Najkraća verzija: Konačno znam kada se piše „djelom“ i kada „dijelom“.
Duža verzija: U moji zreliji ljeti sam bila prvi put na jezičnom tečaju HAK-a, sada imenom „Jezik prez granic“. Za prethodne verzije hakovskoga tečaja odnosno putovanja sam još i ja premlada, a ov tajedan je svakako pokazao, da človik za nova iskustva nikada nije prestar:a.
Geslo tečaja se zrcali ljetos na već razina, i u pogledu na sudioni:ce i po prvi put i pri putovanju: It’s Schengen-time, baby! Dakle, svi jeziki (pars pro toto za sudioni:ce) su mogl:e doputovati bez i prez granične kontrole.
Gazde otoka i mi
Moj osobni izbor u ponudi jezičnih tečajev med “gradišćanskohrvatski za početni:ce”, “gradišćanskohrvatski za napredne” i “standardni hrvatski za napredne” je bio standardni, u ufanju da bi poboljšala one falinge, greške i nesigurnosti, od kih znam da je imam. To se i dijelom ugodalo – barem za ta tajedan, je li mi je to ostalo, će pokazati budućnost –, ali mimo toga je bio ta tečaj mjesto za diskusije o jeziku, o jezični varijeteti, naravno i o gramatiki i pravopisu, ali uza to i o književnosti, ku ja lično jako uživam, ne znam kako je išlo drugim… Lista djel, ka kanim čitati, je svakako narasla. (Lipa hvala, AdrijanaAdrijana Markon Jurčić!)
Jedini dan bez tečajev je stao u znaku soli i sira. Od impozantne Solane Pag, ka je vjerojatno pred šezdeset i već ljet točno tako izgledala, do sirane u koj se proizvadja – med ostalim – onaj jako dobri i jako dragi Paški sir, koga smo uživali u degustaciji po peljanju kroz tvornicu. Paška ovca, ka davaju mliko za Paški sir, smo isto vidili, jer pri vožnji na manji cesta na otoku Pagu ona jasno pokazuju, ki su gazde na otoku.
Hamlet na odmoru
Uz jutarnje plivanje u mirnom morju je bila večerna djelaonica svakako highlight. Ta je stala u znaku kazališća, jer smo se bavili prvom slikom igrokaza, prik koga sam se u zadnji miseci većkrat potpiknula: „Predstava Hamleta u selu Mrduša donja“ autora Ive Brešana. Dandanas vjerojatno manje poznat kusić, ki se ali krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih prošloga stoljeća (točno u sezoni 1979./80.) kazao i u Bečkom Volkstheateru u prevodu Mila Dora s naslovom „Hamlet in Unterschlammdorf“. Onda su stali i nekolikimi iz naše zajednice na pozornici, naime su bili neki tadašnji Koloslavujci i Koloslavujke (ki su bil:e dijelom i Hakov:ke) angažirani da tancaju kolo i budu štatisti.
Četrdeset ljet kašnje se je dakle bavio hakovski tečaj tim igrokazom. Jezično svakako zahtjevno djelo, jer je pisano (ovisno od lika/figure kako jako) u dijalektu dalmatinskoga zaledja, ča je za nas gradišćanske Hrvat:ice ponekad lako za razumiti, jer se ikavicom isto razlikuje od pismenoga standarda, a ponekad i teško, jer se koristi čuda frazov ke su jako tipične za tu regiju i za ta čas. Čas je socijalistička Jugoslavija šezdesetih ljet prošloga stoljeća, dakle niti vrime niti sistem cijela runda na tečaju nije poznala iz prve ruke. Uglavnom su svi sudjeliva:le u ovom malom igrokazu, redateljica Marina Đorđević od Omladinskoga pozorišta & Akademije glume Stanislavski u Beču je uspila sve uloge podiliti na sve nas, a k:e nisu kanil:e stati na pozornici, su se backstage uključil:e u produkciju. Jezično je bio „Hamlet u Mrduši donjoj“ dijelom pretvoren u neke seoske dijalekte iz naših krajev ov- i onkraj granice, ovisno od osobe, ka je igrala ulogu.
Djelaonica je završila malom predstavom na terasi hotela, s malom ali zahvalnom publikom. Večer predstave je pokazao, da kreativnosti nije kraj, iz skoro pa ničega i iz onoga ča je bilo na licu mjesta na raspolaganju je nastala kulisa, okvir, kostimi i sve to, ča je potribno za ozbiljnu produkciju. Po meni je bilo lipo i dobro imati jednu stvar i djelaonicu, u ku su sv:e u nekoj mjeri uključen:e (bez obzira na jezično znanje), takorekuć s produktom na kraju, na koga moremo svi gledati ponosom. Gdo zna, morebit će se i koč ugodati cijela „Predstava Hamleta u seli Mrduša donja“ – gh-style. Nudilo bi se svakako…
Sve u svemu – tajedan za pamćenje. Granic nije bilo, niti med jeziki, niti med noću i danom, jedino temperature su ponekad prekoracale granice. Ali to je tema za neku drugu povidajku.
