U bivšoj sinagogi u Kobrštofu se je održao internacionalni simpozij pod nazivom “Dunkle Zeiten: Personen und ihre Handlungsspielräume während der NS-Zeit”. Ljetošnja tematika je kanila dati nove impulse, ča se tiče lokalne povijesti i nacionalsocijalizma. Priredbu je koncem junija organiziralo Gradišćansko društvo za istraživanje (BFG) u kooperaciji sa Zemljom Gradišće. Nekoliki renomirani lokalni, kot i internacionalni istraživači su pri simpoziju predavali o nacionalsocijalizmu. NG-praktikantica Lina Pavicsits je pohodila priredbu i komentirala neke nedostatke.
Svi spomenuti i priznati?
Kako i nač se gledatelj:ice spominjaju, odvisi od oblikovanja programa. Do danas nam selektivna kultura spominjanja ne dopušća, da častimo sve žrtve nacionalsocijalizma. Diskriminacija potlačenih zajednic stanovničtva (ka traje do danas) i selektivno pamćenje si takorekuć daju ruku.
Kad sam vidila program simpozija, veljek sam jedno upamet zela: Rom:kinje i Sint:kinje se kumaj spominjaju. Iako nimam čuda kritike, ča se tiče priredbe, ovu točku moram napomenuti. Gradišće, kao regija s nekoliko etničkih manjin, karakterizira ta živa mnogovrsnost. U Gradišću ali nisu progonjen:e i ubijen:e samo Židov:ke, nego i Rom:kinje i Sint:kinje. Od 8.000 gradišćanskih Rom:kinj je samo 11 procentov preživilo „Porajmos“, znači oko 900 ljudi. Ovi broji se moru prispodobiti s broji židovskih žrtav u Gradišću. Zato je važno uravnotežno prikazanje različnih skupin žrtav, ča se na ovom simpoziju nažalost nije ugodalo.
Zanima povijest samo stare ljude?
Ali ke veze ima povijest s nami danas? Kod povidanja povijesnih dogodjajev uvijek postoji riziko, da se prikažu kao individualne pojave ili vlašći osjećaj. To prouzrokuje dojam, da se je sve jur davno dogodilo i tim nima veze s današnjom društvenom situacijom. Ali kratak pogled u novine stvara drugačije impresije: širom Europe su desne političke stranke u prošli ljeti sve jače nastale – ča smo i u Austriji vidil:e pri nedavni izbori za Nacionalno vijeće. Mislim, pred svim u ovakovom izbornom ljetu bi se aktivno tribal:e spomenuti na svoju povijest.
Simpozij je bila dobra prilika za bliže upoznavanje lokalne povijesti. Ali s obzirom na znanstvena predavanja, je manjkalo povezivanje sa sadašnjosti, ka se djelomično more prispodobiti. Ako imamo to povijesno znanje, bi se mogl:e pitati: Ča mi to hasni? Kako to morem danas upotribiti? Takova nakana mi je falila pri simpoziju, ča znamda i objašnjava demografiju gledatelj:ic. Uglavnom su bili starji ljudi nazočni, ki su se vjerojatno jur prlje bavili tematikom. Sljedeći korak je u moji očima, potaknuti one skupine stanovničtva, ke nimaju toliko veze s poviješćom i je oduševiti za nju.
S pogledom na danas
Simpozij je bio i znak, da je povijest (u ironičnom smislu) svenazočna. Znanstvena razina se more probuditi i naučiti kroz znatiželju, ča su pokazala neka predavanja. Čudakrat se spominjamo na borce za slobodu, a to s malo sumnje: Mi bi isto činil:e u to vrime! No, ta misao se zvećega ali ne zgleda na današnje dogodjaje, ke se isto tako glasno moru kritizirati. Prerijetko se naglašava, da uvijek živimo u času prožetim poviješćueine geschichtsträchtige Zeit i tim uvijek imamo priliku se ponašati kot naši povijesni heroji.
Komentar na nimškom jeziku je izašao u tiskanom izdanju. / Der Originaltext ist in der Printausgabe NG2/24 erschienen.
pohod i komentar: Lina Pavicsits
suradnja: Konstantin Vlasich
prevod: Elisabeth Satovich