U ekološkom sistemu igra sijanje raslin veliku ulogu. Na drugoj strani prouzrokuje intenzivno poljodjelstvo promjenu klime. Urednica Novoga glasa Marica Zvonarits, ka je odrasla s biološkim seljačtvom, je intervjuala študenticu Univerziteta za obradjivanje tla (BOKU) u Beču, Juliu Gregorich, ka je odrasla s konvencionalnim seljačtvom u Filežu. Razgovor o pesticidi, padalini u Gradišću i budućnosti polodjelstva.
NG: Povidaj, kako si odrasla va seljačkom stanu. Ideš ti koč na lapte?
Julia Gregorich: Da. Svenek kad mi je moguće va prazniki i kad imam meru već časa, idem rado s tatijom na lapat. U ljeti kod žetve pomažem. To za mene jednostavno sliši ljetu. Zadnja troja ljeta sam u ljetni miseci djelala pak to mi je onda ekstremno falilo, biti kod žetve trpaj. Koč-toč sam se navečer po djelu dovezla iz Beča u Filež, da morem jednu ili dvi prikoliceprikolica – Anhänger lifrati. Onda sam se jutro opet Beč u djelo vozila. A ljetos sam si najper zela, da budem pri žetvi doma i „Vollzeit“ pomažem.
Wow. Pomoćnu ruku ćedu sigurno tribati. Misliš jednoč preuzeti seljačtvo?
To još nije tako jasno, kad kako će ovo sve dalje projti i s promjenom klime, kako sigurno će ovo ostati, da moremo ovde ovako djelati. Ali kraj dati ili napustitinapustiti – aufgeben ne dojde u pitanje.
Ča misliš ti da neće biti sigurno zvanje va budućnosti biti seljak:inja u našoj krajini?
Već nije sigurno, da imaš svako ljeto dobru urodjuurodja – Ertrag. To more biti, da imaš koč jako čuda urodje, ali druga ljeta ne. Mislim, da će svako ljeto čemernije nastati. A ako si to ne dobro zadiliš, pak ako znamda preljuto investiraš va nove mašine ili hale, onda to more ljuto uskousko – eng nastati.
A ti misliš, da nećemo imati simena, ka su rezistentna protiv suše u našem slučaju?
Mislim kod pšenice, repca/ripica ili kod raslin, ke mi ovde poznamo, je moguće, da se uzgoju sorte, ali to sve jako dugo dura. Onde se stopr sorte moraju križati i onda pokusiš na polju, je li si uopće dostala tu sortu, ku kaniš i ka ima ona željna svojstvasvojstva – Eigenschaften. Daljnja mogućnost se zove: Digital Breeding. Znanstven:ice na BOKU-u s tim djelaju. Slično tim kriminalnim serijam, kade se načinja genetički otisak od prstaotisak od prsta – Fingerabdruck se more načiniti to kod rasline.
Ča to znači?
Pomoću genetičkoga otiska rasline vidiš, je li su jače rezistentne prema suši, koliko vode prava itd. Tako moreš jače s ciljem križati sorte pak moreš ljutije dostati rezultate, ke kaniš. Ali po mojem mišljenju još i to jur čuda predugo dura. Treta mogućnost je, da počneš kultivirati rasline, kade se zna, da su jače rezistentne na primjer protiv vrućine i ke se još nisu kod nas kultivirale. Namjesto repca bi mogla dojti maslinamaslina – Olive u Austriju. Jur načinjaju pokuse i su jur posadili maslinova stabalja kod Niuzlja. Ali i druge rasline žita naprimjer.
Ada ča novoga. Ka vrst žita na primjer?
Julia (dalje): Drug:e konzument:ice se moraju nač drugoga naučiti zbog problemi probavom ako jidu naše tipične rasline kot pšenicu. Jedna bolest, ku imaju sve već ljudi je celijakijacelijakije – Zöliakie.
NG: Muka prava protein da zajde tjesto i ako je već proteina nutri onda ljutije zajde tijesto. Mislim kad si rekla tržišće: U našem društvu nimaš čuda časa. Sve mora projti ljuto. Tijesto mora ljuto zajti, da se more ljuto prodati, je to tako?
Da. Malinari, pekarije i industrija hrane kanu svenek već mašinami djelati. A da to moreš ljuto djelati i u masi, moraš unajpr mašine urediti, ke onda svenek bižu. Kade onda imaš odredjenu žilavostžilavost-Zähigkeit tijesta, toliko vode u tijestu nutri itd. Onda to ide kot na tekućoj vrpcitekuća vrpca-Fließband.
NG: Teoretski bi mogl:e jisti pšenicu s 9 procentov proteina, ali „čas“ društva to ne dopušća. Pred svim biološka poduzeća ne dojdu na onih 12 procentov proteina, kad jednostavno ne šicaju umjetni gnjoj i nimaju uopće ili samo malo gnjoja od blaga. Ja sam jur skoro 22 ljeta stara i u našem biološkom poduzeću smo imal:e samo jedno ljeto pšenicu sa proteinskim sadržajem od 12 procentov. Ada zapravo leži problem kod tržišća.
Da štima. Ja mislim, da je zdravije za ljude, ako se ne bi fokusiralo na tih 12 procentov proteina i počelo jisti različne rasline s manje proteinov. Uopće bi bilo optimalno, ako bi bil:e sv:e biološk:e seljak:inje. To bi bila najbolja opcija za klimu. Ali tomu neće dojti, kad sljedeće to zaustavlja: Va zadnji četvrdeset do petdeset ljeti su kreirane takozvane „zone slobodne trgovine“zone slobodne trgovine – Freihandelszonen, kade poduzeća iz inozemstva ne pravaju nikakove carine platiti, ako svoje produkte EU-u ili Austriji prodaju.
Julia (dalje): Ukupno je tako lakocjena produkcija, da se njim splati transport u Europu, a ipak su lakocjeniji nek produkti od regionalnih seljak:inj. Ako mi sada sv:e na biološko polodjelstvo prelazimoprelaziti – umsteigen – kot sam rekla: super za klimu – već ne bi mogli konkurirati na tržišću s njimi, kad je ih dost, ki nudu pšenicu s 12 procentov proteinov, ča malinari kanu.
Ča misliš, kade bi morao biti prvi korak promjene, da bi mogla biti samo ili pretežno biološka poduzeća u Austriji?
Super korak bi bio, ako one „zone slobodne trgovine“ – iako mislim da imaju neke prednosti – da se sektor polodjelstva onde van zame. Kad nije etički korektno, da ne moremo se držati visokih standardov tako kot bi mogli – ako moramo u istoj dobi konkurirati s produkcijami inozemstva. Drugačije bi bila jedina mogućnost, da bi se sve industrije, vlade i političar:ke skupa sjel:e i rekl:e: Okay. Sada ćemo na cijelom svitu samo biološki producirati. Tomu neće dojti, kad je industrija jako „profit-geil“.
Ti si se jur zaran počela baviti ovom tematikom. Pisala si predznanstveno djelo u gimnaziji u Gornjoj Pulji o poljodjelstvu i promjeni klime u ljetu 2016. Dostala si još i nagradu za nje. Ča je bio ončas tvoj rezime?
Ja sam jur zaran upametzela, da se moj otac počeo baviti promjenom klime i mi je svenek povidao, kako se djelo na lapti minja i kako se rasline drugačije razvijaju. Rekao je, da je to povezano s promjenom klime i počelo me je to zanimati. A onda sam imala s predznanstvenim djelom mogućnost, da ovu temu jače opisujem i da morem uvide mojega tatija nabrojiti i pomoćom faktov potvrditi. Tako sam počela zaprositi podatke metorološke štacije u sridnjem Gradišću, u Lučmanu. Ti podatki se tiču padalinepadalina – Niederschlag i temperature.
Julia (dalje): Rezultati su, da su prosječna temperatura i prosječna padalina kod nas više.
NG: Sada se ali čuje, da sve već vode fali u polodjelstvu kod nas. Kako se to onda misli, ako je u cijelom ljetu ukupno padalina viša?
Problem je, da onda, kade je prlje htilo čuda curiti, malo curi. To znači godinasti mustri u ljetu su se preminili. Ako si pogledaš misece, kade raslina ne raste ada u jeseni i zimi, onda čuda dani curi i jako curi – znači da je onda čuda vode. A od marcijuša i maja, kade raslina raste i kade bi ona pravala čuda vode, ne spade godina ili kad curi onda premalo curi.
Misliš da moramo u budućnosti sistem sijanja do žetve kako porinuti i preminiti?
Ako šicaš onda ti to samo hasni, ako ča curi. Onda se sol stopr more raspustiti u zemlji i dojti u žile rasline. Kod konvencionalnoga polodjelstva je to tako, da se tri pute u periodi od marcijuša do junija soli. Ako sada od maja ne curi, onda ti to već niš ne hasni, ako soliš. Ča moreš djelati, je da namjesto trikrat samo dva pute soliš, ali onda ranije i već najednoč soliti, ko znaš da će curiti. Ako soliš i ne dojde godina, to nije dobro – jer ako ta sol dugo na zemlji leži, nastaje od toga dušika oksidN2O Lachgas a to je jedan uzročnik stakleničkoga efektauzročnik stakleničkoga efekta – Auslöser d. Treibhauseffekts, ki je daji 300 puti gorji nek uglikodiokcidCO2 Kohlenstoffdioxid.
A kako je to kod špricanja pesticidov kod konvecionalnoga polodjelstva? Je potribno tako čuda špricati?
Ja mislim svak:a seljak:inja mora za sebe optimum najti. Firme ti velu, koliko bi bilo optimalno za špricati, a od toga moraš svenek ča opstegnuti, jer oni ti velu svenek granicu. Ali svejedno ča špricaš ili je to pesticid, fungicid, herbicid ili insekticid – sve i meru raslinu poslabi. Ako ti natura na srcu leži, onda ćeš špricati tako malo kot moreš kod konvencional:a seljak:inja, ali ako misliš na različne betege, onda ćeš si dvapute premisliti, je li ćeš malo špricati, jer će ti biti pol lapta kraj.
A ča ko bi sada imal:e manje urodje?
Onda ćeš manje zaslužiti. Konvencionaln:e seljak:inja imaju i ta pritisak visoke urodje, kad i manje na kilu zaslužu nek biološk:e seljak:inje. Ako bi tržišće svoje potribovanje preminilo – na primjer da se more i pšenica s manje nek 12 procentov proteini na industriju hrane prodati – , onda bi i našu produkciju mogl:e preminiti. Znači manje šicati i špricati.
Ča preporučiš seljak:injam, svejedno je li imaju biološko ili konvencionalno seljačtvo, ako njim klima na srcu leži?
Pokidob smo tako zapleten:e u ovi svi ugovori, o ki političar:ke odluču, je teško, da nastaju sv:e biološk:e seljak:inje. Onde uopće nimamo toliko moći. Mi se moremo na noge postaviti pak se tim baviti koga odibirati u našoj vladi. A onda kot ostal:e konzument:ice: kupiti regionalno, se informirati i gledati koga odibiramo.
Julia Gregorich kani po bakalaurskom študiju početi master študiji na Univerzitetu za obradjivanje tla (BOKU). Istraživala bi rado u sektoru agrarne bio-tehnologije. Fokus bi stavila na Digital Breeding i sredstva obrambe raslinsredstva obrambe raslin – Pflanzenschutzmittel.
Intervju: Marica Zvonarits
Sve fotografije: Konstantin Vlasich
Zanimljivo gledišće! Hvala za informaciju! Ufam se, da će čim već ljudi ov prinos čitati i da postoji mogućnost promjene!
Za sve ljude, ki imaju probleme s probavom bi bila velika šanca da moru opet pšenicni kruh „svakidanji“ jisti i uzivati!