Za čuda mlad:e Gradišćan:ke predstavlja Beč mogućnost više izobrazbe ili poslovanja, zavolj čega se sidišće našega studentskoga kluba i u tom varošu nalazi. Nije ali skroz jasno, kamo se u Beču „naši ljudi“ radje selu, a ka su mjesta manje poznata.
Jedan klasičan pristup, od koga sam većkrat čuo, je ta, da ljudi preferiraju južne kotare, ar su onda brže domaŠto morem kot mladi bachelor-student razumiti, ar kad čekaju na mene nakon dugog tajedna mamin kajzeršmorn ili babini grahovi žganci u Gradišću, je svaka sekunda bitna.. Drugi to gledaju praktičnije pa najradje živu u studentskom domu blizu sveučilišća. Bilo kako bilo, moja situacija je takova, da živim u 21. kotaru, a do sveučilišća imam oko 45 minut. Žašto? Kratki odgovor je iz gospodarstvenoga gledišća dosta friško ponudjen: Živim u stanu u vlasničtvu mojih roditeljev i bedav bi bio, da si kade što drugo išćem. Moglo bi se ali i dalje pitati: „Zašto su stari kupili stan u 21.?“ Pošto sam iz juga znamda iz nekog „južnog kompleksa manje vridnosti“? Morebit su moji roditelji izbjegavši sloganu „Čim južnije, tim tužnije“ analogno Gradišću mislili, da mora u sjeverni kotari Beča biti infrastraktura ter kulturna ponuda bolja.
Zvana toga nimam već ideje, ki vrag bi moje roditelje tirao na tu kupnju stana prik Dunaja. Mora se i znati, da su mene naučili kako se za svaki privilegij triba pokazati zahvalnost, a ne radoznalost/znatiželjnost, ali zato ste vi srdačno pozvani, pisati vaše inpute i druge teorije, zašto živim u 21., u komentare.
Očevidno bi se varali u odnosu na infrastrukturu. Stanovni:ce Floridsdorfa statistički nisu najimućnij:e Bečan:kewohlhabendste Wiener:innen, pa većina študentskih krugov dosiže nek do otoka „Donauinsel“I to obično samo, kad se tamo organizira ki rave. Da se ta kontrast još bolje definira, mora se opće poznato razumivanje Bečanov iz južnih kotarov, da „prik Dunaja već nisu pravi Bečani“, u obzir ter k srcu zeti (auč!). Zvana toga bi još citat od mojega brata, ki sada djela i živi kot učitelj u jednoj gimnaziji u 21., situaciju najbolje rastumačio: „Kad ideš iz Floridsdorfa po dugom času „u varoš“, onda se tebi čini, kot da bi najednoč bio u kom drugom svitu. Infrastruktura, razgovori i ljudi – sve se najednoč minjalo.“
Ali kako se moru onda naši dva sviti – osim s gradjenjem fizičkih mostov – spajati? Najvažnije bi bilo, da se malo bolje upoznamo, ar koga poznaš, toga se ne bojiš. U tom smislu ćemo sad s ovim izvješćajem otkriti ta drugi svit prik Dunaja, ki je dosta blizu, ali, kako to ja uptim, čuda ljudem nepoznat u našoj zajednici . Ada sad par mjest, u ki se more prebaviti odmor u našem najvećem selu gradišćanskih Hrvat:ic – i to samo uz kratki put preko vode.
Alte Donau – Zeleni raj
Izmed U6-stanic „Neue Donau“ i „Floridsdorf“ na jednoj, a polig stanice „Alte Donau“ linije U1 na drugoj strani se širi ončas stara grana Dunaja, ka je pred nekoliko desetljeć pretvorena u jezero. U tom obliku, kako „Alte Donau“ danas poznamo, je okruženo zelenilom bližnjega parka i malimi, slatkimi stanići na ubrovi, med kimi se ka-ta krčma kaže. Uzato se tamo nalazi i javno kupališće i opcija ploviti na posudjenom čamcu ili „Tretbootu“. Cijene za krčme su naravno draže, nego ki fast food, ali za jedan finiji izlazak s prijatelji je primirena opcija, ako se kani na jednom večeru u velegradu metropoli udahnuti mirna atmosfera uz Dunaj. I po mojemu skromnom mišljenju se ta atmosfera „kod vode“ s autentičnimi austrijanskimi jiliši isplaća na svaki način .
Neue Donau – Mirna grana teče
Veljek uz „Alte Donau“ imamo i noviju verziju. Ona je pritom zaistinu dio rijeke, ali za razliku od glavne grane leži nekoliko metarov niže i ima zbog nasipa, čim vodu najzad držu, slabiji tok. Zato Bečani općenito obožavaju kupanje kod „Neue Donau“ već generacije dugo, pak zato nije slučajno, da je ubrov blizu stanice „Neue Donau“ dobio ime „Arbeiterstrandbad“. Jedan „pro tip“, za koga djelači iz (stvarno) starijih časov nisu mogli znati je, da se uživa muzika u pozadini, kad je kih sto metarov dalje „Donauinselfest“. Kot na „Alte Donau“ postoju i ovde kulinarske prilike, ke se ali po mojemu iskustvu ograniču na štande i bare, ki ali svejedno imaju čudakrat vlašći karakter i ki-ta specijalitet, na primjer pommes s rozmarinom kod USUS am Wasser. U tom smislu morem svim vam samo preporučiti, da se po stari Bečani „rihtujete/redite“ i se kod „Neue Donau“ odmarate.
Knjižnica sveučilišća veterinarne medicine – Misli u hladnom
Da budemo iskreni: Akoprem ta praktika nikako nije optimalna, se mora za vrime odmora ponekad čas uložiti u djelo ili učnju, iako su prazniki. Naše floridsdorfsko izletišće ima pritom od pandiljka do petka od 8:30 do 20 uri jedno dosta mirno i bogu hvala klimatizirano mjesto za svak:u, ka: mora još jedno poglavlje iz predavanja ponoviti ili još zadnje stranice završiti na diplomskom djelu. Sveučilišće veterinarne medicine nalazi se zapravo u 22. kotaru na granici prema 21.. Sveučilišće veterinarne medicine je ogradjen kompleks od zgradov s črljenimi ciglami uz zelene limene elemente i je s tim jedinstven za okružje, ko se osim toga sastavlja od hiž i stambenih zgradov. Najveća prednost je ali činjenica, da je za razliku od većine bibliotekov u varošu manje pohodjena pak zbog toga je dosta miran prostor. Za svaku:, ka: triba ponekad pauzu, je moguće, da se šeta po zelenom travniku okolo zgradov ili samo sidi na jednoj klupi, nadgledavajući ptice u gajbi polig biblioteke. Za gladne se nudja uz dunajski ubrov i „kratki skok“ u Donauzentrum kod Kagrana.
Floridsdorfer Markt – Sajam alla italiana
Zadnja točka za ta pravi odmorski vibe je za čuda ku: pizza i sladoled na talijanski način. I ako nećemo u Veneciju onda neka dojde ona k nam! Zato se more gonc šikano nek par stanic s tramvajem 31 do stanice „Floridsdorfer Markt“ voziti, malo razgledati kućice sajma i onda se vidi, kako se u malom, neupadljivom restoranu imenom „Lie Vito“ pripravlja pizza od jednog mladog hižnog para iz Italije, ki serviraju autentične i pred svim slasne pizze, ke se ne moru tako naglo pozabiti. Zatim se još more friško postaviti u obično dugi red kod slastičarnice „Perugini“ (dok je probava zavolj pizze još zaposlena) i potom se more uživati jedan od najboljih sladoleda kotara kot i zalazak sunca po Floridsdorfskoj glavnoj ulici.
Sve u svemu kanim reći, da Floridsdorf sigurno ima svoje probleme, ali vjerujem, da je jedinstveno mjesto prez čega bi Beču nešto falilo. U smislu, da svi mi malo otkrijemo tih par nepoznatih „flečke“, ke su nam pred nosom, morem svakomu nek od srca savjetovati, da si katkad jedan dan odlazni i Beč iz malo drugoga gledišća upamet-zame. Onim, ki se morebit boju te Transdanubije, morem reći: „Ovo je Floridsdorf a ne Florida. Ovde te neće nijedan krokodil ugristi. Ufaj se nek prik!“
Sve slike od autora ljubavnoga pisma
