Feminizam kot stablo. Feminismus als Baum. Ilustracija: Tessa Sima

Znanstvena revolucija

Serija Mladi Anthropos. Uvod u feminizam i gender.

8 min. čitanja

„Feministička kritika u socijalnoj antropologiji je narasla kao u drugi socijalni znanosti zbog specifične skrbi, da se na žene u ovoj disciplini premalo zgledazgledati se-berücksichtigen.“)

Henrietta Moore 1993, moj prijevod

Ov citat Henriette Moore dokazuje, da je bila promjena u institutu potribna, kad su muški znanstveniki pisali iz njihove perspektive i da je mišljenje muških istraživaćev dominiralo. Tako je nastalo iskrivljivanjeiskrivljivanje-Verzerrung u istraživanju i u znanstveni teksti. Uopće u študiju žen se je čuda dogodilo u onom vrimenu i nastali su dva suprotivni smjeri feminističkoga djelovanja, kada ali obadvi teorije izostavljaju dijele i su tako još nepotpune.

Trikratno iskrivanje

Od 1960. do 1980. ljeta se je u institutu kulturne i socijalne antropologije dogodila jedna znanstvena revolucija, ka je peljala do revolucije u našem društvu. Preminilo se je gledišće, jer su počele znastvenice neodvisno od znanstvenikov istraživati – nekolikime su to jur pred tim načinile, ali one nisu imale moć se probiti – i pokazale su feminističke antropologinje, da je dosidob egzistiralo trikratno iskrivljivanje u našem društvu:

Prvo iskrivljivanje je bilo, da su znastveniki i društvo nesvisno pretpostavili i očekivali od uloge „žena“  odredjena svojstvasvojstva-Eigenschaften. Konstruirao se je kip žene, ki kaže „normalnu“ ženu.  Predstavlja se ovde žena, ka djela odredjenu vrst posla, djela u domaćinstvu, preuzima uloge majke i hraniteljice, ka ima posebno stereotipične „ženske“ interese i ka se posebno stereotipično „žensko“ ponaša. Tako se je jur od početka asociralo žene s odredjenimi djelatnosti i društvenimi polji. Drugič su bile izjave muži o žena verificirane u znastvenom krugu. To je bilo zato, kad su muži sami peljali diskurs i vodili institute. Iako su i kašnje žene študirale, su se one teško probilese probiti – sich durchsetzen i nje perspektive i izjave se nisu akceptirale, ako nisu bile slične izjavam muških znanstvenikov. Ovako se je načinila hijerarhija i skroz tu hijerarhiju je nastala nepravičnost, ča je treto iskrivljivanje.  Tako su nastali hijerarhijski dualizmi i dihotomije.  

Dualizmi i dihotomije imaju pojme i kontrastne pojme. Prvi pojam je svenek na vrhu hijerarhije – u drugi riči ča boljega. Naprimjer javno – privatno, kultura – natura, muž – žena, … . Za bolje razumivanje slijedi primjer dualizma: kultura – natura. Europejci su se u kolonijalizmu gledali s njevom „kulturom“ kao jedno tehničko napredno društvo.  Zajednice drugih kontinentov su oni opisali kao naturalni, kad nisu vidili (ili nisu kanili viditi) naprednu tehniku i znanje, ke su ove zajednice imale. Konstruirana hijerarhija još dandanas postoji, kad pomislimo na pojme razvijane zemlje i zemlje u razvitku.    

Univerzalno tlačenje žen?

Na početku ove revolucije u antropološkom institutu su bili u takozvanom študiju žen dva smjeri, ki su debatirali u jednom, je li je tlačenje žen univerzalno i je li egzistiraju drugi nehijerarhijski sistemi socijalne organizacije.

Na jednoj strani je bio simboličko orijentiran smjer, zvao se je i strukturalistički smjer. Ove feministice nalazu od zapadne i hijerarhijske perspektive, ka nosi dihotomije kot kultura – natura u sebi. One argumentiraju, da se ženam pretpostavlja bližina k naturi, zbog sposobnosti radjanjaradjanje-Gebären i pridajanjapridajanje-Stillen. Muži su se bavili tehničkimi sredstvi za lov i poljodjelstvom, debatirali su u krugu muži za budućnost zajednice i obitelji i to do odluke. Tako se je muž asocirao kulturom. Ovako se je to razvijalo u našem društvu: Žena je naturalna. Ona se bavi privatnimi stvari. Versus. Muž je kulturan. On se bavi javnimi stvari. Smjer je i mislio da su ovi dualizmi i tako muška dominacija univerzalni.

Na drugoj strani je bio marksistički smjer, ki veli, da su tlačenje žen kot i dihotomije kot javno – privatno itd. u vezi s klasom historično konstruirane. Pomoću kolonijalizma su se ove ideje proširile po cijelom svitu i tako su bili narodi prisiljeni preuzeti socijalne konstrukte i elemente kolonijalistov. U centru interese ovoga smjera stoji domaćinstvo i drugi načini djela reprodukcije, udjelano pretežno od žen. Iz ekonomskoga pogleda i u kratkim: Žena producira besplatno važnu roburoba-Ware, naime producira i reproducira djelatnu siludjelatna sila-Arbeitskraft (ljude) i tako pomaže, da ova roba, takozvana djelatna sila, postaje jako lakocjena. Ovu funkcionalnost i relevantnost žene u kapitalizmu Karl Marx u svojoj teoriji potpuno zabi i tako se ov smjer mora razumiti kao jedna feministička adicija marksizmu.

Škuljave teorije

Kritika na strukturalističkom pogledu je, da su dihotomije natura-kultura, javno-privatno itd. europski koncepti, ki ne svagdir isto egzistiraju i ki moru imati na drugi mjesta drugo značenje.

Marksistički smjer razlaže tlačenje žen u jednom kapitalističkom sistemu ali ne svoj izvor, jer i pred- i ne-kapitalistički sistemi poznaju tlačenje žen.

Nadalje se da kod obadvih smjerov kritizirati, da su zapadni pogledi i kritike bijelih i u najvećem dijelu gradjanskih žen. Ada fali ovde perspektiva i pogled na ovu tematiku od ljudi, od muži kao i žen, različne klase, nacionaliteta, seksualnih orijentacijov  itd. Ako ti svi pogledi nisu ovde, su teorije škuljave.

Ilustracija driva: Tessa Sima

Uvod u feminizam broj 2

Izvori

Zuckerhut, Patricia SS2020. Anthropology of Women, in: Einführung in die Anthropologie der Genderforschung. Universität Wien.

Zuckerhut, Patricia SS2020. Marxistische Frauenforschung, in: Einführung in die Anthropologie der Genderforschung. Universität Wien.


Marica Zvonarits predstavlja seriju, imenom Mladi Anthropos, ku pelja o temi feminizma u antropologiji. Anthropos dohadja iz starogrčkoga i se more ovde tumačiti kot človik; daljnje značenje je i človik uspravnoga hodaaufrechten Ganges. Antropologija je nauk o človiku.

Piši komentar

Your email address will not be published.