U okviru „Feminističkoga marca” održali smo večer pod naslovom „Rič i vino“, kroz koga je peljala naša moderatorica Vera Buranić. Pozvali smo četire žene, ke su povidale o svojem žitku, svojoj literaturi i ulogi žene u današnjem društvu.
Prva je na pozornicu stupila Doroteja Jagšić, vinogradarka i predsjednica saveza „Odmor na selu“ (Urlaub am Bauernhof) u Gradišću. Povidala je o svojem putu od študija biotehnologije ča do odluke, da postane „Vollblut-vinarka“. Danas nje obitelj i ona obdjeluju 18 hektarov vinogradov, a njeva filozofija je jasna: „Mi živimo vino“
Književni dio večera otvorila je Doroteja Zeichmann s pjesmicami iz svojih početkov. Tematski je išla najzad u vrime svoje mladosti, povidajući o ljubavi i ljubomornosti. Štala je i tekst „Ništ ne hasni“, koga je na nimški jezik prevodio Ewald Pichler. Potom je Andrea Kerstinger iz Fileža predstavila svoj prvi roman „Klasse Frauen“, u kom u 14 pogljavlji opisuje sudbine 14 različitih žen. Večer je zaokružila Ana Šoretić, ka je publiku oduševila s novimi pjesmicami, ke su nastale povodom Dana žen. U završnoj diskusiji je bila poruka jasna: Ženski glasi i dvojezičnost moraju u literaturi biti još vidljiviji.
Tekst: Dorica Zvonarich
Slike: Sophie Hajszan
Tip: sudionice Hakovskoga večera Rič i vino u podcastu centar.melange.
