Zač tribamo tradicije?

Držimo na tradicija: Na naši kiritofi pripravljamo fešte, na Vazam imamo vazmeni oganj, vazmeni tanac. Nabrojiti bi mogla nekoliko tradicijov: društvene, u familiji ili i tradicije, ke ima svak:a za sebe. Si si koč stavi:la pitanje zač uopće tribamo tradicije?

Tema YENYouth of European Nationalities-seminarov ovoga ljeta je: „Tradicija“. Na Kick-Off seminaru u Kruševu u Sjevernoj Makedoniji smo se fokusirali na temu „Traditionally yours“, ada kakove tradicije imamo i definicija tradicije. Ali poseban fokus je ležao na tradicija, ke se nisu preminile zadnja stoljeća, ali ke bi se morale preminiti. Zač i kako preminiti tradicije? Koliko puti se mora ča učiniti, da se more govoriti o tradiciji? Bi mogli živiti i bez tradicijov? Morebit najvažnije pitanje: Zač uopće tribamo tradicije? Ova pitanja su samo nekoliko od onih, ka smo si postavila u toku seminara.

Definirati tradicije

Ča je to? U prvom hipcu sam mislila „Aj, to je lako! Toliko tradicijov, ke mi imamo.“ Ali pri diskusiji sam upamet zela, da svak:a definira tradiciju drugačije. Ako išćeš u internetu definiciju, najdeš prilično ovako ča: Tradicija je način, kako o čemu misliti, kako se ponašati ili kako ča učiniti, ča člani jedne odredjene grupe, familije ili društva jur jako dugo tako prakticiraju. Ča bi bio tvoj odgovor na ovo pitanje?

Se smu stare tradicije preminjiti?

Jednu tradiciju kanim istaknuti: Kad se zaručnjaki na piru sjedu na dva stolce, žena dostane kukljin/pregaču i rubac joj svežu, u jednu ruku dostane lutku, u drugu kuhaču. A muž dostane krljaču, cigaru i staklo vina. Kako je došlo do ove tradicije? Ča su si ljudi pri tom mislili? Dandanas se je ova tradicija jur malo preminila. Svaki par more za sebe odlučiti, ki ča dostane u ruku. Ali gdo je počeo preminjati ovu tradiciju? Je to uopće još ista tradicija, ako se je jur preminila? Se smu zapravo stare tradicije, ke su jur svenek iste bile, preminiti? Odgovor je: Da! Barem je to odgovor, koga smo mi svi zastupali na seminaru. Već ne valja izreka „ali to smo jur svenek tako djelali“ – tradicije moraju pojti društvenim napretkom. Zamisli, da jedna tradicija isključuje druge spole. Postoji čuda tradicijov, ke uključuju samo žene ili muže. Doba za promjenu! Živimo u 2023. ljetu i ne more biti, da isključimo koga od tradicije samo zbog spola. To je aspekt, ki se da u bilo koj tradiciji preminiti: Uključi svak:u!

Još svenek nismo riješili pitanje u naslovu ovoga članka. Tradicije su važan dijel naše kulture. One pomažu oblikovati strukturu i temelj u našoj obitelji i u društvu. Tradicije nas spominjaju, da smo dijel povijesti, ka definira našu prošlost – ona nas stvori tomu človiku, ki smo danas i ki ćemo vjerojatno koč biti. Ako počinjemo ignorirati značenje tradicijov, riskiramo oštećenje/škodjenje samih temeljov našega identiteta. Neki odgovori na naše „veliko“ pitanje:

• Tradicije daju človiku sigurnost i stabilnost.
• Tradicije posredjuju ćut skrovišćaGeborgenheit i pripadnosti.
• Tradicije ojačaju vridnosti kao slobodu, vjeru, izobrazbu, peršonsku odgovornost i nesebičnostnesebičnost-Selbstlosigkeit
• Tradicije nam daju forum, u kom moremo naše pretkipe predstavljati i stvari svečevati, ke su nam u žitku važne.
• Tradicije nam omogućuju, zahvaliti se komu, ki je ča doprinesao.
• Tradicije nam daju mogućnost, svečevati našu kulturu i šarolikost.
• Tradicije su put za stvorenje trajnih spominkovtrajni spominki – bleibende Erinnerungen za našu obitelj i prijatelje.

Nekim su tradicije važne, drugi vidu veliku problematiku u nji.

Zaključit ćemo: Neke tradicije se moraju preminiti. Nije potribno, da se svaka tradicija zame pod lupu i se išću mogućnosti za promjenu. Dobro je neke tradicije preispitivati. Svako društvo, svaka familija, svaki pojedini od nas ima posebne tradicije, ke povezuju društvo, familiju ili bilo koga. Još je nekoliko pitanj otvoreno – i vridno je diskutirati o oni pitanji. Morebit i nakon završetka ovoga YEN-ljeta.

Slika: Theodor Vasile/Unsplash