U ljetu jubilejov 2025. ne smimo pozabiti na još jednu obljetnicu, ka je pred svim za najmladju austrijsku saveznu zemlju tako važna. Od 1990. ljeta postoji u Austriji odnosno u Gradišću registracija na auta EU – Eisenstadt Umgebung. A kako bi to bilo po hrvatsku: Željezna okolica? ŽO! Pri pisanju ovoga članka mi je zapravo stoprv u oko spalo, da ta registracija ima isto obljetnicu, iako samo polokruglu. Ali to nije fokus na ovom mjestu.
Dakle od pada Željeznoga zastora 1989. ljeta prik Željeznu okolicu (EU) ljetodan kašnje do Europske unije 1995. ljeta. Austrija je pred tridesetimi ljeti postala član Europske unije! Konačno moremo komu dati krivicu ako nam ča ne paše ili ako nalazimo da su neke odredbe – pardon – pre tojkave. Naravno, nije sve super i dobro, ča je vjerojatno i za očekivati u ovako velikom projektu kot je to naša unija. Ipak se ne smi pozabiti da je počela s premisom da Europa bude kontinent mira i da generacije po Drugom svitskom boju budu imale mirnu budućnost. (Ćemo se ufati da će to ostati tako…)
Uz tužbe i cvilenje, „ča je ta EU opet sve stvorio i ča kani“, triba se na ovom mjestu i u ovom času opet malo se spomenuti, ča je članstvo u Europskoj uniji sve dobroga doprineslo, pred svim za Gradišće.
Pristup Austrije k Europskoj uniji 1. januara 1995. ljeta je za Gradišće značilo prelomni trenutak u njegovom gospodarstvenom i društvenom razvoju. Kot najslabije razvijena i periferno ležeća savezna zemlja Austrije je Gradišće posebno jako profitiralo od europskih strukturnih fondov, ki su bili namijenjeni izjednačavanju regionalnih razlik. Razlike istoka prema zapadu Austrije su bile tada po desetljeći uz Željezni zastor posebno velike.
U prvih dvadeset ljet po pristupu je Gradišće bilo klasificirano kot takozvana Ciljna regija 1, ča je značilo povećanu financijsku potporu iz Europske unije. Sredstva su bila uložena u prometnu infrastrukturu, gospodarstvo, obrazovanje i zapošljavanje. Bez tih fondov bi čuda projekti – osebito u ruralni i pogranični općina – bili teško ostvarivi. Posebno su se poboljšale ceste, komunalna infrastruktura i gospodarski prostori za mala i sridnja poduzeća.
Veliku ulogu je imala i prikgranična suradnja s Madjarskom/Ugarskom. Programi Interreg su omogućili zajedničke projekte u turizmu, zaštiti okoliša, kulturi i prometu. Otvorenje granic i kasnija integracija u šengenski prostor su olakšali dnevnu mobilnost, trgovinu i razmjenu radne snage. Gradišće se je tako iz periferne granične regije razvilo u most med zapadnom i istočnom Europom.
Ekonomske bilance pokazuju pozitivni razvoj. Domaći bruto proizvod (BIP) po osobi, broji zaposlenosti i broj poduzeć su se znatno povećali. Iako Gradišće još svenek ne dostiže razinu najrazvijenijih austrijskih zemalj, razlika se od 1995. ljeta vidljivo smanjila. Znanstvene analize, med drugim i one od WIFO-a, potvrdjuju da su sredstva Europske unije znatno ojačala regionalnu razvojnu politiku.
Posebno važno područje je energija. Uz potporu EU je Gradišće postalo pionir u korišćenju obnovljivih izvorov energije, osebito vjetra i sunca. Danas je zemlja poznata kot jedna od vodećih regijov u Austriji na tom polju, ča doprinaša i zaštiti klime i regionalnoj vridnosti.
Programi Europske unije su ojačali obrazovne, kulturne i društvene inicijative. Naravno uz to ostaju izazovi, kot demografske promjene i potribne daljnje inovacije.
Zaključno se more reći da je EU-pristup Austrije donesao Gradišću znatne dugoročne koristi. Europska unija je zemlji dala sredstva i okvir, ki su omogućili uspješnu „trku izjednačenja“ i trajno poboljšanje razvojnih mogućnosti.
Kao osoba bez vozačke dozvole ka ponekad ipak putuje u Gradišće imam naravno jednu veliku kritiku na Europsku uniju: mogli su još ostaviti ta pečat Ciljne regije za izgradjenje javnoga prijevoza, pred svim željeznic: da se ne mora do glavnoga grada Gradišća voziti prik glavnoga grada Slovačke.
Ali sve u svem: čuda čega ča je danas po sebi razumljivo i životni standard bez potpore Europske unije ne bi bili mogući. Triba se ponekad spomenuti toga a dozvoljeno je pri tom i citirati zadnju rečenicu filma Some like it hot: „Nobody’s perfect.”
