Ich frage mich gerne, wie wäre die Aufstellung zweisprachiger Ortstafeln im Burgenland vonstatten gegangen, wenn sie nicht medial inszeniert gewesen wäre wie im Juli 2000? Vor 25 Jahren hat Bundeskanzler Wolfgang Schüssel (ÖVP) in Großwarasdorf/Veliki Borištof die erste Ortstafel montiert. Um sich danach mit Weinkrug auf dem Kopf und Tamburica in der Hand umringt von weiteren Tamburica-Spielenden ablichten zu lassen.
Wären sie von einem Tag auf den nächsten einfach hier gestanden. So wie es der Staatsvertrag verspricht. Damals wie beim heutigen Besuch Schüssels gab es Menschen, die sich der Inszenierung bei der Tafel fernhielten. Andere Besucher:innen, damals wie heute, waren dort, die ganze Aktion hinterfragend. Nicht weil es die Ortstafeln nicht braucht. Sondern weil es die Inszenierung nicht braucht.
—
Schüssel opet u Borištofu
80-ljetni se je sam autom dovezao, i pregovorio na licu mjesta partijskom kolegu Nikiju Berlakovichu, ki je rekao, da je tadašnjoj koaliciji pri postavljenju išlo i za reakciju vlade na EU-sankcije prema Austriji. Schüssel tvrdi, da je jur pri svojem času kot ministar za vanjske posle za njega bila sramota, da član 7 Državnoga ugovora nije bio realiziran. Zvana toga je i častio daljnje političare kot Viktora Klimu, ki mu je bio prethodnik kot kancelar, i ki je odredbom priredio put za postavljenje.
U pogledu na današnju situaciju javlja Schüssel, da je važno naučiti se jezik države u ku dojdeš. Istodobno da je važno ne pozabiti svoje korenje.
Moguće, da se je to i dopadalo dici iz sridnje škole Velikoga Borištofa, ka su moljala vlašće seoske tablice, na ki su bili zapisani pojmi kot diskriminacija, radio 24 ure na dan i pinez za narodne grupe.
—
Friede-Freude-Sprachenkuchen
Die Gedenkveranstaltung zu den Ortstafeln war geprägt von einem bipartisanship, wie wir es aus den USA kennen. Schlimmer, fast schon eine Einparteienveranstaltung! Am Podium sitzen mit Wolfgang Schüssel und Andreas Khol gleich zwei Granden der ÖVP, Landesrat Heinrich Dorner (SPÖ) hält sich relativ wortkarg. Beim Akt bei der Ortstafel kommt überhaupt nur die ÖVP zu Wort. Oppositionspolitiker:innen bzw. solche von Grün, Neos und FPÖ fehlten oder hatten sich aufgrund der kurzfristigen Einladung von Seiten des Volksgruppenzentrums entschuldigt. Und passend zur Familien-Orientiertheit der ÖVP schwärmt bei der Podiumsdiskussion auf der KUGA-Bühne etwa Andreas Kohl von seinen Enkeln in der Schweiz, in Spanien, in London, die allesamt zumindest zweisprachig aufwachsen würden. Die Kinder seien so wichtig! Und sie lernten so schnell im jungen Alter. Ein Bravo aus dem Zuschauerraum der Kuga ist zu hören und Applaus folgt. Kann’s denn sein? War das schon die große Message des Tages?



—
Pametna dica u neozbiljnoj zemlji
Na podiju se javlja Julian Nyča. Lužički Sorb i jedini ne-političar pri diskusiji. On je u Budišinu kod Domowine nadležan za revitalizaciju sorpskoga jezika i on javlja, da se nesmimo naslanjati samo na škole i obitelji.
Štima, dica od trih do osam ljet jako friško uču jezike. Ali ona da nisu zjalava. Ako u okolici, u koj oni živu, manjinski jezik ne igra veliku ulogu, to uptu. Dici se indoktrinira, da bi bio važan jezik, jer su ga govorili staristarji i njevi starji, ali ako se važnost jezika ne zrcali u svitu, onda se ne tribamo čuditi, da takova dica znamda nećedu dalje dati jezik svojoj dici. Ne sve se da riješiti zakonom. Ali u zakonu se vidi, je li je jednoj zemlji većjezičnost ozbiljna ili ne.
