Hakovski večer u maju je stao u znaku filma i povijesti. Predstavom filma Maršal, ki je bio snimljen 1999. ljeta, su se tematizirale posljedice prelaza iz jednoga državnoga uredjenja u drugo. Tema je bilo i pitanje, kako da človik u novom svitu „skupa dojde“, ter ku ulogu igraju imaginacija, gluma (šaušpilanje) i nostalgija.
O filmu
Satira Vinka Brešana se odigra na malom hrvatskom otoku, devet ljet nakon raspada bivše države Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Policajac Stjepan, ki se nakon izobrazbe vratio na domaći otok, mora u tom hakljivom času riješiti misterij oko Titovoga duha, ki se navodno opazio kod cimitora mjesta. Nemir, koga ta duh ali nadalje prouzrokuje, policajac nije mogao predviditi. Dok se krčmar patriot i „mali kapitalist” još na početku filma protivi svakomu komunističnomu sentimentu, se dolaskom starih partizanov to ponašanje preminja. Bivši komunistički predstojnik mjesne zajednice na otoku, ki je odgovoran za širenje visti o Titovom duhu, ali nije potpuno zadovoljan sa situacijom i pozove stare partizane Sedme dalmatinske čete na prelom kontrarevolucionarnih strukturov, ter upelja socijalistički režim pomoću Titovoga duha (kade bi zli jeziki rekli, da je to pacijent otočne ustanove za mentalno betežne) kot simbol ponovne revolucije. Bilo bi sve završeno savršeno, da se na kraju drug Tito ne bi otpravio motornim čamcem u zalazak sunca.
A sad gradišćanskohrvatska perspektiva
Ironično se u kaosu ovoga filma jasno zrcali duh 90ih u Hrvatskoj. Pokažu se apsurditeti društva s novonastalim gospodarskim sistemom a istodobno fetišizacija staroga sistema zbog nostalgije za stabilnije vrime. Iz toga dohadjaju i sukobi, ki bi se samo nekom ironijom i satirom dali podnositi.
Kod gledanja ovoga filma u pivnici Hrvatskoga centra u Beču se more ali i uključiti jedna nova perspektiva. Pitanje bi moglo biti: „Ča su naši sukobi? Kade mi zahadjamo s kontradikcijami konzervativnoga seoskoga društva i društvenim žitkom u gospodarstveno razvijenoj državi s institucijami, ke ‘konzerviranje’ naše kulture samo pod pritiskom vršu?” Jer ako bi se kapitalizam izminjao robakizmom plus asmilacijskimi tendencijami i komunizam konzervatizmom, bi to bila zaista naša satira.
Pitanje za našu situaciju je još otvoreno, kao i pitanje: „Kamo će duh Tita putovati tim čamcem?”. Za stanovnike toga komunističnoga otoka bi se ali lako dalo reći, da ćedu se krčmar kapitalist i penzioner komunist osigurati fiksne pozicije i resurse i si je ravno podiliti. Znamda ćedu i biti u jednom Savjetu otoka…
Fun fact: Zapravo je HAK nekako povezan s obiteljom Brešan. Redatelj filma „Maršal”, Vinko Brešan, je skupa sa svojim ocem Ivom Brešanom pisao scenarij za film, a Ivo Brešan je i autor igrokaza „Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj“, ki se igrao 1980. u Bečkom Volkstheateru. I u točno toj produkciji su stal:e i nek:e ondašnj:e Hakov:ke na pozornici.
