Anno nije samo latinski pojam za “u ljetu” nego i ime platforme odnosno webportala historijskih novin i časopisov Austrijske nacionalne knjižnice ÖNBÖsterreichische Nationalbibliothek. 2003. ljeta se je osnovala ova platforma, čije ime ima dupli smisao: uz latinski izraz ki se čini adekvatan za historijske medije je ANNO i kratica za AustriaN Newspapers Online – ANNO.
U medjuvrimenu nudi ANNO već od 1500 izdanj i 27 milijun stranic i se tim deklarira kao “najveća virtualna čitaonica Austrije“. To je bome impresivno. Pred dvadesetimi ljeti je platforma počela s 15 digitaliziranih novin, broj ki je onda i počeo brzo rasti. Na početku je bilo moguće listati po novina po vlašćem izboru izdanja i ljeta, a od 2013. ljeta je moguća potraga po natuknica u tekstuVolltextsuche, ča znatno olakšava djelovanje i rešerše s dostupnim materijalom, i to u znanstvenom kontekstu i u čitanju za vlašće veselje ili interes. Jer cijela platforma je digitalna i open access, znači da se more koristiti iz bilo kade, iz cijeloga svita i to besplatno. Jedini potribni alat je pristup k internetu.
Iz našega gledišća je u 20-ljetnoj historiji portala 2022. ljeto posebno značajna: od početka prošloga ljeta su i Hrvatske novine isto u digitaliziranom obliku dostupne na ANNO. Da su i izdanja inkludirana ka su novija od sedamdeset ljetnap.: po sedamdeseti ljeti prestane copyright leži na kooperaciji HŠtD-a (kao izdavač novin) s ÖNB, jer je HŠtD tim ugovorom dao nalog, da se HN u kompletu digitaliziraju. Ta korak je značajan ne samo za novine, nego i za cijelu narodnu grupu: Kao prvo za znanstveni:ce k:e se bavu s gradišćanskimi Hrvati:cami, bilo to u kulturnom, povjesnom ili jezičnom pogledu, jer su HN do neke mjere i jedini naš kulturni arhiv o dogadjanji unutar narodne grupe, ki obuhvaća gradišćanske Hrvat:ice u cjelini, i nije toliko fokusirano na jednu regiju ili jedno selo. Nadalje pružu historijske novine, i tako i HN, socio-kulturnu sliku časa, u kom su izašle, a tim i kažu promjene u svi mogući aspekti, ča ima naravno i značenje prik granice gradišćanskogahrvatskoga mikrokozma.
Potrezi & poezija
Na ke različne i različite načine je ANNO koristan je pokazala proslava ÖNB-a povodom 20-ljetnoga postojanja platforme. U kratki referati su ljudi iz svoje struke pokazali kako djelaju s digitalizanimi historijskimi novinami: Od uvida u kazališće i kabaret „Die Hölle“jedan od najvažnijih kabaretov u nimško-govorećem području početkom 20. stoljeća pomoćom ANNO, prik važnost u povjesno-znanstvenom kontekstu, izvora za interaktivne igre, do uloge platforme ANNO u istraživanju historijskih potresov u Austriji. Dakle, područja ka se činu logična, kad se misli na značenje historijskih novin, do aspektov ki nisu tako očividni, ali zato ne manje važni.
Vrhunac proslave je bio pisac Clemens J. Setz (početkom novembra je odlikovan s Österreichischer Buchpreis) ki je pokazao kako ANNO funkcionira kao mašina za poeziju, pomoćom kulturnih tehnikov dérive i détournement: Lutanje po prostoru riči i sadržajev, otkrivanje novih pogledov i perspektivov, staviti pojedine sadržaje u nove kontekste i tim kreirati ča potpuno drugačijega. Jur samo ov primjer kaže, historijske novine nisu ča suhoga i dosadnoga, nego to je u ovom lako dostupnom obliku ča živoga i multifunkcionalnoga.
ANNO poweruser
Iz vlašćega iskustva morem potvrditi da je ANNO bio minjanje paradigmov u rešerša još za čas mojega prvoga studija: Još sam bila u situaciji da sam sidila tajedne dugo u pivnici Nacionalne knjižnice u škuroj kamrici s bezbroj metrov mikrofilma, da poišćem i istraživam ono ča sam tribala iz tih novin za seminarsko djelo. Sada je to stvar od par klikov i par minut. Živila digitalizacija! Tim i morem priznati da brojim u onu kategoriju ljudi, ku su na proslavi zvali „ANNO poweruser“: Koristim ANNO i za (znanstvene i novinarske) rešerše, i za vlašći entertainment.
Uz predavanja suradniki webportala dali su i uvid u svoje djelovanje i tehničku pozadinu: Kako funkcionira digitalizacija historijskih novin, kom tehnikom se prepoznaje tekst i kako najbolje baratati s rešeršom u portalu.
Vraćam se na „našu“ gh-perspektivu: Da je konačno i ča od „naših“ sadržajov na službenoj instituciji kot je to ÖNB je izuzetno relevantno, jer su onde alati, tehnička sredstva i kompetentan personal, da se naša kulturna ostavština čuva i na odredjen i dostojan način. Moglo bi se razmišljati o inicijativi i pokreti da se ta suradnja i poveća, jer je to sigurno dugotrajnije rješenje, nego ako je sve ovisno od privatnikov ili društav. Imamo mjesto u općoj kulturnoj povjesti, i tako i u ÖNB.
Koncem konca ostaje samo, Živio ANNO! Živila digitalna tinta!
