U ljetu 2025. je u medjuvrimenu navada da se objavu i dilu svi mogući memes – neki već i neki manje kreativni – o tom, kako je prošlo ljeto bilo strašno i kako će sljedeće biti bolje. Da mora biti bolje.
Čisto subjektivno imam utisak da se diskrepanca med očekivanji na početku ljeta i razočaranju i zvećega pretirane formulacije „preživili smo“ na kraju istoga ljeta pojačala od 2020., kad je svit ušao u tretu deceniju trećega milenija puno ufanja a pak je krenulo sve čisto drugačije i doslovno cijeli svit je bio pogodjen od pandemije. Silom prilike se dalje razvio digitalni svit, a čini se da je naša zajednica onda stoprv pravo počela to područje gradišćanskohrvatizirati. Konkretan pokret i naravno iz ovoga gledišća najvažniji razvitak je sigurno početak stranice noviglas.online. Magazin Hrvatskoga akademskoga kluba u world wide web-u! Online! S redakcijom! Teško za vjerovati da je k tomu svemu sad jur pet ljet.
Ali odvlačim pažnju od toga ča sam zapravo kanila pisati, dakle 2025. ljeto. Ljeto jubilejov. Trideset ljet od atentata u Borti, osamdeset ljet od kraja Drugoga svitskoga boja, sedamdeset ljet od potpisanja Državnoga ugovora, trideset ljet od pristupa k Europskoj uniji, dvadesetpet ljet od postavljenja dvojezičnih seoskih tablic…. sam ča zabila? O skoro svemu smo ovde izvještavali ili komentirali, i gledajući najzad je i pažnja ili važnost ku smo dali koj temi u Novom glasu i zrcalila koliko pažnje se tomu dalo u našoj zajednici, ili i u uopćem društvu. Ali naravno, svenek s malo drugim pogledom i kroz prizmu narodne grupe. I dobro tako. Sigurno se u Novom glasu kroz ljeta pisalo već člankov o Član:ku 7 (ha!) nego u austrijski dnevni novina.
Apropos pažnja: najveć pažnje je ljetos dostao izvještaj o raciji na Peršmanovom dvoru u Koruškoj. Prik-manjinska potpora at its best.
Pišem ov rezime na predvečer zadnjega dana ovoga ljeta, vani se jur čuju (zapravo zabranjene) praskalice. Sve retrospektive su se u medjuvrimenu jur objavile, prinosi i liste, o ki se človik ponekad čudi, da je to sve bilo u ovom istom ljetu. Kako je ada bilo 2025. ljeto retrospektivno za Novi glas? Izazovno. Svi ki djelamo kako u manjiskom kontekstu znamo, kako klimave su ponekad naše strukture, ako ih uopće imamo. I kako je u našem mikrokozmu sve poslovno i privatno jako isprepleteno (verwoben) je dakle retrospektivno i moje subjektivno ljeto bilo izazovno. A kad je i žitak u makrokozmu izazovan, bi moglo biti geslo za 2025. „Izazov iznad svih“. Iznadzov? Može.
Vjerojatno ću ipak s nekim optimizmom stupiti u 2026. ljeto, i za sebe i za Novi glas. Jer ča bi bio (manjinski) život bez izazovov i iznadzovov? Dosadan.
Lipo vam Staro ljeto i Srićno novo ljeto! Da nas opet čitate (i redovito) u 2026. ljetu!
Bussal, ly (morebit u ime NG redakcije)
Staro ljeto j‘ zminulo i va novo stupilo. Va vom novom ljetu sriću, mir vam željimo.
