celju je bilo znatno manje ljudi, na ulazu su Celjani oštro kontrolirali maske. Već nek 300 ljudi i nij bilo u crikvi. Neki su se potužilipotužiti – beklagen, pf., da nij ljudi, neki su se veselili mjestu u drugom redu i to deset minut pred početkom maše! Čulo se je, da neki nisu došli, jer su mislili, da je prepovidano, neki su došli, uprav jer je shodišće bilo otpovidano (manje ljudi nego drugdar).
Ja sam zadnji vikend na svaki način bila na hrvatskom shodišću. Pišem h malim slovom, jer je oficijelno bilo inoficijelno (hrvatsko) shodišće i pitam se, koliko dodatne organizacije bi još bilo potribno za ta potribni koncept za oficijelno Hrvatsko shodišće.
Slika: Sophie Hajszan
