S novim kabaretskim djelom imenom „Trophäenraub“ se Malarina – po velikom uspjehu s prvim solo-programom „Serben sterben langsam“ – opet vrne na pozornicu. U ovom programu, ki je imao premijeru 7. marca 2025. u bečkom Stadtsaalu, umjetnica reflektira o fenomenu „trofejnih žen“ s Balkana i njevu percepciju u zapadnom društvu.
Ste se jur koč pitali, kako si ljudi moru priuštiti živiti u Hietzingu? Jer zapravo valja: u Hietzingu živu bogatuši i zebre (pars pro toto za živine u zoološkom vrtu). To pitanje, gdo si more lajstati stan ili kuću u trinaestom bečkom kotaru, stoji na početku novoga programa kabaretistice Malarine – pravim imenom Marina Lacković. Conclusio Malarininoga ispitivanja je dakle, da onde nijedan nije kupio imobilije. U Hietzingu se jerba. A ča je jedina mogućnost ako jerbanje nije opcija? Udaja. S mogućnošću na jerbinstvo.
Malarina ironizira stereotipe o žena iz Balkana ili iz Istoka, ke se udaju za bogatuše iz Zapada. Trenutno je sigurno Melania Trump najprominentniji primjer toga fenomena, i ne vjerujem da je ona imala koč probleme s vizom ili s policijom za migraciju, ali to je opet druga povidajka.
U prvom dijelu programa, ki igra zapravo backstage i u kom se kabaretistica pripravlja na svoj nastup, Malarina postavlja pitanja o identitetu, rodni uloga i društveni očekivanja, i to sve kroz humor i satiru. Od prvoga pitanja o Hietzingu Malarina onda povida o svojem planu bogate udaje i o dosadašnjem iskustvu u tom životnom planu. Ponekad ju prekine naziv svojega „Schatzihasiputzimausi“, ki je trenutni kandidat za udaju. I najkašnje kad ga zove „René“ je publiki jasno koga misli. Je li je Benko u svojem trenutnom prebivališću čuo da ima indirektnu ulogu u ovom programu? Vjerojatno ne.
Oportunizam u kapitalistički i patrijahalni struktura ne pozna spolne granice: premda je Malarinin potencijalni skup partner:ic dosta velik, jer je panseksualna, i u ženskoj populaciji nije našla kandidaticu za ženidbu, ka bi se isplatila. A ta ka je bila opcija (Marlene), je počela svoje pineze darovati na sve moguće organizacije, samo s njom nije dilila svoje bogatstvo.
U drugom dijelu programa pelja Malarina publiku kroz povijest, i to kroz odnose i dates s poznatimi ljudi – uglavnom s muži, jer po sebi bogatih žen nikad nije bilo čuda – iz različitih epohov, od neolitika prik antike do 21. stoljeća, naglašavajući apsurdnosti i kontradikcije u povijesni narativi o žena. Kako je umjetna figura Malarina u prvom dijelu prava oportunistica u sistemu u kom imaju muži zapravo prednost, tako Malarina tim vatrometom povijesnih faktov drži društvu zapravo zrcalo pred lice. Stanje i percepcija muških i ženskih ulogov u društvu nije „jur svenek tako bila“, iako to neke konzervativne snage znamda tvrdu. Samo kad je trojanski princ Paris ukrao svoju trofeju Helenu, i to još dandanas čitamo i učimo o tom u školi, to ne znači da to mora biti uzor za današnje društvene strukture.
Sve u svem: Program „Trophäenraub“ je za smijati a isto tako jako informativan. „Trophäenraub“ je duhovit, provokativan i diboko osoban prikaz suvrimenih društvenih temov kroz prizmu balkanske žene u Austriji. Marina Lacković kaže kroz Malarinu druge načine kako se more zahadjati i baratati s poviješću i s društvenimi narativi. Čim znamo zač je ča kako, i kako je koč bilo, si to moremo prisvojiti i stvoriti ča čisto novoga. A stvoriti ča novoga je i svenek laglje s osmjehom.
daljni termini i ostalo: malarina.com
