Pivo je svakako jedno od najpopularnijih (alkoholskih) pićev. Prosječno austrijska populacija pije na glavu 98,7 litra pive na ljeto, samo Čehi piju već piva. Čeka nas ljetna dob i čim tepliji su dani i večeri, tim veći je kod nekih gušt za hladnim pivom.
Od nekad „proletarskoga“ imidža kao piće za gradjevinske djelače se pivo u prošli ljeti pretvorilo u vrlo šaroliko piće s različnimi ukusi i varijacijami za ljude svih spolov i socijalnoga statusa. Dandanas je broj bedavih komentarov ako se kao žena pije pivo znatno manji nego još pred deset ili petnaest ljet. Svakako je pivo pravi evergreen med ponudom pića za ljudsko biće. Postoji još i teorija, da se človičanstvo odlučilo za sidilaštvo (Sesshaftigkeit) zbog piva.
Počeo je ta novi način žitka u pokrajini Mezopotamije odnosno na području takozvanoga „plodnoga polumiseca“ ki obuhvaća četire velike rijeke, i to Nil, Jordan, Eufrat i Tigris. Plodno tlo je značilo da su ljudi počeli se baviti s agrikulturom i poljodjelstvom i su tako napustili nomadski način života. Opći zaključak i sažetak je, sidilaštvo za žito, znači, za kruh. Postoji ali i teorija, da nije bio kruh toliko motivacija za životne promjene, nego pivo. Človičanstvo je napustilo nomadizam (Nomadentum) za pivo. U znanstvenom svitu je to vjerojatno dost klimava (wackelig) teorija, za ljubitelj:ice piva gluši ali vrlo logična. Ili ste jur koč imali gušt na kusić kruha ako je sunčano i vruće? Zaman se pivo med ostalim ne zove „tekući kruh“.
Od velikoga ljubitelja piva u pravoga stručnjaka piva se pretvorio Martin Binder, sada izobražen somelier za pivo, ki jur nekoliko ljet priredjuje Kušanje piva u Hrvatskom centru. Na par stručnja i osobna pitanja nam je dao odgovor. In pivo veritas – s Martinom Binderom.
NG: Je istina da je pivo najpopularnije piće u Austriji odnosno u sridnjoj Europi?
Martin Binder: U sridnjoj Europi svakako, Zapad ide znamda malo već na vino, kot na primjer Francuska, Španjolska, Portugal, Italija. Ali u sridnoj Europi imamo jako izraženu pivsku kulturu, kao u Češkoj, Nimškoj, Austriji, istotako u skandinavski država, ali i u Poljskoj i u medjuvrimenu i u Hrvatskoj. Hrvatska je jedna od tržnic ka trenutno najfriže raste, ča se tiče piva a pred svim craft piva.
NG: Zač bi ti rekao je pivo tako obljubljeno?
MB: S jedne strane mislim da je faktor osvježenja i okripljenja važan, uopće u južni krajina kade je teplije, premda je i kod nas sve teplije. Ali isto mislim da igra alkohol važnu ulogu jer pivo općenito ima manje alkohola od vina. Kod piva naravno moreš reći, dobro, ča je s bock-pivom? Da, to je jako, ali bock-pivo se ne pije u teploj dobi ljeta, nego u zimi za Božić ili za Vazam. Ali mora se i reći da je tržišće za pića bez alkohola sve jače i jače. Moreš voziti i neće ti tako u glavu. Samo po sebi je tržišće alkoholnih pićev općenito u padu, ne samo kod piva, već i kod vina i ostalih alkoholnih pićev.
Spomenuo si temperature. Si ti sam jur uptio, je li i koliko imaju klimatske promjene uticaj na industriju piva, na pivare? Kod vina se naime jur dobro zna, da ima vrlo jak uticaj, kako je to kod piva?
Isto valja i za pivo. Potribna su područja za uzgoj hmelja i temperature na ki se ugodno ćuti i kade dobro raste. I voda je dragocijena i tijesna sirovina (Rohstoff). To valja i za jarac (Gerste). Zapravo svejedno, općenito žito, je li je jarac, pšenica ili čagod, potpuno je svejedno. I ovde ćemo se morat baviti s novimi izazovi, bilo da se gen-tehnički ča minja, da žito bude već robustno i tako dalje. Nisam stručnjak da velim je li to dobro ili čemerno. To mora svaki odlučiti za sebe. Ali da, svakako su to novi izazovi, i mislim da će proizvodnja jednostavno biti draža. Samo morate pomisliti na jednu stvar: Za jedan litar piva je potribno oko sedam litrov vode za proizvodnju. Znači, to nije samo voda ka je u samom pivu, nego i za čišćenje i tako dalje. Dakle, to je ekstreman napor.
Ča veliš na to kad se tako klišeizirano veli da je pivo muško piće, a kad žene piju pivo, to je nedostojno ili čagod? Sve sam jur čula.
S tim se iz principa ne morem složiti jer svaki i svaka neka pije ča voli, bez obzira je li je muško, žensko, raznolik, svejedno. Nije važno. Jedno se more reći: da, pivo nije toliko moderno med ženami u Austriji, ali ako gledamo na Češku, je to druga stvar. Samo se morate odvesti prik granice do Mikulova ili se odvesti do Brna i pojti navečer u krčmu i žene piju isto tako pivo kot i muži. Dakle, nima to veze s rodom ili spolom. Svak:a neka pije ča kani.
Postoji izreka „Seidl pit si moraš znat lajstat“…
Kriglu pit isto! (se smije)
…ali bez obzira na cijenu, postoji kakova prednost seidla odnosno maloga piva ili je to isto odvisno od vrste piva?
Ne, odnosno da. Oba dvoje zapravo. Seidl je bio prlje već stvar premium-markov, to je stvar markov i pivarov i kako se pozicioniraju na sajmu. Drugo je naravno da čim veće je pivo tim duglje se pije i tim teplije je prema kraju. Je li gdo kani piti teplo pivo ili ne, to je osobna odluka. Onda je naravno još jedna ključna razlika med craft pivom i ne-craft pivom. Craft pivo se uglavnom pije u manji količina. Ali to je najveć zbog okusa piva, jer je jednostavno intenzivnije. Ako zamete IPA (India Pale Ale) nećete popiti tri ili četiri piva, nego samo jedno.
Jedna stvar ka me zanima: ča držiš od Heineken piva?
MB: To je teško pitanje. Heineken je samo po sebi čisto napravljeno pivo. Općenito, ča se tiče ovih piv, bez obzira je li Heineken ili Corona ili Carlsberg. Znači sve ča napravu velike pivovare, velike firme: Zač su ta piva tako popularna? Ljudi općenito volu piti to ča je vrlo slično vodi. To znači da čim je manje okusa i čim već je slično vodi, tim veća je vjerojatnost da ćedu to ljudi piti. Čim stvari nastaju intenzivnije, to nije pivo ni piće ko bi pili svaki dan.
Dakle, more se piti, čisto je napravljeno. Ali osobno vjerujem da postoju bolja piva i bolje pivovare. Osobno Heineken ne kupujem za sebe.
Diplomatski odgovor. I za kraj: Karlovačko ili Ožujsko?
Odvisi o tom je li sam u Zagrebu ili u Dalmaciji. U Dalmaciji mi se Karlovačko bolje rači, u Zagrebu Ožujsko.
Ostaje samo reći: Pivce za živce!
