Kamo u Beču. Streetart Wien.

Deutschsprachige Zusammenfassung einblenden

Koliko nas povijest, kultura ili umjetnost zaistinu zanima, smo najkašnje sada po četvrtom(?) lockdownu doznali. Lista muzejov, ke još nikad nismo pohodili, je dužička. Lista muzejov, ke zadnje misece nismo mogli pohoditi – još duža. S koraki otvaranja su i muzeji početkom maja opet otprli. Ali najveći i rekla bi najlipši muzej zapravo nikad nije bio zaprt. A to je sam Beč.

Jedna stvar, ku je lockdown na svaki način poboljšao, je pojti kroz okolicu otprtimi očima. Naša svakidašnjica normalno izgleda ovako: Pašćimo se od termina do termina kroz pol Beča, a sve ča vidimo su velik “U” i zidi pod zemljom. Obična šetnja je u zadnjem ljetu nastala popularna aktivnost (kakovo presenećenje). Ako ti šetanje kroz prirodu ili park ništ ne da, imam “insidertip” za tebe. Grad Beč nije samo poznat za izvanrednu arhitekturu i impozantne zgrade, nego nudja šaroliku izložbu umjetnosti – svaku dob, besplatno, a najbolje: bez maškaradeovde: ohne Maskenpflicht. Ada, ki se “fućku” za takozvani streetart zanima, si sljedeće odlomke gor ne prava preštati.

Izložba, ka se stalno minja

Čim se graffiti obično asocira? Umažene stijene i izobličivanjeVerunstaltung Ubahn-štacijov ili Dunajskoga kanala. Ali ako točno gledaš, postoju i lipa umjetnička djela poprik cijeloga varoša. Jur sam Dunajski kanal je muzej za “uličnu umjetnost”. Onde imaš sve: S jedne strani gradski promet, s druge opušćanje uz vodu i naturu, a i dahein Hauch umjetnosti (vidi slike odzdola). Početo od Nussdorfa u 19. kotaru doli do 3. kotara – kade je i Kunst Haus Wien i Hundertwasserhaus – moreš najti svakaričku umjetnost. Čuda ljudi ali uopće ne zna, da “sprejanje” onde nij svagdir dozvoljno. Nek pojedine zidi, ke su s znakom goluba markirane (vidi Wienerwand), se legalno smu pofarbati. Ada problem, ki umjetni:ce u medjuvrimenu imaju, je, da jednostavno nije dost legalnoga mjesta. Tako se stane, da čuda slik nije dugo prezentno, jer svaki “sprayer” kani svoje nove ideje prezentirati. Od oštrih pravil, kih se moraš držati, ovde ada nije govora. Jedino valja: Neka djela, odnosno neke umjetni:ce se već cijeni, a druge manje. To je takorekuć cijena zato, da moreš svoju umjetnost u javnosti pokazati.

Šetnja, ka ne postaje dosadna

Kod ulične umjetnosti se more razlikovati klasičan graffiti, ada potezSchriftzug, ki zvećega prikazuje ime svoje zajednice ili u jeziku mladih: svojega ganga. Pojmu streetart već pripadaju umjetnička slikarstva, ka nam takorekuć ča povidaju. Dobar i opširan pregled daje inicijativa Vienna Murals. Cilj im je, da stvoru “svist za živu bečansku scenu uličnoga i zidnoga slikarstva”. Sve to su sklopili u pet pišačkih stazov, ke su oko 7 do 20 kilometrov dužičke. Većina pelja kroz nutarnje kotare, na primjer mlade i popularne četvrte u Wieden, Margareten ili Neubau. Onde ti je sigurno – svisno ili ne – jur ko-to umjetničko djelo u oko spalo. U Vienna Murals Street Art guideu su točni putokazi, kot i informacije o pojedini slika za najti. Kot napomenuto nažalost more biti, da neki od tih uživo već ne postoju. Guide nije čemeran za one sa slabom orientacijom, jer puti u varoši nisu markirani.

Umjetnost, ka nima granic

Ča kao “umjetnost” valja i ča ne, se vjerojatno more na sve vijeke diskutirati. A graffiti-scena je ionako jedno poglavlje za sebe. Sigurno ima čuda zidnih slikarstav, ki su tako crazy (boljega izraza ovde nije), da gor ne znaš, ča neka misliš. A to je ta stvar ulične umjetnosti: Nije važna perfektnost svake pojedine crte, nego već message te grafike. Na zidi su pred svim aktualne i političke teme prezentne – u različni farba, znaki i kombinacija. Interpretacija je svakomu samomu prepušćena, ča to sve još zanimljivije načinja. A samo kad se ulaz ne plaća, ne znači, da nije poznatoga za najti. Još i Ms. Rona je uspjela na bečanske zide 😉