/

Vinorodan vinograd

Reportaža o vinogradarstvu.

Vino je piće, ko je jako prezentno u socijalnom i kulturnom žitku. Ali koliko jur znamo o djelu u vinogradarstvu – od trsa do vina? Ča je vam važno kod vina – slatki ukus ili jednakost? Ili vam je važnije, kako se načinja vino?

U septembru sam peljala intervjue s vinogradari Franzom Jagschitzem i Lukom Zeichmannom. Oni su mi dali mali uvid u svoje djelovanje i u kompleks vina.

Proizvodnja vina počinje u tlu

Franz, ki je študent biotehnologije namirnicbiotehnologija namirnic – Lebensmittel-biotechnologie u Beču, kani po svojem študiju preuzeti Remušev dvor obitelji Jagschitz u Uzlopu. On i njegova sestra Agnes Jagschitz sprohadjaju svoje roditelje u vinogradarstvu jur od ditinstva – od trsa do marketinga.

Zadaće u trgadbi. Franz Jagschitz.
Franz i Agnes Jagschitz u dvoru obitelji Jagschitz. Slika: Elisabeth Satovich.

U vinogradarstvu misliš za generacije dalje, jur kod zasadjenja trsa odlučuješ za dojduća desetljeća, mi povida Franz Jagschitz i si izračuna, da su najstarji trsi kod njih šezdeset ljet stari. S jedne strani zasadi trse, ki se dobro ćutu na tom tlu (ilovača, japno ili kamenito), da i dugo izdržu i ostanu zdravi. S druge strani posadi sorte, ke i konzument:ice rado piju. A to da su sorte kot Chardonnay, ke da su „IN“ i dost nove u regiji, povida Remušev Franz.

„Tlo je važan faktor. Svaka sorta se ne u svakom tlu dobro ćuti.“

Franz Jagschitz

Ako zameš jur kod zasadjenja preferirano tlo trsa u obzir, je to jedna vrst skrbljenja. Po dugi ljeti opažanja i daljedavanja znanja drugoj generaciji, se vidi, kako i kade najbolje funkcionira razvitak trsa. Franz je osvidočen, da se to sve i u vinu more račiti: Uz klimatsku zonu, vrime kroz ljeto, starost trsa, račiš djelovanje vinogradar:ice: Njegovanje i dobrobit tla, trsa i grojza.

Care work u vinogradarstvu

Različnimi tli se je i vinogradar Luka Zeichmann bavio, ki ima u Dolnjoj Pulji vinograd i u Jojzi vinograde sa skupčinom (Joiseph). U skupčini je on ta, ki načinja vino i pri razgovoru je uvadio, da je velik fan Furminta i Plave Frankovke. Sorte, ke se kod ilovače na Dolnjoj Pulji i kod kamenitoga japna u Jojzi dobro ćutu. Luka mi razlaže, da mu je obnovljenje humusa jako važno. On podupira tlo i biološki sistem u tlu divljim pozelenjempozelenje – Begrünung, znači on ostavlja ča god na tom mjestu raste ili zasadjuje dodatno još već onih biljkov, ke se moru inako najti u vinogradu u odredjenoj mjeri. Dodatno proizvadja ugljenugljen – Kohle kitami i biljkami, ča doprimi važne biološke hranjive tvari u tlo.

Luka Zeichmann i Rosa Lassalle – Zeichmann u vinskoj pivnici. Slika: Marica Zvonarits

„Čim šarije je, tim bolje funkcionira. Onde se već gane.“

Luka Zeichmann

Divlje pozelenje prakticira i obitelj Jagschitz. Franzeva filozofija je, da neka to raste ča kani uprav onde rasti. Preveliku „halugu“ posičkaju posebnom kosilicom, ka se zove „Stockräumgerät“. Obitelj Jagschitz kot konvencionalni vinogradari jur dvajset ljet odstajuodstati – verzichten od glifosata. Glifosat je herbicid, ki se još u velikoj mjeri hasnuje u konvencionalnom vinogradarstvu u Austriji i kade još svenek nije jasno, je li će uopće u bližem vrimenu dojti zakon protiv upotribljenja ovoga otrova.

Odreka glifosata. Franz Jagschitz.

Ne biti standard u svojoj „šini“

U vinogradarstvu čudakrat špricaju različna sredstva za obrambu raslin. Nekoliko sortov uopće ne bi moglo rasti prez špricanja, jer ljuto obeteža. Ukratko i plakativno bi se moglo reći: Konvencionaln:e vinogradar:ice špricaju kemično-sintetična sredstva preventivno. Po ovoj ideji se šprica prije neg se širu betegi u pojedini senzibilni časi na primjer oko cvanja. Ali većina vinogradar:ic šprica još nekoliko puti medju tim za „sigurnost“. Franz mi je povidao, da on šprica circa četire pute – to da je jako rijetko – i se pita, zač špricati dodatno ako trs inako nije betežan?

Franz Jagschitz u obiteljskoj vinksoj pivnici. Slika: Elisabeth Satovich.

Biološk:e vinogradar:ice špricaju biologična sredstva, kade je i bakarbakar – Kupfer zamišano. To se čuda puti kritizira, jer velike količine bakra se teško povežu sa zemljom i moru onda toksično reagirati na organizme u tlu. Luka Zeichmann argumentira, da gor ne tribaš špricati toliko bakra kot je maksimalno dozvoljeno (4 kg na hektar/ljeto). On samo šprica 300-400 gramov na hektar na ljeto.  Dodatno tvrdi, kako važno je, da tlo ima čuda humusa. Tako da se moru dijeli humusa lako povezati s bakrom. Uz kupljena biološka sredstva za špricanje, dodaje Luka čuda puti čaje od biljkov kot na primjer od kopriv, ki podupira trs i jača svoj zdravstveni sistem – to se more malo predstaviti kot imunološki sistem (človika).

Krem za trs. Luka Zeichmann.

Ručni rad

Na moje pitanje, je li rukom ili mašinom trgaju, su obadva rekli jasno, da gor ne bi kanili, da se kod njih mašinom trga. Franz Jagschitz je rekao, da se kod njihove veličine vinogradarstva ne bi isplatio mašin. On i ne kani nastati veći, jer onda se ne bi djelo u pivnici – to sada upravljaju on i njegov otac – s tom djelatnom snagom izašlo. Zvana toga se onda ne bi mogao već sam tako dobro skrbiti za svoj vinograd, razlaže Franz. Veća pomoć od ljudi ili tehnike da bi ga samo odaljio od svojega vina i vinograda.

Luka prispodablja ovde vinogradarstvo s poljodjelstvom: S jedne strani su napretki u tehniziranju i još i u digitaliziranju u neki mjera dobri i važni. Ali u vinogradarstvu ne bi kanio djelati, ako to znači biti odvisan od tehnike. Velika poduzeća da su odvisna od regulacije kod vina – sve da je automatično, razlaže Luka.

„Već ki djela na tom, da se svako vino svako ljeto isto rači. – Moja filozofija to nije.“

Franz Jagschitz

Ipak je romantiziranje kod vinogradarstva još i jače nego u poljodjelstvu. Transportiran je kip trganja rukom, južinanja u vinogradu, ručnoga prešanja – a ta kip da ne odgovara istini čuda vinogradar:ic. “To je jednostavno laž”, veli Luka.

Branding i važnost informiranja

Luka Zeichmann načinja vino po stari način, kot on veli. Znači bez reguliranja temperature u pivnici ili dodanja kakovih začinov iz industrije, ki su nastali standard u Austriji (kot posebni encimi, gumi arabikum i jako čuda sumpora). Kod njega zakipi vino onda, kad vino kani – ada špontano – i on samo dodaje na koncu malo sumpora, kad puni floše. Njemu da su važni faktori prirodnost i autentičnost.

„Luka, kako ti načinjiš vino?“ – „Ja čuda ča ne činim, kad načinjam vino.“

Intervju: Marica Zvonarits i Luka Zeichmann.

Lukina vina su čudakrat nefiltrirana i mutna, a okus čudakrat ne odgovara nekoj normi. Ov novi smir produkcije vina se na nimškom zove Naturwein, po hrvatsku prirodno vino, Englezi koristu i rič Orange wine. Način je po Luki zapravo stari, “tako je i stariotac napravio vina”. Ali način nije obljubljen kod standardnoga komiteta za kvalificiranje vina.

Luka Zeichmann u svojoj vinksoj pivnici, ka je bila prlje koč kravska štala svojega ujče. Slika: Marica Zvonarits.

On povida: “Ja ne smim napisati, da su moja vina iz Gradišća.” Vinska politika da se je samo malo dalje razvila od „Weinskandala“, razlaže Luka Zeichmann i povida, da se uopće već ne zanima za naticanje za kvalifikaciju. Zbog nekvalifikacije i ne smi imenovati svoje vino po sorti vina, tako si on izmisli neka imena kot Piroška ili Mischkultur. Tako si stvara svoje vlašće „marke“. Njegovim konzument:icam, k:e ima širom Europe i Austrije, je ta kvalifikacija isto svejedna. On razlaže, da „niša“ prirodnoga vina sve veća nastaje i, da su konzument:ice zapravo kritičnij:e, kad ima vino kvalificiranje. 

Franz Jagschitz je redakciji razložio ča je “Leithaberg DAC” i ča o kvalifikaciji vina. Slika: Elisabeth Satovich.

Obitelj Jagschitz većinom prodaje svoje vino u Austriji i malo u BavarskojBavarska – Bayern. Franz razlaže, da je marketing jako važan i da sve važnije nastanu socijalni mediji kod prodaje. Na primjer prodavaju s lipo dizajniranim etiketom “Wein, Wasser, Sonst nix” špricere u 0,33 l flošica. Druga vina nosu čudakrat hrvatska imena i to da čudi mnoge konzument:ice, se našmiši Franz. Morebit more imati vino u ovom slučaju informativnu funkciju, da je Austrija većjezična zemlja? 

A da vino opušćaopušćati – lockern, entspannen jezike u svi pogledi, je jur sigurno nek:a od vas opazi:la.

Slike: Elisabeth Satovich i Marica Zvonarits

Piši komentar

Your email address will not be published.