„Naš jezik kroz vijeke star, je mudrosti pun ormar“, je pisao Mate Meršić Miloradić. Je li je pri tom i mislio, da je ta ormar pun bezbrojnih ladic? Gradišćanski Hrvati imaju toliko regionalnih i seoskih izrazov, toliko riči i nazivov za mnogo dugovanje svakidanjega žitka, za različne dogodjaje i čine. Stoprv u kolu Slavujcev stupu ove riči zajedno u isto kolo…
Na vrbi rastu jabuke i slive, jur pred Černobilom. Na to ništ ne nucaš gentehniku.
– No hat, bud je „be“ „boa“?
– Jea!
A kaj je „ča“ „što“?
Käs je sir, sir je sirenje, sirenje je žumenje ? – so a Topfen.
Ja san i? Who is who?
Ča je meni “kladnja” tebi je “rakaš” – ča je meni “idoš” tebi je “livac”. My home is my castle – dabome. Alebo zi toga nigdor ne duši bolje.
Na krovi stoji roda, morebit je štrok, je gola? Ali gole vidiš i kod kola – prlje u garderobi, danas backstage.
Bolje, da štroki ne dojdu preveć blizu. Gole i štroki – s toga se more svega rodit.
Motor je auto, auto pak još jedan auto su autori, ponekad autoši, autohi. A berkstott je Željeznofi.
Je li onde stoji petdvajset autov, ili dvajsetpet je pitanje, kade ti stojiš. Dila imaš valjkad vako i nako dost. Ili trou, ako je malo – ili mrvu – ili meru – ili marvu.
Ako se pašćiš, hudo dilaš – ili dealaš ili deelaš, imas već lazno, da si jednu zapališ, kuriš, fajčiš, kadiš, čumbariš… Ča se kadi, to se kadi – to je svagdir tako.
Ki ne gredu, ti idu, hidu ili hidedu. Pak spu, spidu – ali zač ne spidedu?
Sunjok ili komar – grize svaki.
Veža je kuhinja je krpet.
Pojma je labda je žbukta – a Borištofi kolomasti.
Kneflj je fanjak je gubonac, nije kunac niti rizanac. A krumplj je penglj. Bome. Ali neka bude džilu dost. Srat se grea na stelju. Filešci neka idu na hajzjin.
Djurdjica je vodenica je febrigon je katarinčica je gregurica je dragujčica.
A folklor je folklor je folklor je folklor – samo edun džedini? Ili sto? Tisuć? Ezer ?
Kolo je, ko svaki svakomu ruku pruži.
Izvor
Kolo Slavuj, POGLEDI. 50 ljet – 50 prikazov. 50 Jahre – 50 Ansichten. Hermagoras Verlag – Mohorjeva založba, Klagenfurt/Celovec. 2023.
Sam tekst je prvi put izašao u programskoj knjižici “utorkom u kolo – dienstags immer…” – Jubiläumsprogramm zum 30-jährigen Bestehen, November 2001.
Izlet u jezik
u pogledi
mi se jako vidi