/

Quo vadis, Marko Varga?

Kamo ideš, bi rekli stručnjaki latinskoga jezika. U slučaju Marka Varge bi se moralo pitati: kamo si prošao? Ili bolje rečeno, skrsnuo.

Ovo ime je skoro pozabljeno. Samo u slučaji, kad s nekim razgovaram o svojem dramskom djelu, se ime opet probudi iz svojega sna, trese doli svoju prašinu tr hitro stoji pred nami. Marko Varga.

Gdo me pozna, je informiran. Ov posebni Marko je samo po imenu muž. Za njim se je nekada, u prošlom tisućljeću, shranjala žena. Mlada nesigurna žena, ka se je s jedne strani poufala napisati svoj prvi kusić za pozornicu, a s druge strani nije imala zaufanja u svoje selo. Bolje rečeno u ljude u selu, ki bi mogli kazati zanimanje za prvi kusić po dužoj kazališnoj pauzi u selu. Mlada divojka se je bojala, da nigdor ne bi došao u teatar, ako bi se doznalo, da je ona sama napisala jednostavnu komediju, ka se je pak i predstavila.

Prosta pozornica, bolje rečeno dvi. Tim se je počeo dramski put. I ljubavni put.

Cogrštof ončas nima vlašće pozornice. Grupa mladih, neiskušenih, ali jako motiviranih ljudi se vozi po neki seli, od kih se zna, da imaju odgovarajuće daske. Daske, ke bi mogle imati značenje svita. Pozorničkoga svita. Ada, sjedmo na traktor tr po nje. Prvo u susjedni Prodrštof. Kad pak junaki dovliču sve ove daske u krčmu tr je želju postaviti, se ispostavi, da je krčma pre niska. Ili pozornica pre visoka. A sada?

„Susjedljevu ne moremo popilit ili pokratit. Ča ćemo?“

Još dva dane do premijere.

„Ča bi bilo, kad bi ju postavili vani na dvoru?“

Dokle se diskusija sve glasnije tr vrućije razvija, se javi Helmut. On je zapravo stopr pred kratkim dospio u društvo. Igrati će glavnu mušku ulogu. On je jedini iz one omladinske grupe, ka je jur generaciju pred njimi glumila. Tri ljeta je starji od većine nazočnih, a u njevi očima je to skoro generacija. Sedamnaest i dvajset ljet – ončas velika vrimenska distanca.

„Smo se probali tajedne dugo, da sada skitimo?“

Protest ansambla, ki još ne zna, ča za ovim izrazom stoji, i ki mora još kroz iduća skupna ljeta iskusiti tr doživiti, ča znači, biti ansambl. U svi slučaji, u dobri i u teži časi.

Ada opet cijeli kremplj van na dvor. Postavu ovde pozornicu. Zapravo ju Helmut skoro sam postavi. U ruka bačić tr klišće, med zubi čavle skače od pozornice doli i opet na nju gori. Pašći se, jer je još mnogo za udjelat. Dodatno se škuri oblaki rivaju poprik neba.

Ne triba mnogo riči, da bi se opisao nutarnji oganj mlade autorice i režiserke. Stoji na sredini dvora. Ne sluša na protest grupe. Samo gleda Helmuta, ki je jedini pripravan učiniti sve njemu moguće za ov teatar. Gleda njegovo zalaganje za posao, ki je njoj važan. Izgleda, da i u njem gori žarak oganj pozorničkoga svita. Ničim drugim ne bi bio mogao dobiti nje srce i ljubav. Gluši morebit patetično. Ili kičasto. Ili dramatično. Bar kako, u ovi ura potpunoga oduševljenja za pozorničko djelo se počne strastveni ljubavni put. Korak po korak.

U očima autorice je Helmut jedini, ki je prepoznao nje strast za teatar. Izvan toga će pred punom dvoranom perfektno glumiti ljubavnu scenu. Prez da bi se bili ikada probali. Ov pozornički kušac će glumiti izvanredno. I kad bude zastor jur zatvoren. Ali to je druga priča. Svakako je Marko Varga u onom hipcu srićan, da nije muž. Ova ljubavna scena zapečati cijeli budući skupni život.


Generalna proba. Curi kot iz kabla.

Kratka diskusija. Većina predlaže: „Otpovidat.“

Marko Varga se brani. Prvič nije tip človika, ki brzo rezignira. Drugič je inficiran, pokle se more spominjati, virusom pozornice. Teatra. Glume. Kako bi sada mogli sve ostaviti? Ovako kratko pred ciljem. Dan pred premijerom!

Konačno se subotu dopodne, na dan premijere, odvezu u Holovajnu, posudu si ondešnju pozornicu, postavu ju nutri u krčmi… živila pozornička strast!

Uostalom je naslov ovoga prvoga kazališnoga kusića „Ako ti je Marko žao“. Četira ljeta kašnje će se zvati prvi skupni sin Marko.

Ljeta dolazu i prolazu. Kroz desetljeća raste oduševljenje za teatar. Raste grupa, razvija se, trudi se, želji biti sve bolja. Postane konačno ansambl. Svako ljeto novi kusić. Svako ljeto veći izazov. Dokle na početku Adam iz jata petere braće kupi ženu, seljak Pere iz jada pobigne u Pariz, se vrlo naglo pokaže novi put mladoga ansambla. Po velikom uspjehu Rebeke, ovoj persiflaži na tehnologizirani svit, istodobno početkom Ewalda Pichlera na cogrštofskoj pozornici, se od ljeta do ljeta  sve diblje spušćaju u aktualne teme.

Osebujno mladja publika i napredni gledaoci ovu odluku vrlo pozitivno primaju. Tako serviraju autorica i ansambl svojoj vjernoj publiki na priliku različne tipe u luksurioznoj staračkoj rezidenciji > Paradižom na holjinstvo, dicu čuvarnice sa svojimi mnogovrsnimi skrbi > Mali državni ugovor,  Viteze u imaginarni zemlja Istočnaja i Zapatka, Lutke s osebujnom zadaćom, Kanibale posebne vrsti, flandre, barske dame, prostitutke, kradljivce, kandidate za načelnika, ki neznaju pisati ili čitati, Umornike i druge špecijaliste, Romanu i Juliusa (Romeo i Julia u zreli ljeti), postavu konačno samoga Boga na pozornicu > O Bože. Bosanac išće novu domovinu. Tutorica se oslobodi svojega pokojnoga muža/pijanca. Stari vuk vrlo impresivno predstavi osamljenost starjega človika u društvu. Dvojšćina kaže situaciju seoskoga društva kratko pred Anšlusom. Dan konfrontira publiku s ulogom posebnoga muža s autističkim bićem, dušom diteta u odrašćenom mužu. Ovo je samo izvadak iz pozorničkoga djela Kazališne grupe Cogrštof.

Autorica i ansambl se moru veseliti uspjehu pri naticanju amaterskih grup cijeloga Gradišća u Kulturnom centru Matrštof. S dramom Gladni su dobitniki prvoga mjesta u svojoj kategoriji. Stari Vuk se predstavi u Gradskom kazališću Šibenika, a redatelj Mate Gulin otpelja svoj ansambl na turneju.  Dan, prevodjen na nimški jezik, predstavljaju u sridnjem Gradišću. Pozvani su Cogrštofci ponovno u Hercegovac, da bi se mirili s ansambli različnih zemalj. Glumu na maloj bečanskoj pozornici.

S dramom Jobova kćer daju zbogom pozornici, publiki i jedan drugomu kot kolegi glumci. Anina odluka, ka je dvi sezone dugo mogla zamučati, da se ona shranja za muškim pseudonimom Marko Varga. Niti glumskim kolegicam tr kolegam biše poznato, da je ona, a ne on, napisala svoje prve kazališne kusiće. 

Zadnji kusić Kazališne grupe Cogrštof Jobova kćer. 2008.

Kad danas sidi sa svojim Helmutom u kazališnoj dvorani, tr gleda svoje amaterske kolegice i kolege, se od časa do časa tiho javlja pozornički duh. Nedavni sumljivi Marko Varga njoj šušlja u uho: ča je stara (ovako je nju zvao iznimno Ewald Pichler) nas ne hoćeš osloboditi praha vrimen? Si smirom tim, da samo gledaš, tr razmišljaš kako bi ti inscenirala ov i on kusić? To ne more biti moguće, da su se pozornička strast i teatarska snaga potpuno izgubile!  Zasuči se. Postavi na noge drame od mesa i krvi! Probudi, potresi, ako mora biti šokiraj svoju publiku. Zami ju sobom na daske i daj se zrcaliti svitu!

Šušlja, ne prestaje, nagovara, vabi. Žilavi Marko Varga!

Ansambl 1970., Ako ti je Marko žao

Sastavila: Ana Šoretić
Slike: Kazališna grupa Cogrštof, privat

Piši komentar

Your email address will not be published.