Nekad su zadnji dani u maju na mjestu Am Hof u prvom bečkom kotaru bili fiksna točka u kalendaru. U tzv. Burgenland Kultinariumu (vulgo „Kulti“) se sastalo Gradišće usrid velegrada. A ne samo Gradišće, nego i gradišćansk:e Hrvati:ce. Ljeta dugo je bio nastup Folklornoga ansambla Kolo Slavuj siguran dio u programu, a u prošli ljeti su i Gauženjaki zabavljali brojnu publiku popularnom tamburaškom muzikom. Dakle nije bilo Kultija bez čardaša i kola. A ljetos? Ništ od toga.
Kolo Slavuj jur lani već nije nastupio, ča je po dugoljetnom iskustvu tancanja na grombavom tlu mjesta Am Hof bio razvitak, ki je nekako bio za očekivati, jer su organizatori priredbe (ki su se minjali kroz ljeta) svako ljeto na novo bili presenečeni da plesačka grupa triba i mjesta za tancati, a za tehniku da niti ne govorimo. Ako je postojao razglas, bio je – ako uopće – samo dostupan za muzički sastav. Svakako razglašeni su bili ali Gauženjaki, ki su punim pravom pokazali, da je zabavna muzika i zanimljiva i funkcionira kod ljudi ki ne vladaju hrvatskim jezikom u bilo kom varijetetu. Muzika povezuje. Kakov novi koncept…
Kad se onda putem instagrama objavio pun program ljetošnjega izdanja je bilo naravno zbunjenje med vjernimi pohodniki iz naše zajednice. Punim pravom su nekolikimi – osebujno s hakovske strane i službeni kanal HAKa – komentirali i kritizirali potpuni nedostatak i hrvatske muzike i uopće ostalih jezikov Gradišća. [Ovo bi zapravo bila prilika da najdemo rič za „shitstorm“ na našem jeziku. Govnata oluja? Šitšturma?] Pred svim kad se u najavi programa naglašava šarolikost Gradišća, u koj ali jeziki nisu uključeni. Ali to naravno jur poznamo od Burgenland Tourismusa, kade se neki čas vabilo s šarolikošću Gradišća, mislijući floru i faunu. Dakle, znamda bi dostali već pažnje da bi bili ptići i slavuji?
Najzad organizatorom Kultija: njev odgovor na kritiku je bio, da imaju novi koncept i da narodne grupe sada nimaju posebnu točku, dan, pažnju, nego da su uključeni u opći program. Koncept kao takav nije čemeran, realno to naravno izgleda drugačije i se more sažeti s „Daj mi daj“ i „Marijana“ u izvedbi limene glazbe. Znači jedna (vjerojatno) dalmatinska i jedna iz 30ih ljet prošloga stoljeća, ke su obadvi jur davno imigrirale u narodni repertoar tamburaških grup u Gradišću.
Temeljiti problem ali ne leži tako u manjkanju muzike ili slaboga izbora te iste, nego uopće u najavi i nastupu cijele ove priredbe, ka opet jednoč kaže, da narodne grupe i njevi jeziki ne pripadaju samorazumivanju ove savezne zemlje. Ako se narodnim grupam daje „pozornica“, onda samo muzikom i kao mali ukras. Gdo im je prepričio da su najave većjezične? Da su table pri priredbi većjezične? Jeziki narodnih grup se naime smiju i koristiti izvan sel ka imaju dvojezične seoske table.
Naravno je ovo opet trenutak da se i sami malo zamemo „za nos“: jer realno rijetko gdo svoje produkte, poduzeće itd. prezentira većjezično. Da bi sami bili hrabriji, bi to morebit i ljudi iz većinskoga narodna imali već „na radaru“.
Za transparentnost: ove riči pišem iz Koruške, kade sam morala nažalost hitno zubaru, i kade sam se na koncu pohoda začudila, jer je pečat na računu bio dvojezičan, a zubar sam niti nije koruški Slovenac. Takove malenkosti imamo sami u ruka, da bi pokrenuli malo veću svist o tom, ča je većjezičnost. Ako kljetu bude opet Kulti, i ako se ništ nisu naučili od ovoga ljeta, onda je svakako opet vrime za zbunjenje. Ali morebit ćedu se predomisliti i pitati za pomoć kako uključiti sve jezike Gradišća u cijelu priredbu. Rado ćemo im pomoći. Za čašicu Uhudlera, naravno.
