SOS – Pomoć - Novi Glas

Bilo je koncem oktobra ili početkom novembra, kad me je Stefano prosio, da našu ručnu aktivnost, ka se je održala svako otpodne po školi u jednom drugom razredu, tako oblikujemo, da dica sebe moljaju. Portrete neka onda moja kolegica i ja poberemo, jer moramo onda načiniti karte za osobe, ke su odredjenu dicu kumovali. To nisu niti krsni ili bermanski kumovi nego osobe, ke redovito plaćaju za to kumovanje i ke svoje kumče uopće ne poznaju. Oni talijanski kumovi su dostali jedno osobno pismo od kumčeta kot dokaz svoje investicije. Ja i moja kolegica smo na to postale, da ne kanimo takovu apsurdnu stvar inicirati. Ali onda nam je bilo svisno, da je projekt nekako odvisan od tih talijanskih darovatelj:ic. Prije nego idem dalje na reakciju dice, moram razložiti onim ljudem, ki mislu, da je ovakovo kumovanje dobra stvar i ki si zamislu, da su heroji kumčeta, da to nije tako. Moram reći, da ja alergično reagiram na to, ako si ljudi po katalogu ziberu dicu, platu svotu i onda gaju to očekivanje, da će točno ono dite biti njim zahvalno pak njim svako ljeto na Božiće pisati pismo. U praksi je naime tako, da se cijela svota svih darovatelj:ic zakupjla i preskrbu se stvari, ke sva dica u projektu tribaju – a ne samo ona, ka su zibrana u katalogu. Znači dica ne znaju od toga kumovanja. Reakcija dice na moljanje za darovatelj:ice je bila jako različna. Sva su preobraćala oči i pojedina su mučno moljala one naručene portrete. Neka se uopće nisu dobro ćutila i su moljala strašne kreature. Već ka su si kanila svoje slike ostaviti. Konačno nismo imal:e dost božićnih kartov, tako smo talijansk:e volontar:ice i mi dvi iz Austrije cijeli vikend potrošil:e, da načinjamo te zjalave božićne kartice. To je bila najgorja stvar, ku sam u mojem životu udjelala. Ne kad sam s tim nalagala i pohamišala te darovatelj:ice, nego kad sam s tim obdržala sistem odvisnosti, ki je strašan.

Moje iskustvo u Addis Abebi (Etiopija), 2018. ljeta

Pomoći ljudem u nevolji

Na početku kanim reći, da u principu ne vidim problem u tome, da ljudi daruju pineze organizacijam, ke podupiraju projekte za ljude u stiski ili u nevoljinevolja – Not – svejedno je li je to globalno ili lokalno. Ali kako je došlo do one nevolje i kako se more pomoći smanjiti onu nevolju, su pitanja, ka bi se morala svaka osoba pri svakom darovanju stavljati.

Na primjer bi se mogla podupirati inkluzivna politika, ka u svakom sektoru kani ponuditi pristuppristup – Zugang prez barijerov. Onda ne moru na primjer osobe u kolci dojti do stiske, kade ne moru prez pomoći dojti u tramvaj. Drugi primjeri su smanjiti uzročnikeuzročniki – Verursacher stakleničkoga efektastaklenički efekt – Treibhausgase ili ne podupirati velike agrarkoncerne, jer obadvoje pelja do glada. S tim kanim reći, da darovati pineze nije dost i samo darovati pineze ne zaistinu pomaže.

Iz Save Our Souls nastane Save Our Standards

Značenje pojma pomoći se je proširilo na jako protivrječneprotivrječno -widersprüchlich komponente kroz stoljeća, ke kanim kratko natuknuti. Kot vjerska dužnost i zbog vjerskoga gledišća je bilo jur u sridnjem vijeku potribno, da bogati pomažu siromaškim, da bi tako spasili svoju dušu. Ada darovatelj:ice su s tim kanil:e sebi pomoći. Tokom drugih stoljeć se je izvidilo siromaštvo i pačenje kot problem i pomoć se je racionalizirala. Onim, kim se je pomoglo, se je postavio neki standard, ki moraju pomoću daljnjih darov pokusiti dostignuti ili oni, ki daruju, održati.

Pomoć je nastala strategija odgoja. Marianne Gronemeyer piše, da imaju ljudi, ki kanu pomoći, uz svoj cilj, da se utiši čemerno dušno spoznanje, dodatnu intenciju smanjiti deficite. To su deficiti na lokalnoj kot globalnoj ali i na socijalnoj kot i ekonomskoj razini. Stari marinski poziv za pomoć SOS je Gronemeyer, preformulirala na aktualni društveni stav o pomoći: To je u glavnom spasenje konstruiranih standardov, od kih već ne kanimo odustati – ada najbezdušnija stvar uopće.

Moraliziranje pomoći

Zapravo bi morali biti, u tako dobro-postavnoj zemlji kot je to Austrija, socijalna pinezna davanjasocijalna pinezna davanja – Sozialleistungen države kot i porezi tako regulirani, da gor nebi pravale socijalne organizacije biti odvisne od darov stanovničtva sridnje ili zdoljne klase, iako se daju nekoliko dari otpisati od porezaotpisati od poreza – steuerlich absetzbar. Globalno je to jače komplicirano. Ali naš životni standard je na svaki način uzrok nekolikih nevolja. To se zna i ta nepravičnost sigurno gnjavi uopće oko Božića. Zapravo bi se morali nekolikih standardov odučiti ili dekonstruirati, ča je i zadaća politike. Ali i ovde odrine politika odgovornost u ruku pojedin:e.

Pomoći je moralna dužnost svake pojedine osobe. Iskorišćavaju se osobe, ke su deklarirane kot siromaške u bilo-kom pogledu i ke pravaju kakovo podupiranje. Najvoli se djelati sa slikami od dice. Sa slikami se dovabu darovatelj:ice pomoću emocijov. Dodatno imaju slike funkciju dokaza za darovatelj:ice. Kod najvećega udijela ovih slik, se ne pitaju osobe na sliki za upotribovanje za reklamu. Sigurno bi bila svaka osoba, ka si ov članak čita, nesrićna, ako bi bila portretirana na plakatu, na kom stoji “Pomozi mi!”.

Preminiti svoj životni stil more pomoći!

Ča mene pred svim šokira su ljudi, ki po otišenju svojega čemernoga dušnoga spoznanja pomoću darovanja pinez, prez kakovih daljnjih misli dalje živu svoje standarde i ne kanu prilagoditi svoj životni stil.

-) Tim mislim osobe, ke daruju pineze akciji “Licht ins Dunkel”, ali onda otprimu svoje dite u drugu školu, ar bi isto dite drugačije išlo s pačenim ditetom u razred. 
-) Tim mislim osobe, ke daruju pineze akcijam za gladne, ali doma hitu kile hrane u tonu. 
-) Tim mislim osobe, ke se kumuju s tudjom dicom organizacije, da je podupiraju u svojoj nevolji i stiski, ali si onda očekuju, da budu njim, ke NE poznaju, zahvalni i da oni u stiski napravu kakov dar za darovatelj:ice.

Na ovom i vlašćem protivrječjuprotivrječje – Widerspruch se mora djelati, onda se more pomoći onim, kim se intendira pomoći.

Slika na početku: Kristina Schranz