Dan mladine i majice su od izdanja festivala 2003. ljeta u Novom Selu nerazdvojno povezani. A „Odjeća, pratež čini človika.“, veli poslovica. Znači DM majica čini gradišćansk:u Hrvat:icu? Moglo bi valjati, barem ako malo pretiravamo, i u svrhu argumenta, neka bude.
Kad se toga ljeta, na početku ovoga stoljeća rodila ta ideja, je bila intencija ta, da bude „cool“. I festival, i majica. Da će to biti već od dvadeset ljet kašnje predmet istraživanja si vjerojatno nijed:na nije misli:la. Med onim k:e su onda u Novom Selu u toj majici skakal:e pred pozornicom je bila i Katarina Tyran, onda studentica, danas znanstvenica, slavistica i izvanredna profesorica (Associate Professor) za slavensku filologiju na sveučilišću u Helsinkiju. I ona si je zela pitanje manjinske politike i jezičnoga aktivizma na majica kao temu i je prezentirala stanje istraživanja uprav onim, k:e vjerojatno jur išću dizajn i dobru poruku za Dan mladine 2025., naime pri hakovskom večeru. Jer pri istraživačkom i znanstvenom djelovanju joj je svenek važno, da spoznanja i rezultati toga djelovanja dojdu takorekuć opet “u narod”, da to ne budu samo predavanja pri kongresi ili znanstveni članki za ke pak čuje samo šakica ljudi. Znanstvena istraživanja neka imaju svoj uticaj na svakidanji žitak ljudi i na one teme, kimi se bavu.
Dakle „Čuti, viditi i nositi jezik“ je bio naslov toga večera. Ponekad se i jezik doslovno kaže na sami majica (vidi: Rolling Stones), uglavnom ide ali – kot čudakrat – za vidljivost jezika. Za tu vidljivost smo se („mi“ = aktivisti:ce narodne grupe) borili desetljeća dugo, i smo u toku te borbe za dvojezične seoske table očividno pozabili, da vidljivost našega jezika nije isključivo ovisna od vladajuće snage, zakonov ili državnih ugovorov. Tako je i naglasila Katarina Tyran, većjezičnost i vidljivost jezika ne mora dohadjati samo od „odzgor“. I mi „odzol“ imamo moć. Potencijal toga, kako moremo činiti naš jezik vidljivim je čuda veći i imamo zapravo bezbroj mogućnosti – majice s natpisi na manjinskom jeziku i s manjinskopolitičkimi porukami su dakle jedna mogućnost i velik dio te „moći subverzivnoga korišćenja jezika“.
DMske majice su moćne i “prema nutri”, znači, unutar narodne grupe, ali i prema većinskomu narodu, takorekuć „prema van“, uprav zato jer su jednojezične, a tim je manjinski jezik vidljiv u javnom prostoru. Sv:e k:e je nosimo smo kretajući plakati na dvi noga. Litfasovi stupi narodne grupe!
Ali ne ide samo za vidljivost jezika, nego i za poruku na tom jeziku, pred svim pri aspektu važnosti majic unutar narodne grupe: empirično istraživanje je jasno pokazalo i razvitak natpisov i porukov na DM-majica, odnosno promjene u tom. Dokle su na početku bile manjinsko- i društvenopolitičke poruke i teme jasno u fokusu, su to u prošli ljeti bile poveznice sa specifičnosti pojedinih sel ili gradišćanskoga varijeteta hrvatskoga jezika. To je vjerojatno i dio zeitgeista, jer trenutno općenito prevladava regionalizam.
Kad smo jur kod regije: Tourismus Burgenland na svojoj internetskoj stranici propagira i naglašava šarolikost i diverzitet Gradišća. Tim ali misli floru i faunu te većjezične savezne zemlje. Je Tourismus Burgenland znamda zato zbunjen, jer u naši narodni jačka mlade ljude zvećega opisujemo kao „rože“ i „klinače“? Vjerojatno ne. To jednostavno kaže da većjezičnost nije dio samorazumivanj niti ove savezne zemlje, niti Republike Austrije. Zato je čim potribnije koristiti sve mogućnosti kako neka naš jezik odnosno uopće marginalizirani i manjinski jeziki budu vidljivi.
Budemo litfasovi stupi narodnih grup i manjin! Nosimo moćne majice!
PS: Imate ideje za DM-majicu 2025. ili za neki drugi slogan ili dizajn? Pišite nam!
