Od augusta 2022. mi leži na mojem computeru dokument, „centar.melange – Franjo Palković“. Gotove bilješke i pitanja za snimanje podcasta, do koga nikad nije došlo, jer mu tada glasnice već nisu tako služile, ča se malo kasnije ispostavilo kao simptom teškoga betega zbog koga je u aprilu ovoga ljeta napustio ovu zemlju.
Svakako bi ga bili pitali, kako pije svoju kavu jutro. Pitali bi ga o ditinstvu u Filežu, o poslovnom žitku, i naravno i o njegovom angažmanu za našu zajednicu, a to i u Filežu i u Beču. Seguram se reći, da je to mogla sigurno biti jedna od dužih epizodov podcasta, a to punim pravom. Bome, imao je čuda za povidati i rado je govorio.
Kratak odlomak njegovoga djelovanja sažeo je Petar Tyran, bivši predsjednik HAK-a, pri Franjinom pogrebu:
„S odlaskom bivšega predsjednika Hrvatskoga kulturnoga društva u Beču, jednoga od suutemeljiteljev i pokretača Hrvatskoga centra na istoj adresi u Schwindgasse 14 a u mladi ljeti vrlo aktivnoga Hakovca isto kao i Koloslavujca prve ure, gradišćanski Hrvati u Beču i u Gradišću smo izgubili neumornoga hrvatskoga aktivista. Njegov veliki angažman je ostavio trajni pečat na djelovanju i stalnoj borbi za opstanak hrvatske narodne grupe i očuvanju hrvatskoga jezika, kulture i identiteta. (…) S njim su ne samo rodni mu Filež i hrvatska društva u Beču izgubili važnu i uticajnu ličnost, nego cijeloj hrvatskoj zajednici će faliti kao dalekovidni idejni pokretač, animator a pred svim i organizator upečatljivih i trajnih hrvatskih dogadjajev i priredab. Dragi Franjo, hvala ti za sve ča si učinio, za sve za ča si se nepopustljivo zalagao i uporno angažirao. Ostavljaš iza sebe veliku prazninu, ku će biti teško nadopuniti!“
Pri moji prvi (svisni) susreti s Franjom bio je tada predsjednik HGKD-a i kurator onda novoga Hrvatskoga centra a ja dite, ko je ponekad zbog manjkanja otpodnevnoga podvaranja prebavilo ku tu uru u uredu Centra. I ča se onda dogodilo jednoga dana, uvadila je Gabriela Novak-Karall lani pri svojoj laudaciji za Franju povodom dodiljenja nagrade METRON:
„Na ovom mjestu mala anegdota - Lidija će mi oprostiti. Očito sam jednoč bila toliko zdvojna da ča nisam dobro udjelala da je Lidija, ka je dost puti morala dojti s manom na posao i čekati na mene, crtala tzv. "tiralice" (šteckbriefe) i je uz naslov WANTED namoljala Franjin portret.“
Danas bi opet moljala tiralice, ali iz čisto drugoga razloga. Tribamo takove aktiviste i motore manjinskoga pokreta, i to čim već (a u stvari ih je sve manje). Bez njih čuda čega ne bi bilo pokrenuto i nastalo, čuda čega danas ne bi bilo moguće i ne bi postojalo.
I kod Franje je ta angažman i aktivizam išao uz dnevni posao, o kom bi se bili sigurno isto dugo pominali pri podcastu.
Po svemu ča se o njemu reklo i povidalo pri govori pri pogrebu i pri razgovori med ljudi jasan je zaključak: WANTED: Franjo Palković.
