//

„Estarajh ist fraj!“

Zač 15. maj nije svetak?

Prema važnošću ku ima Državni ugovor za Republiku Austriju je zapravo čudljivo, da ta datum potpisanja – 15.maj – nije proglašen državnim svetkom odnosno praznikom. Slike i citati dogodjaja su diboko zapečaćeni u kolektivnom pamćenju Austrije i su dostali dijelom i vlašću dinamiku.

Svi se spomenemo kako Leopold Figl – tadašnji ministar vajnskih poslov – stoji na balkonu dvorca Belvedere i proglašuje, „Österreich ist frei!” I onda masa ljudi pred balkonom tanca valcer. Jur sam i čula da je Figl stao na balkonu Hofburga, ali nije. To je bio drugi Austrijanac, par ljet pred tim. Bilo kako – proglašenje na balkonu se nikada nije dogodilo. Ali svakako je lipša i već poetična slika nego ona, kako se Figl jednostavno stane pri stolu i nazvišćuje slobodu. Morebit je to i podsvisna želja da se pozitivnom slikom „balkona“ more brisati ona negativna slika 17 ljet ranije.

O relevanciji Državnoga ugovora se po mojem mišljenju ne triba diskutirati, ni u smislu sadržajne važnosti ni u smislu nacionalne povijesti, svisti i pamćenja. Iz današnjega gledišća se smimo naravno pitati, zač se ta datum potpisanja nije i proglasio kao državni svetak. Morebit je kraljica ledenjakovEisheilige Sofija prepričila da se ča drugoga svečuje na nje slavni dan? Naredno ne, tako jak katolicizam u Austriji ipak nije.

Odluka o državnom svetku/prazniku je spala stoprv deset ljet kašnje, naime 1965. ljeta. Iako je 15. maj bio u užem izboru, ali Nacionalno vijeće je onda odlučilo drugačije. Iz ondašnjega gledišća je to vjerojatno jasno i razumljivo, za nas dandanas znamda ne tako, uopće ne iz perspektive „slovenske i hrvatske manjine“ (nap.: koristim riči iz samoga ugovora).

UFO-om na rastok

Da bi ipak bili proglasili 15. maj, imali bi jur takorekuć „državni film“, ki se bavi tim dokumentom i je snimljen još prlje nego se ugovor uopće potpisao. Kako je Austrija u 50-i ljeti prošloga stoljeća željno čekala na Državni ugovor, o tom svidoči filmska produkcija iz 1952. ljeta, „najaustrijski“ film, ki je ikada produciran: 1. April 2000. Science-fiction film je snimljen na nalog austrijske vlade i kaže na satiričan način, kako bi Austrija mogla izgledati u ljetu 2000., ako nije bilo Državnoga ugovora i ako bi bila Austrija još svenek okupirana:

1. aprila predsjednik novo odibrane vlade proglašuje Austriju kao samostalnu i daje ljudem nalog, da raskinu njeve većjezične (!!) osobne iskaznice. Svitska javnost je pobunjena i Austrija stoji pred svitskim sudom i je optužena, da je kršila svitski mir. Austrijancimuški oblik je u ovom kontekstu adekvatan moraju pokazati pred sudom, da su tako ljubezan narod, da nikako ne bi mogli kršiti svitski mir, i sljedi parada i skoro panoptikum svega lipoga i dobroga iz Austrije – od Mozarta prik valcera do lipote Alpov, nije klišeja ki nije našao svoje mjesto u ovom filmu. I nije glum:ice iz toga časa, k:a nije ima:la barem malu ulogu.

Nažalost u filmu nije ekskurza o tom, ča bi bilo s narodnimi grupami, ako nije bilo Državnoga ugovora u 2000. ljetu. Bi bilo onda uopće dvojezičnih tablic, ke su se u Gradišću postavile uprav u tom ljetu? Polag filma bi Austrija funkcionirala većjezično, barem na službenoj razini – nimški, engleski, francuski i ruski. Znamda bi to bilo i dobro za uopće razumivanje većjezičnosti. Po tom ča i kako se sve stalo u ljeti med 1945. i 1955. bi mogli zaključiti, da bi bilo stanje narodnih grup ovisna od toga, u koj zoni bi se nalazile. Za češku i slovačku narodnu grupu bi to bilo ovisno od toga, u kom bečkom kotaru živu, za slovensku narodnu grupu bi bili Englezi nadležni, a za hrvatsku, ugarsku i romsku narodnu grupu bi to bili Rusi.

Filmstill iz filma, ki kombinira UFO i rastok

Iz perspektive 2024. ljeta to vjerojatno ne bi ništ dobroga značilo za narodne grupe u Gradišću. Sloven:ke u Koroškoj imaju navodno svoju slovensku gimnaziju u Celovcu zahvaljujući Englezom – takorekuć okupatorski jackpot? Ili – potpuno drugi scenarij – s nakanom da bude snaga i složnost protiv okupacije čim veća i jača, smo svi (pripadni:ce narodnih grup) nastali pravi austrijski patrioti, ke povezuje jedan jedini nimški jezik, u odbijanju svega ča je tudje. Zapravo zastrašujuća misao. Hvalabogu, sve su ovo samo fantazije, imamo Član 7 Državnoga ugovora i zapravo ne znamo i nije moguće reći, kako bi bilo da je nimamo, tih pet lipih odlomkov o naši prava.

Spomenemo se riči Leopolda Figla, „Österreich ist frei!”. Sloboda ne znači samovolja (Willkür). Sloboda znači, imati odgovornost jedan prema drugomu, u individualnom smislu i u smislu relacije množine i manjine – u bilo kom kontekstu. Srićan vam i nam 15. maj! Iako nije državno slavni dan, slaviti smimo ipak: da je ugovor potpišen, i da imaju i mladje generacije narodnih grup još materijala za vjećnu borbu za ispunjenje tih par rečenic…


Član 7, Državni ugovor. Artikel 7, Staatsvertrag.
Film “1. April 2020” na Youtube

Post scriptum:
Zač uopće „član 7“? Ne bi moralo biti po hrvatsku „članak 7“? Smo se prilagodili na slovenski „člen 7“ da budemo složniji ili se to stalo iz kakove nemarnosti ili neznanja? Znamda pitanje za jubilarni članak (ha!) k ljetu.

Piši komentar

Your email address will not be published.