Kako se spominjati traumatizirajućeg dogodjaja prez da turubno nastane nego da motivira? Predavanjem? Ne, akcijom! Sve, ča pravaš za dvojezičnu tablu, je malo privatnog zemljišća, printer i velik batac. Pak jednu ili drugu mladu aktivnu osobu, koj još na već od 70 mjest u Koruškoj falu dvojezične table. Dobro, da su našli u Koruškoj cijeli bus pun takovih mladih, iako tablica nije ostala stati niti 24 ure.
Subota dopodne. Obično ne najbolje vrime, da skupljaš mlade za aktivitet. Znamda to valja za sve druge subote, ali ne denas, ne ovde. Pred kolodvorom u Celovcu je stanica za buse, opaziti se more šaro kretanje: Mladi nosu plakate i table s parolami, još i kosu (=Sense, ne iz željeza) zapokaju u trbuh busa. Coffee to go u jednoj ruki, lista s diozimatelji u drugoj: “Ko se u Šentlenartu ne vratite u bus, ćete onde morat prenoćevat,” se David Ressmann pojavlja mikrofonom, ki je jedan od organizatorov dana i objašnjava kako izgleda današnje putovanje.
Štop 1 – Kade su table?
Prva štacija nabito punog busa koga i prati mali konvoj privatnih vozil, nije daleko od Celovca. Posle kih 10 minut dojdemo u Keutschach/Hodiše. Da bi to bilo dvojezično naselje, se na van ne vidi. Ne samo to. Topografija uopće ne izjavlja da je to naselje, jer nikakove table nije. Dvojezične table, ke su skrsnule u toku Ortstafelšturma 1972. ljeta, se u Hodišu nikada nisu opet postavile. Općinska politika da se je ne poufa postaviti, se jada jedan seoski gost prema NG-u, ki je došao na prvi štop MAD-turneje. Pred sto ljeti, za dob Koruškoga plebiscita, je Keutschach/Hodiše još bilo pretežno slovensko naselje.
Organizator:ice u Hodišu pokušavaju igrami podiliti putujuće aktiviste u one, ki imaju pojma o Ortstafelšturmu i one, kim je tema manje poznata, korespondent iz Gradišća se je postavio na manje informiran konac reda. Govore, ki su držani na ta dan (pretežno žene su je držale), su otiskani u folderu i svakomu gostu predani, da se moru i doma preštati.
Pred 50 ljet je pokusila republika Austrija realizirati jedan dio Člana 7 Državnoga ugovora u Koruškoj, naime točku o dvojezični topografski natpisi. U 205 sel je bilo predvidjeno postaviti dvojezične table ali jur u prvoj noći (nakon 20. septembra 1972) su nepoznati usvinjili neke od tih. Zemaljskoj vladi su se grozili dan kasnije bombom, ali to je samo početak eskalacijov. Knjiga o Ortstafelšturmu Hellwiga Valentina nosi titulu “na rubu k gradjanskomu boju”. Slijedili su tajedni ki spominjaju na pogrom, skinute table u svakom selu, grožnje umorstva, tučnjave. Savezi, ki su djelali protiv manjine, su inscenirali Ortstafelšturm kot špontano organizirani protest. Kolone od sto autov su se vozile kroz koruške doline i šlajfale dvojezične table za sobom – kot se je to prije djelalo s mrtvaci suprotivnika (vidi film Troja). Deset tisuć ljudi je poiskalo manifestaciju desnog Kärntner Heimatdiensta, kade su potribovali novelu zakona o seoski tabla.
Sve novo postavljene dvojezične seoske table su sistematski zrušili, tako da početkom 1973. ljeta niti jedna već nije stala. Policija je tolerirala eskalacije, nijednoga od Ortstafelštürmerov nisu kaštigali.
Štop 2 – Re-inštalacija demontirana
Uz pratnju sunca ide putovanje dalje u Šentlenart pri sedmih studencih/St. Leonhard bei Siebenbrünn. Onde dojde do znamda najganutljivije scene dana, kad mladi ljudi zabiju na sinokoši, ka pripada seoskoj fari, dvojezične table za sva mjesta u dolini Gailtal, kade su bile 1972. predvidjene dvojezične table.
Pri cijelom MAD-u se ćuti nezadovoljstvo mladih s općinskom, zemaljskom i saveznom politikom. “Jednojezična seoska tabla simbolizira dnevnu diskriminaciju, ku mi doživljavamo,” tako Lea Vouk pri nje govoru u Šentlenartu. Različn:e zastupni:ce klubov putuju na brojne štacije dana ne samo zato da se postavu na dvojezičnom području seoske table bez obzira na procente „konsensa“, nego da se bude konzekventno baratalo i s natpisi na škola i općinski stani itd., neka jezera i brigi dostanu ona slovenska imena, ka su čudakrat etimološki izvor riči (od Dobratsch – jasno, do Großglockner/Veliki Klek – manje jasno).
Nakon odlaska busa je farnik Peter Olip ostavio tablicu Šentlenart zabito u zemlji. Iako je postojalo ufanje, da će duglje stati, nije ni 24 ure duralo dok je skrsnula. Prema NG-u on javlja, da je jutros još bila onde. Kad se je kasnije nedilju odvezao mimo, već nije bila na tom zemljišću, ko sliši fari. On se čudi, da i sada još postoji ljudi, ki bi odstranili dvojezične seoske table, a to još i tokom bijeloga dana. Jednu od tih improviziranih tablic (s natpisom drugoga sela) ima još u garaži, tako Olip. 1972. je Šentlenart dostao tablicu, jer je tada selo ispunjavalo još kvotu od 10 procentov slovenskog stanovničtva.
Dandanas bi za postavljanje table polag „konsensa“ tribali 17,5 procentov, ali Olip misli, da nije već niti 10 procentov slovenskoga stanovničtva u Šentlenartu.
Štop 3 – Kondom za seosku tablu
U busu se čas – ki i tako jako friško prolazi – skrati naprimjer s igrom Ortstafelbingo, ku je priredilo školsko društvo KDZ. Oni razdilu čedule sa slovenskimi imeni sel i puču čedulice, na ki stoji nimško ime. Ako znaš prevod sela i imaš četira sela, ke oni puču, u jednom redu, zavikneš Bingo. To nije samo dobra vježba za korespondente, nego i neki diozematelji se teško s prevodi od Jaunstein, St. Kanzian ili Eberndorf.
Slijedeći štop u vezu s tablami je Tschachoritsch/Čahorče – naravno i onde stoji samo jednojezična tabla uz jabukova stabalja. Nekoliko autov policije pazi na aktiviste, tablu i jabuke. Pri ovom štopu tematiziraju Roman Petek i Meta Vouk od slovenskih klubov značaj manjinskog školstva u Koruškoj (manjšinsko šolstvo po slovensku). Velika razlika naprimjer k Gradišćanskim Hrvat:icam je, da se moraju školar:ice najaviti za slovenski u osnovni škola. To je rezultat političkog pritiska na zemaljsku politiku i zemaljskoga poglavara sa strani desnih organizacijov u 1950ti ljeti. Ta odluka i princip najave je k tomu peljala, da je u Koruškoj bila samo već jedna petina školar:ic javljena za slovenski u prispodobi s prethodnim vrimenom. Ki od NG-čitatelj:ic nima poznancev iz Koruške, ki velu, da njeva staramajka još zna slovenski, ali oni već ne? Ta slovenska staramajka i asimilacija slijedećih generacijov je bez dvojbe posljedica ove krive odluke zemaljske vlade. Mladi pri MAD-u potribuju, da bude dvojezična nastava obavezna za sve na dvojezičnom području Koruške. Ako je to utopično, neka se zakoni barem tako preminju kot je u Gradišću, kade se uču dica hrvatski dok se ne odjavu. Na ovoj štaciji je poruka aktivist:ic jasna: slovenski od čuvarnice do univerziteta! (Slavistika na univerzitetu u Celovcu trpi zbog manjkanja student:ic)!
Ada, skoro sam zabio: Ča je kondom za tablicu? Vidi sliku. Ili ćemo bolje reći sokna?
Štop 4 – Činovnik s dvimi obrazi
Dok se bus vozi kroz dvojezična sela, ka ali nimaju odgovorajuće table, javlja Meta Vouk u mikrofon busa: “Abrakadabra.” A cijeli bus glasno odgovori: “Dvojezična tabla.” Igra je super, ali nažalost se ta parola nekoliko krat ponovlja dok bus postane u Škocjanu/St. Kanzian. Tako se barem zavježbaju i zagrijaju glasi za demonstraciju kasnije u Celovcu.
Pozdrav u Škocjanu je hladan.
Policija je s nekoliko autov zastupana, a bus s diozematelji manifestacije dolazi kasnije nego javljeno. Grozan pogled činovnikov je grupi garantiran. Najveći dio MAD-etape se odigrava na javni mjesti – ada su pojedine manifestacije najavili kod kotarskih poglavarstvov Klagenfurt Land/Celovec dećela i Völkermarkt/Velikovec, a to naravno po slovensku. Nije dugo duralo dok se je prva činovnica pojavila telefonom i pitala, da li ne moru tu najavu poslati na nimškom jeziku. Ako to na slovenskom najavu, to da prouzrokuje puno veći trud, prevodit se mora dati i uopće po slovensku proces svenek duže dura. Organizacije su javile činovnici, da im ide točno za korišćenje slovenskog kot službenog jezika (uradni jezik po slovensku), i najava po nimšku da bi konterkarirala potribovanja MAD-a.
Pri govoru u Škocjanu javljaju Simon Trap i Meta Vouk: “Nije naša zadaća objasniti činovni:cam pravnu situaciju.”
Primjeri kot ov pokazivaju, da moraju biti pripadniki manjin pametniji od državnih služben:ic. Pri svoji govori nabrajaju aktivisti:ce, kade neka diozematelji MAD-a stavu molbe po slovensku – naprimjer ako tribaju novi pasuš ili vozačku dozvolu – ali istovrimeno i izjavljaju, da na stranici nijednog kotoraskog poglavarstva nije formularov po slovensku (ki se kani osvidočiti – klikni na link u linku).
Jedna deviza MAD-a i ovoga štopa je: “S temeljnimi pravi se ne more pretirati.” Zač nebi mogao biti slovenski isto dio ustava (Verfassung), naime kot drugi zemaljski jezik (Landessprache)? Onda nebi morali objašnjavati, na kom uredu, na kom sudu se smi po slovensku raspravljati i na kom ne, se jadaju organizator:ice i potribuju pri MAD-u: Slovenski kot Zemaljski jezik. Slovenski na uredu, na sudu i u škola! Polako mladi u rundi i razumu, da, počinju i djelomično skandirati ova potribovanja kot cilj svojeg djelovanja. Manjinski mantra za ov aktivistički dan, a čim duglje dan traje, tim glasnije nastaje.
Zadnji mučni dogodjaj u Škocjanu čeka na koncu manifestacije, kad se nazočni kotarski poglavar Gert Klösch (SP) žali kod organizator:ic, da su frtalj ure duglje tribali za priredbu nego najavljeno, a nadalje da pri ovoj manifestaciji nije išlo za Ortstafelšturm. Okolo njega se formirala šakica nerazumljena. Ipak je nadalje ponavljao svoje argumente i direktno u kameru ORF-a. Znatiželjno čekamo tu emisiju. Ako se još ki čudi, kako je takovo postupanje poglavara moguće? Znamda se splati opomenuti, da je kotarski poglavar Velikovca ta isti tip, ki je desetljeća dugo omogućivao, da tisuća hrvatskih fašistov dohadjaju u Pliberk/Bleiburg na Ustaša-sastanak, još i dozvolio im je, da koristu granični prelaz kot parkirališće.
Ali naravno, 15 minut slovenske manifestacije duglje nek javljeno, to je pravi problem.
Štop 5 – Koruško jedinstvo
A onda je išlo sve friško. Kumaj aktivist:ice izajdu u Celovcu/Klagenfurt iz busa, imaju i plakate za demonstraciju u ruka. Kad su svi u redu i istodobno zaviču – “člen sedem, naša pravica!” ili “abrakadabra – dvojezična tabla” gluši to kot u nekom štadionu. Na tabla aktivist:ic stoji naprimjer “A Haček tuat net weh” ili “smrt fašizmu” – ako si to prije držao za pretvrde i znamda pretirane izjave, čim se baviš sa situacijom Koruških Sloven:kov za dob druge republike, tim bolje vidiš kako opravdane su.
Policija stoji špalir, a aktivisti:ce opazu, da su im policaj:ke u varošu do neke mere sklonjen:e (wohlgesinnt). Barem se ča dogadja! Na ov “Štop” su i brojne starj:e aktivist:ice došle u Celovec. Demonstracija se manifestira u dvoru Landhausa pred spomenikom Koruškog jedinstva, koga su postavili za dob Jörga Haidera. Na spomeniku, da su samo desno-ekstremne organizacije zastupane i on da podržava “Windischen-teoriju” – polag ke da nisu Korušk:e Sloven:ke glasoval:e za Austriju, nego samo takozvani “Windischen” pri Koruškom plebiscitu 1920. ljeta. Ta teorija je još jedan detalj med mnogimi, kom se je podižgalo tlo za asimilaciju. “Spomeniki su zrcalo povijesti, s njimi se spominjamo, s njimi pozabimo,“ mikrofon se još jedan zadnji put dava dalje u krugu aktivistic.
Lena Kolter, drugačije strastvena violinistica, drži zadnji govor dana, kim rezimira MAD-pozicije. S publikom ponavlja potribovanja i se vraća k sadržaju: “Potribujemo konac bedavih igar s procenti, ki neka odluču o dvojezičnosti jednoga sela.” Publika aplaudira. “Brojne osobe javnoga žitka su se oprostile kod manjine za trapljenje i sistematsku asimilaciju zadnjih desetljeć.” Mladim da nije jasno, zač nije slovenski drugi zemaljski jezik Koruške. A demonstranti ponavljaju “Slowenisch als Amts- und Gerichtssprache!” I pasanti slušaju manifestaciju, dok se vraćaju k svojim planom u subotu navečer. “Slovenski je jedini jezik u Austriji, koga dica u školi ne smu učiti prez dozvole roditeljev,” javlja Kolter. A školar:ice ponavljaju “Slovenščino v šole!”
Putovanje u Korušku me spominja, da Austrijanske manjine nisu jednake, a još diblje bavljenje s Koruškimi temami će i GH dalje spraviti. U Koruškoj gori oganj aktivizma, znamda ne škodi ta plamen doprimiti prik Beča u Gradišće. Kad pitam školaricu i predsjednicu KDZ-a, Elu Grilc, ča ostaje od ovoga dana, mi javlja:
“Ja se ufam, da ćemo u budućnosti dostati naša prava, ka stoju u članu 7, a da se ne moramo boriti za svaki pojedini haček.“ Jer haček, ta ne boli, ili?
Post scriptum:
Dodatak iz pjesmice “Ortstafelšturm” od Lene Kolter:
“Bitte seien Sie achtsam, zwischen Kärnten und Koroška ist ein Spalt.
(…)
It’s a sign.
(… )
Na Koroškem je človek človeku tabla.”
Reportaža i sve slike: Konstantin Vlasich
